početak DRUŠTVOINTERVJU Oligarsi vladaju Srbijom

Oligarsi vladaju Srbijom

od nedelja
4,7K pregleda

INTERVJU: PROF. DR JOVO BAKIĆ
Profesor dr Jovo Bakić najavio je da će 22. decembra na Kongresu ujedinjenja levičara biti formirana jedna jaka levičarska organizacija. Profesor Bakić se stručno usavršavao na univerzitetima u Oksfordu, Helsinkiju i na Univerzitetu Masačusets u Amherstu, USA. Autor je mnogih knjiga, a 2004. objavio je i knjigu Ideologije jugoslovenstva između srpskog i hrvatskog nacionalizma 1918–1941. Bakićeve glavne oblasti interesovanja i istraživanja su sociologija politike, nacija i nacionalizam.

UN: Gospodine Bakiću, recite nam nešto o stvaranju udružene levice. Kako se javila potreba za tim. Koje su osnovne tačke programa?
– Vapaj za levičarskim udruživanjem postoji već dosta dugo. Tri decenije rastržu desničari, naravno u interesu stranih i domaćih kapitalista, ovo jadno poslesocijalističko osiromašeno društvo na periferiji svetskog kapitalističkog sistema kao lešinari neku lešinu, a levičari ćute i bave se međusobicama. Osnovne ideje ili programska načela (koja se zatim detaljno razrađuju) su: jednakost, solidarnost, sloboda, internacionalizam i antifašizam. Prema tome, baštinimo prosvetiteljske ideje Francuske i Oktobarske revolucije, a protiv smo svakovrsnih izmišljanja tradicije poput osveštavanja bircuza i kupleraja, te bespogovornog autoriteta crkava i njihovog zaglupljivanja naroda.

UN: Ko će sve činiti tu uniju i neke pojedince koji će „povući“ tu ideju?
– Ujedinjuju se pojedinci iz različitih levičarskih organizacija poput Socijaldemokratske unije, Levog samita Srbije, DIEM25 (srpska podružnica evropskog levičarskog udruženja koje je pokrenuo Janis Varufakis), Saveza antifašista Srbije itd. U stranci neće biti onih koji su se kompromitovali u stranačkom blatu Srbije, ali će biti čestitih i vrsnih profesionalaca.

UN: Gde su danas levičarske snage u Srbiji i šta je doprinelo da levičari budu tu gde jesu?
– Levičari su svuda u nezavidnoj situaciji. Tri decenije nakon kraja socijalizma, i dalje se priča o komunističkim zločinima i o greškama tog sistema. Izvinite, ali da li smo mi, svi zajedno, normalni? Pa komunisti su vladali 45 godina, a antikomunisti vladaju poslednjih 30 godina. Da li je bolje bilo 1990. ili danas? Pa još nismo dostigli BDP iz 1989! Narod se opija bogom, Kockar Kijom (ako sam joj nadimak pravilno zapamtio) i drogom. U socijalizmu nije bilo sjajno, ali je društvo značajno nazadovalo u svim oblastima života u poslednje tri decenije.

UN: A u Evropi?
– Evropski parlament kriminalizuje socijalizam, izjednačujući ga s fašizmom. To je u funkciji pravdanja eksponencijalnog rasta društvenih nejednakosti u poslednje četiri decenije. Takvo krivotvorenje prošlosti izuzetno je štetno, ako ne i katastrofalno za budućnost same EU, pa i Evrope u celini. Dokaz je to plitke pameti većine poslanika Evropskog parlamenta i cele evropske oligarhije.

UN: Koliko je danas u Srbiji primetna razlika između bogatih i siromašnih? Da li ima srednje klase i koliko?
– Srbija je danas najzatvorenije društvo, tj. najmanja je verovatnoća da dete radnika ili seljaka pređe u srednje slojeve, u Evropi. Istovremeno, pripadnicima srednjih slojeva je izuzetno teško da prodru u sve zatvoreniju oligarhiju, tj. tanak sloj bogataša koji vlada u svom sebičnom interesu. Pripadnici srednjih slojeva su izuzetno malobrojni – nekih 15 od sto stanovnika Srbije spadaju u njih. To su oni koji mogu da se pristojno hrane, odevaju, stanuju u sopstvenom stanu, koji je odgovarajuće opremljen kućnim uređajima, redovno odlaze u pozorište i na koncerte, mogu da kupe novi auto na svakih desetak godina, i putuju svake godine na godišnji odmor. No, čak i oni teško mogu nešto da uštede (jer onda nemaju za otplatu rata kredita za stan ili auto). Drugim rečima, ovde su pripadnici srednjeg sloja uveliko osiromašeni (ne mogu se porediti s pripadnicima srednjih slojeva u centru svetskog kapitalističkog sistema, premda i njima ne cvetaju ruže u poslednjim decenijama), ali je u znatno boljem položaju u odnosu na domaći proleterijat i prekarijat, siromašno seljaštvo, jer oni jedva preživljavaju. Ovde pola procenta stanovništva, tj. tanak oligarhijski sloj, oslonjen na podršku vodećih kapitalističkih imperijalnih sila, vlada nad svima ostalima.

UN: Da li ćete izaći na izbore i kako ocenjujete predizborne uslove?
– Predizborni uslovi su katastrofalni, sasvim nepravični. Pitanje je samo da li se građanima više isplati da opozicija bojkotuje izbore ili ne. U ovom trenutku izgleda da je manja šteta da se na izbore izađe no od bojkota izbora, ali o tome će stranački organi posle kongresa raspravljati i tek nakon demokratske rasprave odlučiti. Mnogo je tu činilaca koje treba uzeti u obzir pre konačne odluke, ali nju ne treba donositi pre raspisivanja izbora.

UN: Vaš komentar na sastanke koje vodi Evropska komisija sa opozicijom i vlasti o izlasku na izbore?
– Ti sastanci su bespredmetni. Ko ovde veruje da će SNS i Aleksandar Vučić išta sprovesti od dogovorenog? Ko ovde veruje Evropskoj uniji kao jemcu bilo čega? Da li nam iskustvo opozicije Milu Đukanoviću nudi naravoučenije? Na osnovu čega bilo ko može bilo šta da veruje braći Vučić i SNS-u? Na osnovu čega EU, SAD ili Rusija zaslužuju bilo čije poverenje u Srbiji ili uopšte na Balkanu? Sve je to jedna farsa.

UN: Šta može doneti bojkot izbora Savezu za Srbiju, vlasti i narodu?
– U ovom trenutku ne vidim nikakvu korist za narod, dok SzS odnosno Dragan Đilas može da bude zadovoljan, ako bi istinska opozicija bojkotovala izbore, jer tada bi ostao jedini u opoziciji koji poseduje novac (ostali oligarsi smeju da finansiraju isključivo SNS). Vlast bi mogla da bude zadovoljna, ako bi SzS ostao vanparlamentarna opozicija, a „opozicija“ u skupštini ostala ograničena na ucenjene političare, poput Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka (pod uslovom da pređu izborni prag) ili „doktora“ Šapića, odnosno na kontrolisanu krajnju desnicu u liku Šešeljevog SRS-a i Vacićeve stranke, te Zavetnika (za potonje tri stranke će SNS raditi kampanju kao za sebe). Tada bi se vlast mogla predstavljati kao braniteljka „evropskog puta Srbije“ i zaštitnica od krajnje desničarske opasnosti, dok bi istovremeno držala otvorena vrata i prema Rusiji i Kini.

UN: Ako stranke izađu na izbore, između ostalog i Vaša, da li to znači da dajete legitimitet ovoj vlasti?
– Mafija nema legitimitet i ne može ga imati, bez obzira na učešće bilo koga na izborima (italijanski komunisti su decenijama izlazili na izbore, iako su znali da Italijom vlada mafija pod zaštitom SAD), ali je pitanje da li se građanima isplati da imaju isključivo predstavnike mafije u Skupštini.

UN: Kakvu kampanju očekujete?
– Biće prljava, kao i uvek.

UN: Da li je moguće da budete u koaliciji sa nekim od opozicionih partija ili sa Savezom za Srbiju?
– Nikako pre izbora. Nakon izbora bi to možda, ali pod jasno preciziranim uslovima, bilo moguće. Naravno, reč je o mom mišljenju, a tako važne odluke bi donosili organi stranke nakon demokratske rasprave.

UN: Da li izbori mogu doneti nešto novo u Srbiji i kako vidite Srbiju posle izbora?
– Izbori mogu da iznenade. U tome je njihov smisao. Naravno, vlast će sve učiniti da na njima ne bude iznenađenja, ali u tom smeru ide i bojkot izbora. Pored toga, na izborima ćete možda uhvatiti vlast u krađi; a ako bojkotujete izbore, to neće biti moguće.

UN: Neki Vaš osvrt na proteste „1 od 5 miliona“. Da li su imalo uzdrmali postojeći režim?
– Naravno, protesti su korisni. Uzdrmali su režim. Njemu je jasno da će sve teže prolaziti kriminalne radnje. Ovaj režim je neophodno napadati uvek i svuda, kako na ulici tako u institucijama (mada je jasno da se autoritarno-mafijaški režim trudi da obesmisli sve institucije). Uzgred, nakon smrti sedmoro ljudi u helikopteru zbog želje dvojice ministara da se slikaju sa spasenim detetom iz Novog Pazara, i reči Aleksandra Vučića da „ne da Batu Gašića i Lončara“, trebalo je da cela Srbija izađe na ulicu i najuri bandu s vlasti. Na žalost, nije bilo razvijene građanske svesti. Vlastima se takav bezobrazluk ne sme praštati. Kada su shvatili da je to prošlo, raspojasali su se, i jašu nas uz često i oštro mamuzanje.

UN: Šta zamerate Savezu za Srbiju, a šta Demokratskoj stranci?
– To je deo oligarhije, iako nije tako rđav kao onaj deo na vlasti.

UN: Kao sociolog, kako vidite naš narod?
– Uslovi života na periferiji svetskog kapitalističkog sistema su neizrecivo tegobni. Oni ostavljaju teško izbrisiv trag na karakterima građanima Srbije; oni razaraju solidarnost društva, a time i samo društvo. Ako ne možete da nahranite decu, onda ste spremni na sve (govorim o ponašanju prosečnog građanina), pa i na gaženje etičkih i pravnih normi, tuđih grobova i sopstvene ličnosti. Naravno, teže je opravdati ponašanje onih koji bi trebalo da budu intelektualci, jer oni su materijalno obezbeđeni, a sramno se ponašaju iz čistog konformizma.

UN: Gde je danas intelektualna elita u Srbiji?
– Ona je, jednim velikim delom (čast izuzecima) utonula, bilo u konformizam, bilo u stranačku ostrašćenost ili pak u zavisnost od posebnih finansijskih interesa. Bilo kako bilo, sve to ne dozvoljava intelektualcima da odgovore na poziv koji društvo samo njima upućuje, da autonomno misle o stvarima koje ih se privatno ne tiču, ali se odnose na opšti, tj. javni interes.

UN: Zbog čega u javnim nastupima stalno govorite mafijaški režim?
– Autoritarna vlast, koja je prethodno disciplinovala oligarhiju (poslavši jednog oligarha u zatvor), povezana je s mafijom. Reč je o različitim vođama navijača kojima navijanje služi da prikriju osnovnu delatnost, a to su trgovina drogom, iznude i razbojništva. Istovremeno, neki od njih su osnovali preduzeća koja služe za pranje novca od trgovine drogom i za dobijanje ekstra-profitonosnih poslova od naprednjačke vlasti (npr. u trgovini električnom energijom). Otuda treba govoriti o autoritarno-mafijaškom režimu.

UN: Čiju podršku najviše ima Aleksandar Vučić kada su u pitanju SAD, Evropa i Rusija?
– On uživa podršku svih njih, jer omogućava neometano vršljanje njihovih krupnih kapitalista po našoj zemlji, tj. vladavinu nad privredom Republike Srbije. Svima njima odgovara kolonijalni položaj Srbije, jer Rusija vlada posredstvom zavisnosti od gasa, a velike zapadne sile posredstvom finansijske i trgovinske zavisnosti.

UN: Da li građanska udruženja i slično mogu imati nekog uticaja za promenu režima?
– Ako se budu udruživala, mogu se nadati uticaju na promenu režima. Potrebna im je, međutim, i jasna ideološka povezanost. Malter povezuje cigle stvarajući zid, a ideje povezuju društvene grupe stvarajući jake pokrete i stranke. Na žalost, u našem društvu novac veže društvene grupe umesto ideja, pa zato i imamo rasturanje pokreta i stranaka, jer uvek postoji neko ko daje više. Levica bi trebalo da to izmeni. U protivnom smo džabe malterisali.

UN: Svedoci smo svakodnevnih afera kako vlasti (malo više vlasti) i opozicije? Šta nam se to dešava i može li se tome stati na put?
– Oligarhija se pošto-poto drži zajedno, uvezana poslovno-porodičnim interesima, jer zna da ako jedan od oligarha padne može za sobom povući i ostale. Svi imaju nešto zbog čega mogu da budu ucenjivani. Ipak, ne može se sve sakriti, uprkos očajnom stanju u kojem se nalazi veći deo sredstava masovnog opštenja, pa otuda pojedini sjajni istraživački novinari otkrivaju kriminalne radnje. Svemu bi se moglo stati na put ako bi se ceo, makar politički, ako ne i društveno-ekonomski, sistem, sasvim rasturio. Drugačije neće ići.

UN: Neki Vaš komentar o funkcionisanju institucija u Srbiji?
– One su razorene kako bi jedan čovek i njegova klika mogli neometano da vladaju. Pre toga su bile uveliko urušene kako bi oligarhija mogla nesmetano da vlada.

UN: Da li smo mi uopšte demokratsko društvo i koliko smo daleko od demokratije?
– Mi smo mlada oligarhija, kao i sve zemlje koje su izašle iz autoritarnog socijalizma. Nema demokratije u kapitalizmu.

UN: Kako izaći iz ovog začaranog kruga? Da li je neka vrsta revolucije jedino moguće rešenje i da li ona uopšte u ovakvom stanju naroda može da se sprovede?
– Svakako bi bila lekovita, ali na dugi rok bi mogla dati pozitivan ishod samo ako bi bila deo šire revolucije u starim evropskim kapitalističkim oligarhijama.

UN: Moram da Vas pitam i za Kosovo. Da li ima rešenja i koje je? Kome odgovara ovakva situacija sa Kosovom?
– Za Kosovo i Metohiju nema dobrog rešenja. Ovakva situacija odgovara albanskim, a u manjoj meri i srpskim (inače se ne bi zalagali za zamrzavanje stanja), nacionalistima, jer oni su ostvarili nezavisnost od Srbije, pa iako su potpuno zavisni od SAD i NATO. Naravno, potonji delatnici su najzadovoljniji, jer njima je sve potaman. Balkan, naseljen zavađenim Balkancima, nalazi se pod njihovom vladavinom. Prema tome, rešenje je u krilatici: Balkan balkanskim narodima! Nesreća je što su to naši preci, po cenu ogromne žrtve, već bili ostvarili, pošto su prethodno mnogo propatili i shvatili da ih zasebni nacionalizmi ne mogu usrećiti, ali naše pokolenje to epohalno ostvarenje (mislim na Jugoslaviju) nije bilo kadro da očuva.

UN: Da li ćete uskoro doći u Užice?
– Veoma rado, ako Užičanke i Užičani to budu želeli.

Zvezdana Gligorijević (Užička nedelja 1027)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.