početak AKTUELNO Radoznalost ispunjava život

Radoznalost ispunjava život

od nedelja
800 pregleda

Mladen Jevđović Užice

UŽIČANIN MLADEN JEVĐOVIĆ, SLIKAR, PLANINAR, ROKER, MODELAR, RONILAC, STRELIČAR, JEDRILIČAR, BICIKLISTA…
Istaknuti užički akademski slikar-grafičar Mladen Jevđović i veliki ljubitelj muzike, putovanja, prirode i svih sportova vezanih za nju, za naš list govorio o životu.

UN: Šta mislite o mladima danas?
– Kukamo na mlade, ovakvi su, onakvi su, neobrazovani, nekulturni, pijani, drski … pa i jesu. Oni, koje vidimo noću na ulicama, koje čujemo iz kafana, od kojih ne možemo da spavamo do ranog jutra, oni koji ujutru u učionici spavaju, jer nisu spavali cele noći. Oni koje niko ne pita šta je bilo u školi, kako napreduju, kakvi su im planovi. Oni jesu takvi. Njih često samo policija sme da pita šta je TO bilo u školi ili u kafani (naravno u prisustvu roditelja, koji su odavno zakasnili). No nije baš sve tako strašno! Nisu svi Takvi. Veliki broj nije takav. Za Takve treba da se zapitamo zašto su Takvi. Često se kaže „nisu oni krivi, krivo je siromaštvo, ratovi, prezauzeti roditelji, loši nastavnici, školski sistem, bezperspektivnost, poremećen sistem vrednosti“, „more i ta demokratija“, ništa mu ne možeš, zaštićen kao medved, službeni status za jadne profesore koji dobijaju batine od đaka itd. Za Takve su navedeni razlozi, dovoljni da budu Takvi. Ti razlozi su opšte shvaćeni, nažalost i prihvaćeni, oni su gotovo opravdanje, oni su mirenje sa situacijom, oni su i za one bolje, poziv na liniju manjeg otpora…
Naravno da imamo danas veoma obrazovane mlade ljude, koji postižu izvanredne rezultate u raznim oblastima, ali koji najčešće u našoj situaciji, koja, nažalost, već suviše dugo traje, ne mogu da nađu svoje mesto. To već nije problem mladih. On se samo njima, kao velika nepravda, obija o glavu, a nama koji piskaramo ovakve redove, izbija i ono malo ubedljivosti i njihovog poverenja.

Mladen 4

UN: Kako je to izgledalo nekad, u vreme Vaše mladosti?
– Kaže se da se od istorije da puno toga naučiti (a i da prethodni tekst malo ostavimo kao pitanje za neke druge rasprave), malo ću se setiti svoje mladosti i puta svoje generacije. To su bila neka druga vremena, reći će neko. Da, bila su. I siromašnija. Sećam se davnih gimnazijskih dana. Nisu nam dozvoljavali da pravimo igranke, a mi smo kroz geografsku sekciju i navodni program upoznavanja raznih naroda i njihove kulture, naravno, akcenat bacali na Englesku i slušali Peni Lejn (Penny Lane) i Strouberi filds forever (Strawberry Fields Forever) Bitlsa (The Beatles) i Satisfekšn (Satisfaction) Roling Stounsa (The Rolling Stones). Nekad smo bili željni informacija, osluškivali ih na radiju i sutra prepričavali najnovije top liste. Sećam se dobro kratkog snimka izlaska Bitlsa iz aviona, na nekom aerodromu u dalekom svetu, koji je bio emitovan u zanimljivostima na kraju Dnevnika, koji je vodila Dušanka Kalanj. Danas imamo YouTube. Postoji i taj snimak – prvo gostovanje Bitlsa u Americi. Mnogo toga ima na YouTube. Pitanje je ko šta traži. Ako ste radoznali, ceo svet vam je dostupan. Krenite tragom ovog malog primera i upustite se u avanturu proučavanja tih čuvenih Bitlsa, na primer. Postaćete bolji. Diskografija će vas bacati tamo, ovamo sa sajta na sajt, pročitajte knjigu o njima, pa sve pomenuto potražite na netu. Avantura počinje i traje, traje. Istraživački duh. Ovo je samo mali primer i predlog. Tražite nešto drugo, istom metodologijom. Računari mogu svašta, ne samo Fejs. Nekad smo putovali u Beograd da u komisionu ili u prodavnici gramofonskih ploča kod „Mažestika“ kupimo par ploča i ponosno se vratimo u Užice sa pločama pod miškom (ne u kesi), da se vide. Danas ima više muzike u vašoj sobi, nego što je ikad bilo u toj prodavnici. Koristite tu privilegiju.
Bilo je to doba siromaštva i velikih želja. Malo toga smo imali. Pojam su bile levis farmerke, patike „šangajke“. Džins jaknice se tada još nisu proizvodile u Novom Pazaru. A želeli smo ih, donosili iz Trsta…

Mladen sedi

UN: Kažete da ste uglavnom zadovoljni svojim životom. Šta je to što život čini ispunjenim?
– Od najranijeg detinjstva sam bio radoznao. Ako nismo imali igračke, pravili smo ih. Ako su bile mehaničke, često sam voleo da vidim šta ima unutra. Sećam se jedne stare knjige Mihaila Iljina, “Priče o stvarima” (još uvek se sećam autora i naslova), u kojoj sam nalazio odgovore na mnoga pitanja iz tehnike, mehanike, tehnologije… Tada je veoma popularan bio Žak Iv Kusto. Ujak je imao knjigu “Svet tišine”, koju sam „gutao“. Kasnije, mnogo kasnije, sam pohađao i završio kurs i postao autonomni ronilac. Dečačka interesovanja… Naravno, Žil Vern i „Nautilus“ kapetana Nema. Naučna fantastika. Kasnije sam se strastveno bavio pravljenjem maketa, bio pretplaćen na Tehničke novine, itd…
Pravio sam leteće modele jedrilica, raketa, balona na topli vazduh… Kasnije (mnogo kasnije), vratio sam se u te svoje davne, tehničke dane, i ta divna podloga je bila osnov za ciklus steampunk radova, koji su bili romantična i estetska verzija tih mladalačkih istraživanja.
Zanimljivo je da sam se kasnije, kroz čitav život, vraćao temama i oblastima, koje sam načeo i usadio „u svoju dušu“ kao dečak. One su bile kao neki depozit, koji mi je kasnije (sa kamatom od iskustava) pružile mogućnosti da ih koristim u raznim oblastima stvaralaštva. Suština ovoga o čemu govorim – važno je graditi i slagati znanja, odrastati i igrati se na kreativan način.

Mladen sneg

UN: Bavili ste se i sportom?
– Mnogo dugujem svojim roditeljima za divne dane provedene u raznim sportskim aktivnostima, kojima se bavim celog života. I još uvek. Sport je od malena bio veoma važan u mom životu. Tada davno, skijanje je bilo u samom povoju. Bilo nas je petnaestak skijaša u gradu. Imao sam sreću da je moj otac bio jedan od pionira tog sporta i njegov veliki promoter i učitelj generacija skijaša. Prvi put sam pobedio na skijaškom takmičenju sa svojih 5 godina (1955.), Kampovanje, planinarenje, logorovanja sa DTV Partizanom, izviđačima, učenje svih veština za život u prirodi.
Ono što sam počeo u svojoj planinarskoj porodici u ranom detinjstvu, razvio sam, u kasnijem zrelom dobu, u pravu strast za planinama i prirodom. Alpinistički kursevi, pohodi na visoke planine, drugovanje sa značajnim ljudima iz tog sporta. Baveći se i edukacijom mladih alpinista u okviru tečajeva, napisao sam prvi srpski priručnik “Osnovi alpinističke tehnike”, koji je bio osnovna literatura „za učenje i podsećanje“. Lepo je kad upoznaš nove ljude na planinama, a oni te zamole da im potpišeš knjigu koju imaju u svom rancu. Biciklizam od ranih dečijih trka na stadionu u programu sletova, do putovanja biciklom sa vrećom za spavanje i šatorom u bisagama…
Od oduševljenja idejom letenja iz ranog detinjstva i snova do realizacije na kursu paraglajdinga i letenja sa Bujketom na Čigoti.
Od prvog susreta sa streličarima na Kalemegdanskoj tvrđavi, davnih sedamdesetih godina, i svog prvog luka, koji mi je iz Pariza doneo ujak, do visoko sofisticirane skupocene opreme i treninga kojim se danas bavim. Sve to čini život sadržajnim i čini da njime možete biti zadovoljni.
Svaka od tih aktivnosti je bila povod za velika istraživanja, učenje, stvaranje novih prijateljstava, izazove, uživanje u uspesima…

Mladen 2

UN: Vaš rad u kulturi, umetnosti, javnom životu…
– Mislim da se o tome prilično zna. I ovo vaše pitanje je bilo jedan od razloga, da ne pristanem na ovaj razgovor. Samo ukratko – radio sam deset divnih godina u Gradskoj galeriji, organizovao 200 izložbi za to vreme, osmislio i uspostavio Međunarodni grafički bijenale „Suva igla“, koji traje već skoro 30 godina, 15 godina radio kao nastavnik u Umetničkoj školi, i konačno završio svoj zvanični deo radnog veka.

Mladen 3

– Ne mogu da rešim problem mlade generacije, koja se razlikuje od mojih predstava i želja. Onima koji možda, u ovim redovima, pronađu nešto što bi moglo da im da neki putokaz, želim da budu radoznali, da se grupišu u interesovanjima, da se, kad odu na studije u Beograd ili Novi Sad, druže sa potpuno novim društvom, čuju nove priče… (nikako Mujo u Doboj, Mujo iz Doboja).

Slika

– Ako im smeta kič i neukus koji ih okružuje, neka mu se ne predaju, neka se ograde jakim utvrdama knjiga, neka pređu na sunčanu stranu ulice,nađu srodne duše, slušaju klasiku, bluz i džez, gledaju III program RTS, odu na neku dobru svirku u GKC, odu u prirodu.
– U ostalom, šta znači biti kulturan? Da li je to poznavanje i uvažavanje, uzimanje za uzor proverene i usvojene domete etike i estetike. Da li je to možda tolerancija, priznavanje prava na različitosti? Kultura se ne ogleda samo u znanju, sve je to relativno što bi rekao moj „školski“ Ajnštajn.

Slika 2

Možda je kultura i ne nameteti svoje predstave o tome kako ona treba da izgleda. Sigurno da kultura treba da bude malo manje bučna, posebno noću u gradu! Ja sam silikonom dodatno zadihtovao stakla na sobi okrenutoj prema kafani zbog (ne baš „Good vibrtions“), vibracija koje ne prestaju do ranih jutarnjih časova i ratnih pijanih pokliča koji ih prate. Neko mi je jedanput rekao „ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se,,.“E, neću!!!
To nije kultura, to je etika.

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.