SREĆKO STOPIĆ, USPEŠNI UŽIČANIN U NEMAČKOJ
Ahen je grad sa 240 hiljada stanovnika, u kome studira 45 hiljada studenata na Tehničkom Univerzitetu RWTH osnovanom 1870. godine (Severna Rajna Vestfalija), na 9 različitih fakulteta, i gde je uključen i Medicinski fakultet sa Univerzitetskom klinikom. Moje aktivnosti su na Fakultetu broj 5, za Georesurse i Inžinjerstvo materijala, na Katedri za procesnu metalurgiju i recikliranje metala, gde držim predavanja na engleskom i nemačkom jeziku na predmetima: Teorija metalurških procesa, Metalurgija retkih zemalja, i Izgradnja metalurskih postrojenja za studente na osnovnim i master studijama istovremeno radeći na evropskim, nemačkim, bilateralnim projektima vezano za recikliranje obojenih metala, vezivanje karbonata iz minerala i otpadnih materijala u autoklavima, preradu otpadnih voda i crvenih muljeva iz aluminijumske industrije. Ovaj put neću pisati o gore navedenim projektima, već o nekim detaljima života u ovom prelepom gradu, na tromeđi Belgije, Nemačke i Holandije, koji potvrđuju da i pre smrti ima još života.
Pošto su ovde radni dani vrlo dugi („Život kao na traci“), ispunjeni raznim obavezama i sastancima, a vikend mnogo kratak i brzo proleti, Nemci se raduju svemu onome što može da ih opusti, i održi zdravim za radne zadatke. To su upravo termalne vode, sa maksimalnim temperaturama od 75°C, koje su u davnim vremenima koristili Rimljani, pa u samom gradu postoje ostaci rimskih kupatila. Prilikom posete Muzeju u Ahenu, saznao sam da je tu vreme provodio i čuveni vojskovođa Napoleon sa Žozefinom, i da su se tu organizovale razne zabave, Carolus Therme je najposećenija zgrada, u kojoj možete uživati u lepotama vode. Zgrada ima više spratova, pa počev od garaže, na nekoliko nivoa, sa izvorima tople vode na otvorenim bazenima i unutar zgrade, i preko spratova sa meditacijom i turskim i italijanskim kupatilima, i do najvišeg sprata, nazvanog Svet sauna, koji sadrži 16 raznih vrsta (ruska, finska, švedska, afrička…). Kao i svi drugi, znao sam za Carolus Therme, ali nisam imao neko posebno mišljenje, jer nisam to nikad ranije posetio. Onda sam dobio nekoliko poklona za rođendan, i morao sam da iskoristim ulaznice. Bio je to za mene ulazak u novi svet, gde su voda, vodoskoci, tuševi, vodene struje, masaže vodom iz mlaznica i pod pritiskom, pa gimnastika u vodi sa muzikom, činili čoveka još srećnijim. Sve je podređeno odmoru i opuštanju. Očaran lepotom, prolazio sam iz jednog u drugo kupatilo, iz bazena u bazen, a posebno su me obradovale masaže vodom pod pritiskom, što je najviše godilo mojim nogama i mišićima izmučenim stalnim fudbalskim utakmicama. Kada sam još ugledao da imaju parnu saunu, bio sam oduševljen i od tada sam često provodio vreme u prizemlju te zgrade.
Onda mi je stiglo pismo od direktora Carolus Therme, gde mi poklanjaju celodnevnu kartu, za posetu svim spratovima, bez obzira na dvostruku razliku u cenama na gornjim spratovima. Bio sam iznenađen, jer to nije bilo jeftino, a nije mi bio ni rođendan, pa da mi Nemci poklone tako nešto. Oni to obično čine samo za Božić. Zbog svega toga odmah sam bio na ulazu na početku rada u 09:30, rešen da maksimalno iskoristim taj dan. Počeo sam posetom bazenima na donjim spratovima, i negde posle dva sata, već mi je bilo dosadno, i odlučio sam da obiđem i gornje spratove. Ulazilo se sa čipom, i sve je bilo ograđeno. Na tim gornjim spratovima svakih sat vremena održavaju se tretmani, u kojima se u tri kruga dosipa voda sa raznim mirisima od raznih biljaka i voća, i u tih 12 minuta mahanjem peškira širi se toplota u jednoj zatvorenoj prostoriji. Uz to je bila i odgovarajuća muzika, a nekad i interesantne priče o postanku grada. Nakon toga su bile šetnje, kupatila sa tuševima, i jedan prelep otvoren bazen u sredini zgrade. Na svakih 3 sata počinjala je sa radom i sauna-pekara, gde su pekli kolače ili pogačice. I tu se čuo naš jezik. Svugde ima ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Vreme je brzo prolazilo, i zaista sam se odmorio, i razmišljao kako je lepo da se malo i odmorimo, a ne samo da jurimo. Negde oko 18 sati pozvla me je supruga i zabrinuto upitala da li je sve u redu, i da li mi je tu dosadno. Objasnio sam joj da program traje do 22:30, i da ovde vreme brzo prolazi. Ljubazne Nemice su me upozorile da je korišćenje telefona sa kamerom na gornjim spratovima strogo zabranjeno, ali meni se prašta, pošto mi je prva poseta. Nakon toga sam kupio godišnju kartu, pa su me ljubazne Nemice prihvatile, kao stalnog gosta, pošto često dolazim u Carolus Therme. Tada sam shvatio šta znači kad ti Nemci nešto poklone. U skladu sa onim što moj drug Dejan Jovanović-FEROPROMET stalno ponavlja “Dobro je dati, kad se dobija više”, tako se to Nemcima uvek mnogostruko vrati. Oni znaju da ulažu u ljude, bilo to u sportu, nauci, muzici. I zato uvek kad mi neko dođe iz Užica, odvedem ga u Saunu, da se malo odmori od napornog života. Sa druge strane, za one čitaoce, koji prate terapije protiv raznih bolesti, mogu da pronađu da kupanje u kadama hladne vode sa ledom i sauna efekat čine čoveka još zdravijim i srećnijim. Tako je to bilo i sa mojim komšijom Zdravkom, iz Teslića, koji mi se stalno zahvaljuje ša sam mu otkrio jedan novi svet, iako je 10 godina pre mene stigao u Ahen.

Zajedno sa Zdravkom Jovićevićem u poseti Carolus Therme u Ahenu
Na slici se vidi i ženska garderoba na jednoj figuri, koja potvrđuje da se ovde možete pojaviti bez ičega, i da će Vam pronaći i kupaći kostim, papuče, peškir. U uglu ove slike vidi se i statua Karla Velikog, koji se krunisao u ovom gradu u njihovoj crkvi, i koji je jedan od glavnih simbola ovog grada.
Ipak i pored sve lepote ovog života, meni nedostaju naši ljudi i njihov humor, koji se rađa na užičkoj pijaci, u suretima drugara, fudbalskim utakmicama i u običnim razgovorima na Trgu. I onda organizujemo sastanak projekta vezanog za proizvodnju nanokatalizatora sa kolegama iz Instituta za Hemiju, tehnologiju i metalurgiju iz Beograda, sa kojima imamo dvogodišnju saradnju, Tada dolaze naši zemljaci, među kojima je Užičanka doktor metalurgije Marija Jaraković Mihailović – Maja i direktor Instituta Jasmina Stevanović (devojački Vasić). I tada stigne i ajvar, i moj omiljeni sok od paradajza. U Ahenu sam naučio da se može najesti od raznih salata, i uživati bez mesa i rakije, pa se Jasmina zabrine za mene kad joj kažem da ne mora da nam donosi čuvenu užičku pršutu i duvan čvarke, koji su mu nekad bili najbolji prijatelji. Za sada mi tako odgovara.

Zajedno sa Prof. Jasminom Stevanović sa Kadinjače, Prof. Vladimirom Panićem i doktorantkinjom Gözde Alkan iz Ankare u obilasku laboratorije za hidrometalurgiju
Prof. Jasmina se uvek šali sa mnom da ne može da sačeka dan da je odvedem u Stopića pećinu, pa mora da dođe prvo do Ahena da čuje, kad ću vel jednom da ispunim to obećanje, pošto je ona mene već vodila kod njenih na Kadinjaču.
U Ahenu je muzički život vrlo interesantan. U julu 2018. imali smo priliku da u nekih deset dana slušamo koncerte čuvenih gitarista na manifestaciji „Duša Balkana“, medju kojima je bio i Miroslav Tadić, koji je svirao sa Vlatkom Stefanovskim i učestvovao na koncertima Rada Šerbedžije, Tu sam čuo i obradu moje omiljene pesme „Gde si dušo, gde si rano, gde si cvete mili“, koju je Merima Kljuco odsvirala na harmonici zajedno sa Tadićem. Najnoviji koncert violiniste Nemanje Radulovića iz Pariza zakazan je za 10. decembar u Ahenu u čuvenom Eurogresu, i nema više karata u prodaji. U Ahenskom orkestru u pozorištu je zaposlena i naša Užičanka, operska pevačica Jelena Rakić, koja se ovde udala. Imali smo priliku da prisustvujemo njenom koncertu i da se upoznamo. Za one koji žele da čuju i gledaju naše estradne umetnice i umetnike, postoji uvek program u diskotekama Ambis i Ko u Diseldorfu. Jednom sam posetio koncert Severine u Diseldorfu, i bio prijatno iznenađen, koliko je naših ljudi bilo prisutno.
U Ahenu je fabrika čokolade LINDT, koja radi u tri smene, i miris čokolade se širi po celom gradu. Posetioci iznose kartonske kutije sa čokoladom, posebno sada kada je vreme Božićnih praznika. Od 23. novembra otvoren je i Božićni markt, koji okuplja mnoge goste, željne da probaju kuvano vino i razne specijalitete. Nakon jedne takve posete, vodio sam neke Francuze da uporede to sa našom kuvanom rakijom, i jedva su preživeli. Sve je ovde u znaku proslava i kupovine poklona za najbliže i razne prijatelje. I mene to očekuje. Ipak, najviše se radujem novim utakmicama sa raznim timovima na Univerzitetu, i tako pripremam za nove duele, koji me čekaju, kada dođem u Užice, gde se priključim timu, u kome igraju Dule Rajevac, Milutin Tokmaković, Jole, Misa ili sa Radom Marićem i mojim prijateljima iz nekadašnjeg Prvog partizana, a posebno se radujem utakmicama u sali moje nekadašnje Gimazije, sa profesorima Zlatićem, Gavrilovićem, Đokićem i drugima. Za razliku od naših prijateljskih utakmica u rodnom gradu, ovde su utakmice bez grubih startova, svađa, prepirki, ali se isto u Ahenu završavaju odlaskom na ispijanje po jednog piva.

Zajedno sa Cristianom Mertensom na jednoj od naših utakmica u Kohlsajd-u
Mogao bih još puno toga da Vam pišem o Ahenu, ali ovaj put ćemo ovo završiti čestitkom mom drugu Toniju, što je izdržao sve vetrove, koji nisu mogli da ga oduvaju, pa je stigao do broja 1000, i neće se tu zaustaviti.
„Nek je sa srećom jubilarni broj, Toni, tebi i saradnicima u Užičkoj nedelji, i samo napred!“