MLADI USPEŠNI UŽIČANI: ŽARKO NEDELJKOVIĆ
VAKCINACIJA
I EPIDEMIJA MALIH BOGINJA
Da Užice ne oskudeva da sa pametnim mladim ljudima pokazuje i primer Žarka Nedeljkovića. Ovaj mladi Užičanin je završio osnovnu školu i Užičku gimnaziju kao nosilac Vukove diplome. Završio je Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu sa prosečnom ocenom 9,90, s tim da je poslednje tri godine na kliničkim predmetima izborio prosek 10. Za vreme studija bio je demonstrator na Katedri za Farmakologiju sa toksikologijom. Objavljivao je studentske radove kao prvi autor i koautor. Za vreme studiranja bio je stipendista Ministarstva prosvete Republike Srbije, Grada Užica i Republičkog fonda za mlade talente „Dositeja“. Školske 2016/17, upisao je specijalističke akademske studije iz oblasti radiologije. Radio je na Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije. Trenutno je zaposlen u oblasti kliničkih istraživanja lekova. Odlično je upoznat sa vakcinama i to je jedan od razloga da sa Žarkom razgovaramo o trenutno veoma aktuelnoj temi, vakcinaciji i epidemiji malih boginja.
UN: Koliko vakcina dete do 14 godina bi trebalo da primi?
– Vakcinacija predstavlja unošenje uzročnika bolesti (koji je u laboratorijskim uslovima oslabljen) u organizam, sa ciljem da se izazove reakcija imunskog sistema i razvije imunitet na te uzročnike. Vakcine koje bi dete trebalo da primi regulisane su Kalendarom obavezne imunizacije u Republici Srbiji. Još u porodilištu, novorođenčad dobijaju prvu dozu vakcine protiv hepatitisa B i Be-se-že vakcinu (protiv tuberkuloze). U drugom mesecu se daje druga doza vakcine protiv hepatitsa B, dok se treća doza dobija do navršenog šestog meseca. Naročito je važno da osobe koje nisu vakcinisane protiv hepatitisa B, obavezno to učine po šemi 0,1,6, jer se time sprečavaju moguće komplikacije nakon prodiranja virusa u organizam, poput ciroze jetre ili hepatocelularnog karcinoma. Do osmog razreda dete bi trebalo da primi vakcine protiv dečje paralize, difterije, tetanusa, velikog kašlja, malih boginja, zauški, rubele. Takođe, od velikog je značaja da se obavi vakcinacija i protiv hemofilus influence tipa b do šestog meseca, jer se time sprečavaju potencijalne teške infekcije centralnog nervnog sistema. Dramatičan pad oboljevanja od vakcinama preventabilnih bolesti dovelo je do toga da su neke zarazne bolesti iskorenjene.
UN: Ako je dete redovno primilo sve vakcine (mislim na vakcinu i revakcinu), da li imate podatak, da je ipak obolelo od neke bolesti od koje je vakcinisano, koliki je taj procenat i koji je razlog da dete oboli?
– Značaj vakcinacije je veliki. Imunizacija je doprinela eradikaciji tj. iskorenjavanju velikih boginja i dečje paralize. Uskoro se navršava 19 godina od poslednjeg registrovanog autohtonog slučaja dečje paralize izazvane divljim poliovirusom. Suština je da se imunizacijom stvaraju zaštitna antitela, koja će štititi dečji organizam i zato je neophodno da se izvrši kompletna vakcinacija. Ako se vakcina da pre vremena, dete neće stvoriti otpornost zbog nedovoljne zrelosti imunskog sistema, a ako se da kasnije, dete može u međuvremenu da oboli.
UN: Protiv kojih vakcina se roditelji najviše bune, odnosno koje vakcine roditelji ne pristaju da se daju deci, i zbog čega?
– U poslednje vreme najveće sumnje su usmerene prema MMR vakcini. To je živa atenuisana vakcina koja štiti decu od malih boginja, zaušaka i rubele. Prema Kalendaru vakcinacije prva doza se daje posle navršenih 12 meseci, a druga pre polaska u školu. Primena ove vakcine se dovodi u vezu sa oboljevanjem dece od autizma. Najnovija istraživanja su dokazala da nema uzročno-poslednične povezanosti između primene MMR vakcine i autizma.
UN: Koliki je danas taj procenat nevakcinisane dece u Srbiji (bilo bi poželjno ako imate podatak i konkretno i za Užice)?
– Vakcina protiv malih boginja uvedena je 1971. godine, a oboljevanje se javljalo u epidemijskim razmerama na svakih 3-5 godina, ali znatno manje u odnosu na period pre uvođenja vakcine. Poslednjih godina u Republici Srbiji opada broj dece vakcinisane ovom vakcinom. Zbog toga se dešavaju epidemije malih boginja, kao što su inportovani slučajevi sa Kosova i Metohije.
UN: Kolika je danas opasnost od epidemije malih boginja? Da li imate podatak koliko je do sada obolelih u Srbiji?
– U prvih devet meseci 2017. godineu Srbiji je registrovano 12 slučajeva malih boginja, prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“, a od početka oktobra potvrđeno je 9 slučajeva. Zbog toga su od 9. oktobra ove godine na snazi mere pooštrenog sanitarnog nadzora. Veoma je važno raditi na cilju da se vakcinacijom obuhvati više od 95 posto populacije u svim administrativnim jedinicama, jer se tako stiče kolektivni imunitet. Kolektivni imunitet štiti sve osobe kod kojih je vakcinacija trenutno kontraindikovana i osobe koje nisu vakcinisane.
UN: Ko bi sve bio na udaru epidemije, da li i ona deca koja su redovno vakcinisana, i koje su još rizične grupe? Koliko dugo vakcina MMR može da štiti od oboljenja?
– Imunizacija spasava živote. Njome se mogu prevenirati oboljevanje, komplikacije, posledice i smrtni ishodi. Osetljive osobe koje mogu da obole od malih boginja: deca do navršenih 12 meseci života, deca uzrasta od 12 meseci života do 14 godina, koja su nevakcinisana ili nepotpuno vakcinisana MMR vakcinom, sva lica starija od 14 godina života koja su nevakcinisana ili nepotpuno vakcinisana sa 2 doze vakcine i sve osobe koje nisu preležale bolest bez obzira na uzrast.
UN: Opišite nam bolest male boginje, kliničku sliku, tok bolesti, terapiju i posledice?
– Male boginje su akutna, veoma kontagiozna osipna bolest, koja se ispoljava makulopapuloznom ospom, koja izbija u više naleta uz visoku temperaturu i enantem. Virus morbila je patogen samo za čoveka. Bolest se prenosi direktno, kapljičnim putem. Inkubacioni period (vreme od kontakta sa virusom i pojave prvih simptoma) iznosi od 9-11 dana. U usnoj duplji se mogu videti enantemi koji se nazivaju koplikove mrlje i patognomonični su za morbile. Po preležanoj bolesti ostaje doživotan imunitet. Bolest se javlja u tri stadijuma. Prodromalni (početni) stadijum traje 1-4 dana i ispoljava se suvim nadražajnim kašljem i skokom temperature, kijavicom, promuklošću. Osipni stadijum počinje novim skokom temperature i pojavom makulopapulozne ospe iza ušiju. Ospa se širi u naletima, na lice i naniže, dok ne izbije na dlanovima i tabanima. Osobe su najzaraznije 2-4 dana pre i do 4 dana nakon izbijanja ospe. Kad izbije na dlanovima i tabanima, nastupa skoro trenutno olakšanje. Umereno su uvećani limfni čvorovi, jetra i slezina. Bolesnik ima sekreciju iz nosa, konjunktivitis (uplakan izgled). U rekonvalescentnom stadijumu (stadijumu oporavka) pacijent se oseća dobro, ospa stari, bledi. Komplikacije: upala uva, sinusa i pluća. Mogu se javiti i neurokomplikacije: akutni morbilozni meningoencefalitis, subakutni sklerozirajući panencefalitis. U trudnoći se smatra da virus morbila ne izaziva kongenitalne malformacije, ali može da izazove spontane abortuse i prevremene porođaje. Podatak o vakcinaciji ne isključuje dijagnozu. Za dijagnozu je značajan četvorostruki porast titra antitela u serumu. Kauzalna terapija ne postoji, samo simptomatska: mirovanje u krevetu, antipiretici, antihistaminici, antitusici, vitamin A. Prevencija je MMR vakcina. Vakcinalni imunitet je solidan i dugotrajan. Uspeh vakcinacije se meri nalazom specifičnih antitela u serumu. Kontraindikacije su opšte, kao i za sve žive vakcine: akutna bolest i dokazana alergija na jaja/neomicin.
UN: Na kraju recite nam Vaš stav o vakcinaciji i zbog čega imate takav stav?
– Mišljenja sam da bi svako dete trebalo obavezno vakcinisati. Tu veliku ulogu imaju roditelji. Svaki roditelj koji ne vakciniše svoje dete trebalo bi da snosi krivično-pravnu odgovornost, jer je u pitanju, ne samo zdravlje deteta, nego i populacije. Lečenje bilo kakve komplikacije od zaraznih bolesti umnogome opterećuje zdravstveni sistem jedne zemlje, a sve to bi se moglo prevenirati vakcinom. Svaka vakcina imitira prirodnu infekciju patogenom, koji je oslabljen i na koji se stvara imunitet. Kada sledeći put organizam dođe u kontakt sa tim patogenom, mi smo tada zaštićeni. To je suština imunizacije. Uzmite, na primer, vakcinu protiv dečje paralize i velikih boginja. Milioni su umirali od tih bolesti, a danas ih praktično nema, zahvaljujući vakcini. Imena kao što su Robert Koh, Luj Paster, Edvard Džener, Džon Snou i mnogi drugi zadužili su čovečanstvo svojim radom na polju mikrobiologije i imunologije. Neodgovornost roditelja ne sme da dovede u pitanje zdravlje i život deteta.
Zvezdana Gligorijević