PREMINULA DANICA DANA MILOSAVLJEVIĆ
Poslednja žena nosilac Ordena narodnog heroja, najvišeg priznanja za hrabrost u bivšoj Jugoslaviji, preminula je 26. februara 2018. godine u 93. godini života.
Povodom njene smrti, u Velikoj sali Skupštine grada Užica održana je komemorativna sednica. O njenom životu govorio je Vukić Milić, potpredsednik SUBNOR-a Užice.
– Krasile su je najbolje osobine koje može imati jedno ljudsko biće. Dana je bila borac bez mane i straha u ratu i u miru, revolucionarka i idealista, koja je ceo život živela svoje ideale. Danica Milosavljević rođena je 15. avgusta 1925. godine u selu Bioska. Posle završetka osnovne škole sa roditeljima došla je u Užice, gde je pohađala Užičku gimnaziju. U Užicu Dana je postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije sa svega 16 godina. Silno je želela da da lični doprinos borbi za slobodu, pa se sa grupom omladinki priključila grupi, koja je imala zadatak da prikuplja hranu i odeću za partizane. Odmah po oslobođenju Užica 1941. godine radila je u partizanskoj bolnici, nakon čega je postala bolničarka treće čete užičkog partizanskog odreda „Dimitrije Tucović“. Očekivala je i želela da se bori sa oružjem u ruci. Posle pada Užičke republike sa svojom jedinicom i glavninom partizanskih snaga povukla se u Sandžak. Pri formiranju Prve proleterske udarne brigade 21. decembra 1941. godine u Rudom, Dana je postala borac treće (užičke) čete petog šumadijskog bataljona, a kasnije, posle bitke kod Čajniča, postala je borac Druge proleterske brigade. Učestvovala je u borbama na Kupresu, Jajcu, Donjem Vakufu, Bugojnu, Sutjesci i mnogim drugim. Postala je prepoznatljiva po hrabrosti, ne samo kao borac sa puškom, već i bombaš i puškomitraljezac. U KPJ je primljena 10. novembra 1942. godine, a krajem te godine su je ranile ustaše u borbama kod Livna. Ubrzo se oporavila i već 1943. godine, kada su uvedeni činovi, unapređena je u čin potporučnika.
Možda najveći ratni podvig Dane Milosavljević zabeležila je u leto 1944. godine, kada je, dok su se, još neiskusni i tek pristigli borci kolebali u borbama na reci Ibar, sa samo jednim saborcem krenula na neprijateljski bunker, uništila ga i zarobila mitraljez. Danin ratni put završio se na Sremskom frontu.
– Godine 1945. postala je član Gradskog odbora Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Srbije, a zatim rukovodilac SKOJ-a Druge protivavionske brigade. Nakon demobilisanja, juna 1946. godine, prešla je na politički rad u Užice, gde je bila jedan od rukovodilaca SKOJ-a. Tu je radila do 1948. godine, posle čega se vratila u Beograd na rad u Centralnom komitetu Narodne omladine Srbije. Uporedo sa tim nastavila je studije na Beogradskom univerzitetu.
Posle rata obavljala je brojne odgovorne funkcije na republičkom i federalnom nivou. Posebno se isticala radom u organizacijama za emancipaciju i bolji društveni položaj žena.
Svim svojim bićem pripadala je svojoj boračkoj organizaciji SUBNOR-u u Srbiji i Jugoslaviji, gde se kao član najvišeg rukovodstva svim snagama borila protiv pokušaja prekrajanja istorijske istine o NOB-u.
Dana je celokupni posleratni period do zadnjeg dana živela u skladu sa idealima za koje se borila, lišena svake želje za bogatstvom i privilegijama bilo koje vrste. Bila je i ostala nepopravljivi idealista, živeći u garsonjeri na 11. spratu beogradskog solitera u Južnom bulevaru.
Dana je nosilac Partizanske spomenice 1941. godine i drugih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovana je 6. jula 1953. godine, a povodom proslave 70 godina od pobede na fašizmom u Drugom svetskom ratu odlikovana je medaljom za hrabrost od strane predsednika Rusije, Vladimira Putina.
Inicijator je i organizator vraćanja spomenika Josipa Broza Tita na Trg partizana u Užicu, odakle je 1991. godine protivzakonito sklonjen u dvorište Narodnog muzeja u Užicu.
Tom prilikom izjavila je novinaru „Politike“: „U zemlji gde se danas ponovo toliko priča o antifašističkoj tradiciji i gde se 20. oktobra pravi vojna parada, skulptura onoga ko je poveo tu borbu i vodio konačne pobede i dalje je skrivena u nekom ćošku. To je suprotno zdravom razumu. Dok Rusi odlikuju naše borce za sedam decenija pobede nad fašizmom, mi krijemo Titov spomenik“.
Ceo život Dane Milosavljević bio je borba. Od borbe za oslobođenje zemlje od fašističkih okupatora, preko borbe za pravednije i humanije društvo, društvo ljudskih sloboda i socijalne jednakosti, društvo jednakih šansi za sve, preko borbe za istorijsku istinu u Drugom svetskom ratu i ulozi NOVOJ u oslobođenju zemlje od fašističkih okupatora, do borbe za poštovanje patriotskog čina najviše vrste, kakav jeste učešće u borbi za slobodu otadžbine, a posebno pieteta prema onima koji su u toj borbi dali svoj život. U tome istaknuto mesto ima borba za očuvanje obeležja koji simbolizuju tu borbu i njene učesnike. Sa razlogom centralno mesto u svemu tome za Danu je imao spomenik Vrhovnom komandantu partizanske vojske Josipu Brozu Titu u njenom Užicu. To je Dana ostavila svojim Užičanima u amanet.
Užice duguje Dani Milosavljević trajno obeležje za večno pamćenje, jer je u svakom pogledu bila osoba za primer i ugled. Njeni saborci i poštovaoci učiniće sve da do toga dođe što pre – rekao je Vukić Milić.
Komemoraciji su prisustvovali njen brat Aleksandar Lale Milosavljević, gradonačelnik Užica Tihomir Petković, narodni poslanik Neđo Jovanović, predstavnici SUBNOR-a i drugi.
Dana Milosavljević je kremirana 3. marta na Novom groblju u Beogradu.
Z. G.