Dodao gas

od nedelja
1,8K pregleda

sasa-kuzeljevic-umanjena

PINKOVE ZVEZDE: SAŠA KUZELJEVIĆ
Jedan od učesnika Pinkovih zvezda je naš sugrađanin Saša Kuzeljević, koji je ostavio dobar utisak i na žiri i na publiku. Saša je rođen u Užicu, a sa muzikom je počeo da se bavi sa svojih 15 godina. Kako kaže, bile su to tezge, uglavnom je svirao veselja, a i ispraćaje u vojsku, jer su tada bili veoma aktuelni. Kada je počeo da se bavi muzikom, nije odmah počeo da peva, već je od malih nogu počeo da svira harmoniku.
– Harmoniku sam učio notalno i išao na privatne časove u Čačak. Radilo se školski. I tako sa 15 godina počeo sam da tezgarim. Svirao sam u mnogim užičkim bendovima, sa mnogim muzičarima mojih godina sam prosvirao, a bilo je i starijih. Posle sam polako krenuo da sviram sa mojim bratom Slavkom. On je kupio klavijaturu, a ja sam počeo da pevam. Oduvek je u meni bilo i želje i smisla za tako nešto, ali sam bio preorijentisan na harmoniku i posvećen njoj. I posle deset godina sviranja harmonike, pojavila se želja da zapevam i da krenem kao pevač. Imao sam i saobraćajnu nesreću, gde sam zadobio povredu leđa, pa je i to bio razlog više da se 2004. i 2005. godine preorijentišem na pevanje. Ujedno, harmonika je počela da se zapostavlja, jer je turbo folk postojao sve popularniji. Pojavile se i klavijature i sve se brzo menjalo, bilo je bendova koji su ispadali iz fazona. Inače, prepoznajem sam sebe u pevanju, osećam tu energiju i emociju i ispunjava me. Ako se desi neki vikend da ne radim, da sam slobodan, nisam ispunjen, a volim da prenosim pozitivnu energiju na publiku, volim da prepoznaju to nešto u meni, da im prenesem pesmu. Jednostavno, nisam od tipova koji rade mehanički taj posao. Pevao za pet ili pet hiljada ljudi, pevam isto. Prenosim svu energiju i svu emociju i dajem sebe pesmi skroz, dok pevam – rekao je Saša.

sasa-kuzeljevic

Nije išao na časove pevanja, ali je shvatio da kao i u svakom poslu, pa i u pevanju, imaju neka pravila.
– Na primer, ima tehnika pevanja, kao što ima tehnika sviranja ili kada odete da polažete vožnju, pa vas isntruktor uči kako šta treba – kvačilo, kočnica, gas. Tako i u pevanju ima dikcija, disanje, emocija, i sve to treba sklopiti. Onda sam slušao lajv snimke i trudio se da što više upijem, da čujem i vidim. Išao sam na koncerte naših starijih muzičara, da nešto naučim, kao, na primer, kod pokojnog Vujča, od koga je moglo da se mnogo toga nauči. Imao sam neke drugare koji su išli na neke časove pevanja, pa smo malo razmenjivali iskustva. U to vreme mi Užičani nismo bili informisani, kao u Beogradu, što se tiče profesora pevanja. Morali smo više da se oslanjamo na svoj sluh i znanje, nego da imamo profesora pevanja. Najbliži profesor pevanja za koga sam čuo, bila je jedna gospođa iz Kraljeva, koja je predavala nekim ljudima iz Užica. Nisu nam ti profesori bili tako lako dostupni, kao danas – kazao je Saša.
Svoju karijeru, koju je započeo sa bratom 2001. godine, trajala je do 2008. godine. Obišli su skoro sve gradove po Srbiji, svirali su i pevali na crnogorskom primorju, u Nikšiću, Pljevljima, pa u Bosni i Hercegovini, od Rogatice do Sarajeva. Od 2008. godine, kada je nabavio klavijaturu, krenuo je solo da svira i peva.
– Isto tako sam i sam obilazio sve gradove. U Užicu sam svirao od najmanjeg lokala do najvećih diskoteka. Svirao sam i pevao pred nekoliko ljudi u nekim lokalima, kao i u diskotekama, kao na primer u Bajinoj Bašti, koja prima 1.000 ljudi. Kasnije su se pojavili neki bendovi sa kojima sam radio i to više veselja, pa sam kombinovao veselja i klubove, jer život je takav, čovek mora da se snalazi, mora sve da se zna, mora da se sve peva i narodna i zabavna muzika, i rok i pop, i turbo folk i izvorna muzika, samo da bi se preživelo. Tako nas navodi situacija i narod. Gosti su zahtevni i zato čovek ne može da se usredsredi samo na jednu vrstu muziku i da kaže pevam samo to i živim od toga. Lično, najviše volim da pevam pop muziku, kao Željka Vasića, to mi prija, tu se nalazim, mada pevam sve ove druge. Tu je i rok muzika, koju volim, jedino se ne pronalazim u turbo folku – kaže naš sagovornik.
Ono po čemu ga mnogi prepoznaju je po učešću u Pinkovim zvezdama. Za njega je sve to bilo iznenada i u toj emisiji pojavio se na predlog druga Saše Kocića, Koceta, koji je već učestvovao u Pinkovim zvezdama.
– Dobri smo drugari i on meni pita da se pojavim u Pinkovim zvezdama. Praktično na njegovu preporuku, jer on je već ušao tamo i upoznao ljude i znao je da im treba nekih pevača sa iskustvom, a ne amateri, pevači koji imaju neki staž i dobro pevaju, pozvao me je producent. I onda sam prihvatio. To je jedno lepo i odlično iskustvo – rekao je Saša Kuzeljević.
On kaže da je uspevao da se kontroliše sve do same scene.
– Nije svejedno kada izađeš na scenu. Ima tu pozitivne treme, pa onda trema da li će neko od žirija čuti dobro, možda ja otpevam dobro, a neko od članova žirija u momentu možda ne čuje dobro, a bitan je i taj momenat. Svestan sam da znam da pevam, ali može da mi se desi da sam premoren, može da mi se desi da se osuši grlo i neke druge sitnice, koje su se događale mnogim poznatim i velikim pevačima, pa na koncertima naprave kiks. Onda se razmišlja da se ne podvuče neki mali falš, a to može da mi se desi pred žirijem, razmišlja se da li dobro čujemo matricu i da li je dobra sihronizacija sa mikrofonom, ima mnogo detalja koje treba uklopiti, dok publici sve to izgleda jednostavno. Od svega toga postoji tenzija. Mislim da mi je najveći pritisak bio onog momenta kada sam izašao na scenu. Ipak, sve sam to uspeo da iskontrolišem, da mi ne utiče na pevanje – opisao je Saša svoje utiske.

sasa-kuzeljevic-2

Njegova popularnost nakon Pinkovih zvezda je ista kao i ranije, samo, kako kaže, ima više prepoznavanja i reči hvala.
– Prija kada me hvale, ali, da mi je to uticalo na broj svirki i nije, jer sam i ranije radio dosta. Svakako, sada ljudi imaju drugačiji pogled na mene, i gazde sa kojima razgovaram o poslu i svi ljudi koji dolaze da me slušaju. Svi znaju da me je žiri dosta hvalio, da su prepoznali kvalitet u meni i to ljudi sa kojima radim uvažavaju. Narod me jednostavno drugačije gleda i, kao što je rekao producent Dimtrije „ovo ti ostaje za ceo život“, i bio je u pravu. Za vreme dok je trajalo takmičenje i posle takmičenja ljudi me prepoznaju, zaustavljaju na ulici, a ponajviše starije gospođe, zato što su malo slobodnije i hrabrije od ovih mlađih. Naravno da sa svakom popričam, jer kada su one imale strpljenja da me isprate na tom takmičenju, onda imam i ja strpljenja da porazgovaram sa njima bar pet minuta – kaže Saša.
Nakon Pinkovih zvezda Saša je dobio ponudu za učešće u rijalitiju „Maldivi“.
– Nisam prihvatio, zato što je to za mene mnogo ekstremno i imam dvoje dece, od 17 i 14 godina, koja gledaju TV i razumeju sve što se kaže. Šou na Maldivima je kopija Operacije trijumf, ima profesora pevanja i izlazi se na scenu, ima imitacije i pevanja, i živi se u karantinu, svi zajedno borave, kao na Farmi. Tu se ne slažem i takav život mi izgleda kao katastrofa, jer imam svoju kulturu i svoj život. Možda se pojavim ponovo u Pinkovim zvezdama, ali ne znam šta bih sa tim dobio – dodao je učesnik Pinkovih zvezda.
Saša se orijentiše na drugu stranu medalje. Posle učešća u Pinkovim zvezdama snimio je pesmu „Dodaj gas“ i uradio spot.
– Imamo i spot na Jutjubu, ali nisam mogao finanijski da izguram što se tiče medija, pa je tako nezapaženo prošla u Srbiji, a ovde Užičani, koji me prate na Fejsbuku, su obavešteni. Razmišljam da snimim još neku pesmu i uradim lep spot, pa da vidim da li mogu to da izguram malo bolje što se tiče medija – priča Saša o svojim planovima.
Pored svih obaveza Saša stiže da redovno učestvuje na skoro svim humanitarnim koncertima u gradu i okruženju, pa i šire.
– Veliko mi je zadovoljstvo da nastupam na humanitarnim koncertima i to me ispunjava. Kada pomislim na tu decu kojoj je potrebna pomoć, jako mi ih je žao i kada mogu da im pomognem na bilo koji način, ja sam presrećan, nebitno da li je to dete iz Užica, Pančeva, Prijepolja, Kovina, Bajine Bašte… Pevao sam svuda sa svojim prijateljima i kolegama. Dolaze ljudi na te koncerte. Na primer u Priboju, u hali sportova prodato je 1.250 karata, a bilo je dosta publike koji su dobili ulaznice preko prijatelja i učesnika koncerta. I u Odžacima i u Gradskom centru u Prijepolju je bilo puno ljudi. Na žalost, naši Užičani, što se tiče odaziva, najlošije su se pokazali. Nedavno smo imali koncert za užičko porodilište i nije prošlo baš najbolje. Svako ko ima decu zna šta znači da je posteljina u porodilištu čista, a i oni koji treba da stvaraju porodice treba da razmišljaju o tome. Verovatno ćemo u septembru održati još jedan takav koncert, ali sa nekim dužim reklamiranjem, samo ne znam da li će to biti opet u Gradskom kulturnom centru. Pozivam moje Užičane da pokažemo da smo velikog srca i da smo humani ljudi – rekao je Saša.
Pogledajte pesmu „Dodaj gas“ na Youtube https://www.youtube.com/watch?v=lDYyi-kQrA0

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.