MARKO PANTOVIĆ, PROIZVOĐAČ NOŽEVA
Originalni, ručno rađeni noževi, “Baš čelik” za kratko vreme stekli su reputaciju među ljubiteljima oružja i zaljubljenicima u prirodu kojima je potrebno kvalitetno sečivo. Noževe izrađuje Marko Pantović, Čajetinac koji je slučajno otkrio talenat i ljubav prema nožarstvu nateravši ga da pronikne u tajne čelika i njegove obrade.
Otkud baš noževi?
– Dosta vremena provodim u prirodi, a dobar nož je neophodan alat u takvim uslovima. Prvo sam nameravao da ga kupim, ali sam, listajući oglase, shvatio sam da su kvalitetni noževi prilično skupi. To me je nateralo da pokušam da ga napravim sam. Prvi nož koji sam napravio je, u stvari, prepravljeni kuhinjski nož, kome sam uz pomoć hobi alata izmenio oštricu, dršku, prilagodio ga svojim potrebama, a usput otkrio da volim to da radim i da se dobro snalazim u nožarskom zanatu. To je prilično zahtevna i kompleksna veština. Pored rada sa metalom, morate da savladate još neke zanate, kao što su kožarstvo, da biste pravili korice, obradu drveta za drške i truditi se da svaki od tih poslove radite najbolje što možete.
Gde ste sakupljali znanje?
– Najmanje dve godine sam proveo na raznim internet forumima koji se bave nožarstvom. Tu sam prikupio početno znanje koje sam primenjivao na svojim noževima. Početak je uvek težak, jer ste na njemu apsolutna neznalica, a ljudi sa malo više znanja od vas izgledaju kao pravi eksperti. Dosta eksperimentisanja, truda i lutanja potrebno je da bi se savladale tajne zanata. Zahvaljujući internetu, nekako sam uspostavio kontakt sa jednim od najvećih majstora nožarstva u Americi i pitao ga za savete. Imao sam sreću da je u meni prepoznao želju da se ozbiljno bavim ovim poslom i da je spreman da me posavetuje i otkrije neke svoje tajne koje su mi pomogle da napravim veliki iskorak kada je kvalitetna obrada čelika u pitanju. Najvažnija stvar pri pravljenu noževa su dobar čelik i njegova termička obrada. Svaki majstor ima svoj način obrade metala, neke svoje tajne koje njegov proizvod čine originalnim. Ja recimo, volim da slušam „Kud Idijote“ dok izrađujem sečivo. Možda nije presudno po kvalitet, ali inspiriše i nožu dodaje koju nijansu čvrstoće…
Koliko je teško doći do opreme i alata neophodnih za ovakav posao?
– Moj otac i stričevi su zanatlije sposobne da naprave stvarno neverovatne stvari. Najveći deo opreme koju koristim u radionici njihovih je ruku delo.Tako sam za dosta manje novca dobio jako važne uređaje, bez kojih ovaj posao ne bi bio moguć. Podrška ljudi oko vas je izuzetno važna i može presudno uticati da ostvarite neke svoje ideje. Ako ljudi prepoznaju trud, upornost i predanost poslu, spremni su da pomognu i podrže vas. Moram da pomenem i svog komšiju Vojkana koji godinama živi u Americi i koji je bez razmišljanja nabavio određene mineralne soli kojim nameravam da još više unapredim kvalitet svojih noževa.
Kome su namenjeni vaši proizvodi?
– Pre svega, ljudima koji provode vreme u prirodi i kojima je potreban dobar radni nož. To podrazumeva da je čvrst, da se teško tupi, a lako oštri i da čelik ne sme biti previše krut da se ne bi lomio. Kupuju ih kamperi, lovci, a ima i kolekcionara koji u svojim zbirkama imaju po nekoliko primeraka . U skorije vreme sam, po narudžbini, napravio i nekoliko mesarskih noževa, jer su ljudi koji se bave tim zanatom tražili upravo te karakteristike svog svakodnevnog alata. Ne pravim, niti ću praviti, noževe kojima je estetika jedina vrednost. Ona jeste bitna i trudim se da ispoštujem njena pravila, ali insistiram da kvalitet sečiva bude osobina po kojoj će se prepoznavati moj rad.
Kuda dalje?
– Moj cilj je da pravim najbolje noževe na svetu. Znam da to zvuči neskromno, ali to je ideal kome težim, a videćemo gde će me život odvesti.
Bojan Savić (Užička nedelja 1027)