ROK BEND „ISTOK“
Jedno veliko osveženje užičke rok scene je pojava rok grupe „Istok“ u sastavu: gitara i bek vokal Lazar Gavrilović, bubnjevi Srbislav Savić, bas gitara Mateja Tasić i vokal Nemanja Valjarević. Oni tri godine uspešno sviraju na mnogim festivalima, koncertima, u klubovima, nastupaju kao predgrupe, a što je veoma važno imaju i autorska dela.
– Okupili smo se sasvim slučajno. To prvo okupljanje je bilo 2014. godine. Kada su bile one ogromne poplave, bila je velika humanitarna svirka u Gradskom kulturnom centru u organizaciji učenika Užičke gimnazije. Tadašnji član benda Marko Gavrilović i ja slučajno smo se upoznali na nekoj svirci i kada je bila ta humanitarna svirka u GKC-u okupili smo se prvi put kao bend. Iz nekog nepoznatog razloga nismo nastavili da sviramo kao bend. Godinu dana kasnije se zvanično se okupljamo kao bend zbog jedne svirke u beogradskom klubu „Danguba“. To je bilo juna 2015. godine i to je zvanično prva svirka našeg benda i nastalo je ime „Istok“. To ime je sasvim slučajno nastalo. Pred svirku davali smo predloge i Lazar gitarista je predložio to ime i odmah smo prihvatili – rekao je Nemanja.
Nakon toga nastupali su na raznim festivalima. Prvi festival, seća se Nemanja, bio je Lim fest u Priboju pred 1.500 ljudi. Svirali su na Hils-apu, Nekst festivalu, na Festivalu omladine u Subotici, na takmičenju u Banjaluci… Bili su predgrupa grupama Goblini, Električnom orgazmu, Rambu Amadeusu, Dadu Topiću, Ladnom pivu… Njihovi nastupi su zapaženi u mnogim lokalima u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni. Pobednici su Čačanske gitarijade 2016. godine i jedne gitarijade u Rudom u Republici Srpskoj. Bili su i na MTV-iju, u Videografu.
– Do sada smo uradili tri singla „Dan“, „Zidovi“ i „Novi početak“. Ove poslednje dve pesme su se emitovale na MTV, u emisiji „Videografi“, i to prošle godine „Zidovi“, a u aprilu ove godine „Novi početak“. Za te pesme smo uradili spotove sa našim drugom koji je od početka kao član bend Stefanom Tošovićem. On je iz Višegrada i završio je u Užicu smer multimedija na Visoko poslovnoj tehničkoj školi. Dosta nam je pomogao oko tehničkih stvari, fotografija, videa i uradio je ta dva spota dosta, dosta dobro. Spotove smo poslali na mnoge mejlove i postavili na internet portalima, da bismo došli do što više publike. Od MTV smo dobili pismo da žele da emituju te pesme u svom programu „Videografi“. Bilo je to veliko iznenađenje za nas, jer nismo mogli da verujemo da će nas, posle samo godinu i po dana postojanja, emitovati na MTV. Potom smo 28. oktobra imali prvi samostalno koncert pred užičkom publikom u GKC-u, gde smo predstavili pesme, koje će se naći na našem prvom albumu, a koji je u fazi pripreme i snimanja. Izaći će početkom godine. Videćemo da po izlasku albuma iduće godine napravimo turneju, ali otom-potom. Na albumu biće deset pesama – rekao je Nemanja i najavio da će 29. decembra svirati kao predgrupa Ribljoj čorbi na Kraljevom trgu na Zlatiboru, a potom za doček i sutradan veče u jednom klubu u Kruševcu.
Naš sagovornik, vokal „Istoka“ Nemanja, završio je muzičku školu, i, kako kaže, od malih nogu je u muzici.
– Završio sam odsek harmoniku, što je malo čudno za rokenrol muzičara, a posle u srednjoj školi sam išao u hor. Nekako nikada nisam izlazio iz te muzike. Tek kad sam krenuo na fakultet, malo više sam se zainteresovao za gitaru. Moj cimer je imao gitaru, pa sam sa njim počeo da učim. Pre pet godina sam sasvim slučajno imao jednu svirku sa drugarom u lokalnom kafiću i tada mi se svidelo. Nastavio sam da tako solo ili u paru sviram još tri godine. To su bile akustične svirke i rokenrol obrade muzike eks ju – kaže naš sagovornik.
U oktobru je došlo do promene u bendu i Nemanja kaže da je basista iz nekih ličnih razloga morao da ode, a došao je Matija Tasić, njegov drug iz osnovne škole, čime su dobili na ozbiljnosti zvuka, a i ta promena u bendu im je dobro legla jer je Matija zaista dobar drug.
– Gitarista i bubnjar su iz Višegrada i imali su tamo svoje bendove, basista Matija je bio u dosta dobrih bendova, ali u suštini ovo nam je najveće i najšire iskustvo i možda najlepše što smo doživeli do sada. Sviramo moderni rokenrol sa dosta višeglasnog pevanja, melodičnog pevanja, sa snažnim rifovima i gitarskim deonicama. Naša muzika ima primesa rokenrola i panka. Publika, naročito lokalna, dobro reaguje, naročito na naše autorske stvari, što je meni veoma drago. Na strani kada sviramo, prihvate nas i naše pesme prolaze sasvim okej. I uvek mi se svidi kada dobijemo podršku od starijih ljudi. Ima dosta pozitivnih komentara. U suštini, teško je izaći iz tog lokalnog okvira, ali imamo dobru osnovu i podršku – rekao je naš sagovornik.
Lazar i Srbo su studenti Visoko poslovne tehničke škole u Užicu. Njima i bendu je škola poverila da naprave himnu škole.
– Pravili smo himnu za Visoko poslovnu školu i to je bio jako interesantan projekat. Prvi put sam se sreo sa takvom nekom stvari. Imali smo potpuno odrešene ruke da u nekom svom stilu napravimo himnu. Mi smo je napravili i to nije kao klasična himna, ali se svidela upravi škole i studentima.
I Nemanja se slaže da rokenrol živi u Užicu i da je sve više mladih bendova, a to će se i videti 22. i 23. decembra kada se održava Užički rok festival. Naročito u tome je istakao Bojana Borisavljevića.
– Zahvalio bih se Bojanu Borisavljeviću koji je veliki borac za rokenrolu u gradu i uvek je mladim bendovima nudio besplatno snimanje jedne pesme. On je čovek koji svim srcem gura rokenrol i ne da mu da zamre. Sada je dosta aktivna rokenrol scena i najdraže je što ima mladih, imaju dva do tri benda za koje se nadam da će povući još mlađe – rekao je Nemanja.
Na pitanje što nisu bili na Zaječarskoj gitarijadi, on kaže:
– Kada su u Gradskom kulturnom centru bile kvalifikacije za Zaječarsku gitarijadu, mi smo bili na moru. Bili smo na raznim takmičenjima i pobeđivali, ali ta takmičenja su tako organizovana da nam ne znače mnogo u nekoj promociji. Jedino ima značaj oko snimanja albuma. U suštini, preko njih slabo možete doći do publike, jer su loše koncipirana, svirate pred malim brojem ljudi. Postoje ta neka takmičenja na RTS-u, ali se emituju u pnoćnim terminama na drugom programu, koja ne znače ništa. Znam dosta ljudi koji su išli na ta takmičenja, zauzimala dobra mesta, ali ih to nije dovelo do veće publike.
„Istok“ ima najmanje dve svirke sedmično, naročito po klubovima, a redovni su učesnici humanitarnih akcija.
– Uspeli smo da nađemo neki sistem da nametnemo i svoje pesme. I onda se svide ljudima i traže da ponovo da ih čuju. I ponovo nas zovu da dođemu u taj grad, u taj klub.
Vežbaju u GKC-u kada ima slobodnih termina, a drugi prostor je veoma teško naći.
Zvezdana Gligorijević (Užička nedelja 975)