početak AKTUELNO Upornost i rad do savršenstva

Upornost i rad do savršenstva

od nedelja
1,2K pregleda

MILENA JANJIĆ – FRIZERSKI SALON „PRESTIŽ“
Frizerski salon „Prestiž“, mada bi se moglo nazvati i više od frizerskog salona, jer pruža druge kozmetičke usluge, u zgradi Koninga ispod trga, već 13 godina uspešno radi, izlazi u susret svojim klijentima i neprekidno uvodi inovacije.
Sa nekih 17 godina, mlada i buntovna, Milena Mima Janjić tačno je znala šta je želela da radi u životu. Da bi ostvarila svoj cilj, napustila je tri godine srednjeg školovanja i sama se uputila u prestonicu, našla sebi stan i upisala se na Akademiju „Šobota“. Svemu tome prethodilo je njeno interesovanje oko kose, još kao devojčice sa 15 godina.
– Majka jedne moje drugarice je tražila da je ošišam. Nisam znala ni kako, ni sa čim, taj njen zahtev mi je došao kao grom iz vedra neba. Ali, ona je insistirala, a i rekla mi je da će ionako posle ići kod frizera. Ošišala sam je i ona se oduševila. I u tom momentu mi se svidelo to što se ona oduševila, ta njena povratna reakcija sreće. To je bio ključni momenat da počnem da se bavim frizurama. Inače, kod mene u porodici postoji neki urođeni gen ili talenat za kosu – moj deda, koji je živeo u selu, nikada nije imao salon, ali je šišao sve u selu, a posle toga je moja mama sve to isto radila. Niko se nije bavio profesionalno tim poslom. Kada sam shvatila da to hoću da radim, moji su bili protiv toga. Ali, ja sam nastavila po svom. Imala sam moju torbicu gde sam nosila tadašnji moj alat i išla po kućama i šišala. Nije mi bilo teško sa Senjaka da odem kod mušterije u grad. Tada nije bilo mnogo taksija, a kada sam uzimala taksi, sećam se da je šišanje koštalo150 dinara, a ja taksi plaćala 300 dinara – seća se Milena.
Uporna da nastavi ono što je zacrtala, odrekla se izlazaka u grad, već je sedela u frizirskim salonima.
– Sećam se da je tada radio „Miki-lajn“. Tu je radila jedna frizerka i obično pred veče, uđem i pitam je da li mogu da sednem negde u neko ćoše i da gledam šta i kako ona to radi. Pitam je za neke savete, a ona mi sve lepo objasni. Ja to zapišem, nabavim šta mi treba i tako odem kod moje mušterije. Tako sam radila po svim frizerskim salonima, sedela i gledala ko šta radi. Ne znam zašto, ali najviše su mi verovale moje komšinice. Imala sam uvek one koji su mi davale glave – sa osmehom kaže Milena.
Već kada je konačno odlučila šta će da radi, napustila je treću godinu srednje škole i uputila se u Beograd, na akademiju „Šobota“. Otac, koji je u početku bio protiv, posle ju je podržao. Ubrzo je Milenin talenat na akademiji došao do izražaja i bila je od 32 polaznika među pet najboljih. Kao izdvojene u grupi, radile su u salonu. Akademiju je završila kao najbolji polaznik i otvorila su joj se mnoga vrata. Počela je da radi na „Pinku“, radila je na seriji „Mešoviti brak“, ali je i dalje osećala nezadovoljstvo. Nije to bio deo cilja koji je ona zacrtala.

– Nisam htela da ostanem, jer me to nije ispunjavalo. Posle godinu i po dana vratila sam se u Užice i htela sam da idem da učim dalje, u Novi Sad. Međutim, tata, koji je radio u Nemačkoj, uplašio se da se neću vratiti, da me ne povuče veliki grad, našao je lokal, naručio opremu i kada je pošao ponovo u inostranstvo, dao mi ključ i rekao da mi za dan, dva stiže oprema i da otvorim salon. Salon je bio 22 kvadrata u istoj zgradi gde je ovaj sada lokal, samo sprat ispod. Počela sam da radim sa koleginicom, koja je i danas sa mnom. Imali smo tri radna mesta. Bile smo zadovoljne protokom mušterija – kaže naša sagovornica i dodaje da je od početka želela da se vrati u svoj grad.
Njena vizija da bude u svom gradu, sa ljudima koje voli, sa porodicom i da bude najbolja u svom poslu, počela je polako da se ostvaruje. Ali, kako kaže, još nije potpuno zadovoljna svojim znanjem, jer se neprekidno plasiraju neki novi modni trendovi.
– Danas je vreme mnogo drugačije. Danas je vreme inerneta i instagrama, tako da je mušterijama sve dostupno da vide i požele, a mi moramo da im ispunimo sve te želje. Zbog toga moram da sam uvek u toku, edukujem se na seminarima, preko tih društvenih mreža i svega što je vezano za moj posao – objasnila je Mima.
Prateći nove trendove, nastavila je da radi na svom obrazovanju. Od „Šobote“ je naučila zanat i organizaciju, a menadžment je, kako kaže, završila u Nemačkoj. To joj je mnogo pomoglo da proširi posao. Posle dve godine rada u jednom lokalu, preselila se sprat iznad, u mnogo veći lokal. Otvorila je i solarijum, ali se ipak odlučila na drugačiji vid rada.
– Danas imamo šest radnih mesta i radimo sve što ima veze sa frizerskim poslom. Htela sam i moju stariju sestru Ivanu da uključim u frizerski posao, jer ima smisla za rad sa kosom, ali ona to nije htela da radi. Otišla je u Italiju i obučila se za rad na noktima, trajnu šminku, obrvama i trepavicama. Inače, naš kolektiv je mešovit. Kod nas se zna ko šta radi, svako ima svoje mušterije, radimo kao tim, i generalno se trudimo da svi zajedno zadovoljimo mušteriju. Kod nas se svaka karika poštuje i svaka je vredna, podjednako je bitan i onaj radnik što pere kosu, i onaj ko pravi frizure, kao i onaj ko dočekuje i ispraća goste. Kada neko dođe prvi put, zaista se trudimo da se oseća prijatno kod nas, jer znamo da sve ti naši klijenti dolaze po nekoj preporuci. Mi smo pristalice lepih i kvalitenih stvari i zaista radimo samo tehnike koje su dobre po mušterije – kaže Milena.
Ona ima svoju filozofiju rada i kaže da je „pristalica toga da lepa kosa ne može biti lepa samo da je ošiša frizer, već da je došlo vreme drugačijeg načina života“.
– Kosa je mnogo lošijeg kvaliteta nego nekada, verovatno zbog ishrane i načina života. Sada ima mnogo više problema na kosi i običan šampon ne može da ih reši, kao što se to nekada moglo. Nekada su postojale dve do tri firme za proizvodnju farbi i bilo je sličnih šampona na bazi koprive. Sada je mnogo više problematike, jer mnoge žene, devojčice i devojke same se farbaju kući koristeći ko zna kakvu farbu, i tako prave dodatne probleme. Posle toga mnoge dolaze kod nas da to ispravimo, a mi smo tu da rešimo sve te probleme. Već deset godina radim sa dobrom i kvalitetnom francuskom firmom „La Bioestetik“. Na tržištu nisam zaista srela ništa bolje od toga – kaže Mima.


U „Prestiž“ dolaze mušterije sa različitim zahtevima. Pored frizeraja, u ovom salonu se može se dobiti i usluge šminkanja, nadogradnja noktiju, kose i trepavica, obrva…
– Shvatila sam da je mušteriji važno da na jednom mestu dobiju čitav tretman. Ja radim frizuru i šminku, jer i za to imam završenu školu, ne petljam se u druge poslove, mada se razumem, jer kao vlasnica, moram da znam sve to i da kontrolišem. Ja sam prosto neko ko mora da ima viziju svega toga. Na primer, mlada donese haljinu i od mene očekuje da joj uklopim i frizuru i šminku, pa čak me neke mlade pitaju da izaberem nakit uz haljinu. Mušterije očekuju od nas da budemo neko ko će odlučiti kako će ona izgledati. Zato je naš posao odgovoran, ali meni je jednostavan i lagan, jer je moj život i to je ono što bih radila po ceo dan svaki dan i nikada mi nije teško. Međutim, svaki posao koji se radi sa ljudima zna ponekad da bude malo težak, jer obično, ako je žena nezadovoljna u nekom segmentu svog života, mi ćemo biti prvi na udaru, neko na koga će istresti negativnu energiju. U principu i nemamo toliko tih slučajeva, nemamo mnogo problema sa klijentima. Ako ih ima, najbitnija stvar je malo ženu smiriti, prebaciti loptu na neku drugu stranu, jer nama ženama zaista malo treba da budemo srećne. To su neke sitnice za koje frizer ipak mora da ima neko iskustvo. Sada, posle 15 godina rada, mogu da osetim devojčicu kada se sprema za punoletstvo, kada ide kod druge drugarice na rođendan, kada bude drugarici kuma na svadbi, kada se neka sprema za venčanje, rođenje deteta – kada prolazi kroz taj hormonski haos. Sve sam to prošla i tačno sada znam kada dođe žena kod mene sa nekim zahtevom u kojoj je fazi i kako se oseća. Bilo je žena koje hoće da se ošišaju skroz kratko, jer se tek porodila ili je pred porođajem. Znam da je to pod uticajem hormona i da će je to proći za sedam dana. Nikada to ne uradim odmah i pokušam da odložim te stvari, jer žena tada nije sva svoja. Frizeri su zaista psiholozi i prijatelji, tu smo da saslušamo mušteriju, ali sa nekom dozom da to ne prođe u tračarski salon, jer su svi frizerski saloni tako žigosani. Mi nismo takav salon, jer sve se radi na zakazivanju, možda nekad ima malih odstupanja na čekanju, ali mušterije se jako kratko susreću jedna sa drugom, nema ispijanja kafa i sve se radi kao na pokretnoj traci – kaže naša sagovornica.
Ona je sigurna da Užičanke dosta vode računa o sebi, da peru kosu dva do tri puta sedmično i to je vrlo pohvalno. Veoma prate ono što je u modi.
– Sada su u trendu, za razliku od prethodnih godina, ponovo kratke frizure, ali radi se dosta nadogradnja kosa. Moda je jedno, ali postoje žene koje nikad u životu ne skrate dugu kosu. Što se tiče nekih trendova u poslednje dve godine su balejaž, ombre, sombre, sve zavisi od firmi koje ih izbacuju. Sada se nose te neobavezne frizure, u smisli širokog izraslog dela u korenu, nejednakih pramenova, što lepršavija kosa, onako više prirodna, da ne bude ipak sve na svom mestu. Stiče se utisak da žena tako „neuredna“ može izaći iz kuće i tu trenutnu modu nazvala bih frizura za savremenu ženu. Rade se dosta i lokne.
Mima uspešno radi farbanje kose, ali i njenu nadogradnju.
– Već deset godina radimo nadogradnju kose. Do pre 6 meseci radila sam samo nadogradnju čvorovanjem i to je rađeno isključivo sa prirodnom kosom, odnosno ošišanom i otkupljenom, jer otkupljujemo kosu, ali je sve manje na tržištu kvalitetne kose. Preko akademije „Šobota“ počela sam da uvozim kosu iz Italije i ta tehnika keratina se radi samo u tri salona u Srbije. To je hladan keratin, koji se stapa sa kosom i kosa se ne kida. To je novitet na našem tržištu, u našem salonu. Žene više neće da trpe čvoriće, a nova nadogradnja je estetski mnogo drugačija i neprimetna. Postoje razne varijacije, može se raditi samo gustina, promena boje, ubacivanje pramenova različitih boja, može se menjati oblik frizure, baš ima široku primenu. Posle toga, ako skinete kosu, morate da imate vašu kosu i frizuru – kaže Mima o nadogradnje kose.
Manikir radi Ivana, kao i nadogradnju trepavica i obrva.


– Za trepavice koristimo trajne svilene trepavice po italijanskoj metodi, a tehnika je dlaka na dlaku, koje se lepe i ne opterećuju postojeće trepavice. Nećete biti bez trepavica, ako se skine nadogradnja koju ste radili. Radimo trepavice za jedan dan, kada se radi šminkanje i one se lepe i ne mogu da spadnu taj dan. Radimo i trepavice koje se nose po dva mesece, ali najidealnije je da se korekcije rade na pet nedelja i one se dopunjavaju. Trepavice po prirodi stvari opadaju, imaju svoj vek, obnavlja se i raste nova, pa je zato potrebna korekcija. Ne postoji nikakav rizik od nuspojava. Trajna šminka je stalno akteulna, društvene mreže nam haos prave. Bilo je slučajeva da mame i ćerke dođu i traže istu uslugu. Iako je velika generacijska razlika, ali ukusi su isti – kaže vlasnica „Prestiža“
– Generalno, mi smo pristalice da se radi samo ono što donosi dobro. Znači, kod nas ćete dobiti i odgovor: to ne može da se uradi, jer vaša kosa to ne može da podnese, ili, isto tako, nema potrebe da se radi nadogradnja noktiju, jer su nokti lepi… Mediji plasiraju modu, mnoge to hoće, nije bitno da li im stoji ili ne. Mnogi klijenti imaju jako loše uzore. Služim svojim mušterijama, ali sam ponekad neprijatno iskrena i kažem da to nije dobro. Imala sam i situaciju kada se mušterija naljutila. Ista ta osoba je otišla na drugo mesto, pa se vratila kod nas uz izvinjenje i tražila da joj vratimo prethodnu boju. Kada dva do tri puta mušterija od mene traži istu uslugu, iako to radim nerado, ispunjavam taj zahtev. Te neke posebne usluge uglavnom rade žene koje nemaju mnogo vremena i žele da ujutru, kada ustanu, budu spremne za posao – dodala je Mima.
Takođe, već neko vreme u „Prestižu“ se rade obrve.
– Moja sestra Ivana je završila školu za obrve kod „Lili“, koja radi edukaciju po celom svetu već oko dvadeset godina. Obrve se rade u tri tehnike i to 3D, japansko iscrtavanje i senčenje, zavisno od mušterije. Može biti popunjavanje prirodnih obrva, radimo totalnu promenu oblika obrva i sve to u skladu sa bojom kosom, tenom, očima i sa ličnošću, i svako lice ima svoju obrvu. Najbitnija stvar je da su dobro urađene obrve one obrve koje niko ne primeti da su rađene. Mi trenutno radimo samo obrvu, ali to ne znači da nećemo ubaciti trajnu šminku kapaka i usta – dodala je Mima.
U poslednje vreme je aktuelno farbanje kose u više drečećih boja, tzv. krejzi boje.
– Mi to radimo sa pastelnim nijansama. One idu na izbeljenu, izblajhanu, kosu ali je dobro što se te nijanse boja ispiraju za mesec dana. „La Bioestetik“ ima vrlo kvalitetne i nežne boje, i posle ispiranja kosa ostaje normalna – objasnila je naša sagovornica.
Na kraju Mima kaže da još nije potpuno zadovoljna i da nije do kraja ostvarila cilj koji je zamislila kao devojčica.
– Imam mnogo toga što hoću da naučim. Moja ambicija je da otvorim akademiju u Užicu. Možda ću za to biti spremna posle 20 godina rada – zaključila je Milena.

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.