početak GRADSKAINFO „The Highlanders“ slavi punoletstvo

„The Highlanders“ slavi punoletstvo

od nedelja
716 pregleda

somi-boj-uzicka-nedelja

SREĆAN ROĐENDAN
Užički rok bend The Highlanders ovog meseca puni 18 godina svog postojanja. Jedan od osnivača i stalni član ovog benda, Miloš Milojević, poznatiji kao Shommy boy, za Užičku nedelju govori o svojoj muzičkoj karijeri. Šomi boj je rođen i odrastao u Užicu.

UN: Kada si i kako spoznao svet muzike?
– Zahvaljujući starijem bratu Marku, još dok sam bio četvrtom razredu osnovne škole, ušao sam u svet muzike. Tada sam postao svestan da mogu da osetim nešto što ranije nisam mogao. To se desilo sa „Bitlsima“.

12

UN: Da li je gitara bila tvoj prvi instrument?
– Prvi instrument koji sam svirao nije bila gitara, već harmonika. Učio sam da je sviram kod čuvenog užičkog nastavnika Miloša Broćića. Međutim, harmonika mi nije bila zanimljiva, pa sam se orijentisao na gitaru, jer sam zavoleo rokenrol. Krajem petog i početkom šestog razreda već sam se opredelio za gitaru i tada sam dobio svoju prvu gitaru. Bila je kineska, ali ne kao ove danas. Na ovoj mojoj morao sam krv da prolijem na jagodicama prstiju, dok ne odsviram neku stvar kako treba. Ali, bio sam uporan, jer sam to voleo i nije mi bilo teško. Imao sam sreću što me je gitaru učio Drago Todorović, koji je šezdesetih imao bend. On me je učio muziku koju sam voleo i preko njega sam je još više upoznavao. „Šedouze“ smo najviše svirali i neke obrade ondašnjih jugoslovenskih grupa iz šezdesetih godina.

15

UN: Sećaš li se tvoje prve svirke?
– Nekada su se po osnovnim i srednjim školama svirale igranke. Na igrankama su svirali đaci iz tih škola ili se vršila razmena. Uglavnom se svirala pop i rok muzika. Razglas se iznajmljivao od, tada čuvenog, Čukala, pa smo ga nosili kroz ceo grad ili molili nekog da nam ga pretera. Ulaz na te igranke je bio dozvoljen samo za učenike te škole i čini mi se da se karte nisu naplaćivale. Mi nismo imali nikakvu zaradu, to je bila čista ljubav, imaš neku grupu i želiš da to prezentuješ. Prva igranka, gde sam imao svoj prvi javni nastup, je bila u ondašnjoj Četvrtoj osnovnoj školi, a današnjoj „Stari grad“. To je bilo 1984. godine, kada sam bio sedmi razred i tada sam svirao bas gitaru. Sećam da mi je gitara „Fender džez bas“ bila toliko teška da je htela rame da mi odvali.

010

UN: Kada si osnovao prvu grupu?
– Sa drugarima iz komšiluka osnovali smo grupu i zvali se „Stara vremena“, zato što smo svirali muziku iz šezdesetih godina. Uglavnom je to bila užička ekipa. A onda su mene „isterali“ iz benda. To su bili dečački nesporazumi. Inače, svirali smo u „Radoje Mariću“ i „Radoje Ljubičiću“, jer smo tada već pošli u srednju školu. To je stvarno bilo neko nevino doba, bez uticaja nekih loših stvari. Na tim igrankama u srednjim školama bilo je i alkohola, ali vrlo, vrlo malo.

UN: Kakva vam je oprema bila?
– Da je nama tada bila pristupačna, kao danas, ova oprema i da smo imali para, sigurno bismo imali mnogo bolju opremu. Ja sam tada već imao „melodiju mengeš“, gitaru naše proizvodnje, imali smo pojačalo „Čajavec“, takođe domaće proizvodnje, a oni koji su bili srećnije ruke, koji su imali nekoga u inostranstvu, mogli su imati „Fendera“. Probe su uglavnom bile po stanovima ili podrumima.

28

UN: Ti sviraš i usnu harmoniku?
– Pored gitare privukla me je usna harmnika. Voleo sam bluz i zato sam želeo da naučim da sviram taj instrument. Jedini, za koga sam znao da u gradu zna da svira usnu harmoniku, bio je Mićo Kauboj. Tako sam pred kraj moje osnovne škole pitao Mića da me nauči da sviram usnu harmoniku. Bio sam kod njega samo jednom i pokazao mi je osnove. Rekao mi je da pošto umem da sviram gitaru, neće mi biti teško da naučim i usnu harmoniku. Još mi je rekao da je najbitnije slušati muziku. I oduvek sam više voleo da budem sa muzičarima koji su naslušani muzike i koji pričaju o muzici. Ima i onih muzičara, koji samo pričaju o opremi. Meni je bitno da imam instrument koji ima dobar ton, a nije mi bitno od čega je napravljen. I tako sam, opet zahvaljujući mojoj upornosti, koja je najbitnija, jer talenat pomaže u početku, naučio da sviram i taj instrument. Upornost, entuzijazam i ljubav prema muzici su stvari koje me nose i danas.

f1020030

UN: Reci nam nešto o KV FAMILY.
– Bio sam treća godine srednje škole kada je osnovano MSD KV FAMILY (Muzičko sportsko društvo Konjak Vonjak porodice). To je bilo u maju 1987. godine u Titovom Užicu. Okosnicu benda smo činili moj brat Marko na bubnjevima i ja na gitari, usnoj harmonici i vokalu, zatim, tu su bili: Duković Aleksandar (bas gitara), Aranđelović Branko – Ara (gitara, vokal, usna harmonika), Radovanović Goran (vokal), Milošević Lidija (vokal), Antonijević Mirko (udaraljke), Milovan Marković – Mile (udaraljke), Đuričić Đorđe – Zijo (tekstovi) i prateća ekipa (Vanja, Goca, Danijela, Marijana i Luča ). Repertoar se zasnivao uglavnom na autorskim pesmama i po kojem kaver-u. Bend je bio zamišljen po uzoru na grupe iz Flower Power generacije. Krajem osamdesetih godina prošlog veka veka bilo je dosta organizovanih svirki u gradu, za koje je uglavnom bio zaslužan Toni Stanković.
Brojne personalne promene su pratile ovaj bend, preko 20 ljudi je prošlo kroz KV FAMILY. Jedna od najdužih postava KV FAMILY, bili smo opet moj brat i ja, Aleksandar Milivojević – Cojka (bubnjevi) i Svetomir Paunović – Paun (bas gitara). Ova postava je bila aktuelna od 31. jula 1988. godine do 1. septembra 1989. godine. Svirali smo baš dosta koncerata. Najzapaženiji nastup bio je u Leskovcu na gitarijadi 1989. godine. Kasnije, 1991. godine napravili smo prve demo snimke, koji su stigli do trećeg mesta na tada vrlo zapaženom demo top-u, radija „Beograd 202“. Dobar uspeh smo zabeležili i na gitarijadi u Čačku 1991. godine. Tadašnja postava je bila, moj brat Marko na bas gitari, ja – gitara, vokal i harp, Miloš Milošević, zvani Miško panker, na gitari i Aleksandar Milivojević – Cojka na bubnjevima. U to vreme bend je, u tada lokalnim novinama 11:59’ , nazvan i kao „Dinosaurusi roka“, jer su se uglavnom svirale obrade rok standarda iz 60-tih i 70-tih godina prošlog veka. Jedna od postava benda iz 1994. godine je bila: Marko, ja i Buco (bas). Taj naš bend je bio i začetnik klupskih rok svirki u gradu. Prve klupske svirke su počele 1998. godine u tada rokerskom kafiću „Ključ“, koji se nalazio u Žičkoj ulici. Odsvirali smo preko 300 koncerata za vreme postojanja. Prestali smo sa radom u jesen 1998. godine, nakon napuštanja našeg originalnog člana Marka Milojevića. Finalna postava benda, kao trio, je bila: Marko, ja i Miroslav Papović – Papa Skyhawk (bas gitara).

somi-dete

UN: Da li se tada moglo nešto zaraditi i koliko je tadašnja omladina volela žive nastupe?
– Tada niko nije pominjao novac. Jedino smo zarađivali kada smo imali neki samostalni koncert, uglavnom u bioskopu i cena karte je bila simbolična. Inače, dosta je omladine bilo zainteresovano za žive nastupe i koncerte. Sećam se 1989. godine, kada smo svirali na „Mašincu“, to jest u holu tadašnjeg Mašinskog fakulteta, a današnje Saobraćajne škole. „Mašinac“ je radio uglavnom zimi. Jednom, prilikom našeg nastupa, u tom holu je prodato 435 karata. Bile su to neverovatne svirke.

somi-sredsnoskolac

UN: Po prestanku KV FAMILY, odmah su osnovani „The Highlanders“?
– Po prestanku rada KV FAMILY, odmah sam formirao Blues & Rock band The Highlanders. To je bilo u novembru 1998. godine. Ime benda nastaje kao opis kraja iz koga smo (Gorštaci) i kao opis muzike koja diže percepciju benda i publike, a uz to je i bezvremenska. Prva postava benda The Highlanders bila je: Shommy boy – vokal, gitara i harp; Miroslav Papović „Papa sky hawk“-bas i vokal i sada pokojni Darko Panić „Kodžak“-bubnjevi. Na žalost, u ovoj postavi je održan samo jedan koncert. Posle smrti Kodžaka, septembra 1999. godine, na mesto bubnjara došao je mladi Ivan Blagojević “Iv flash“. U ovoj postavi održali smo dosta koncerata po Srbiji. Sa pozorišnom radionicom Nestorović, 2000. godine, radili smo dečji mjuzikl pod nazivom „R’N’R Za Decu“ sa kojim smo nastupali širom Srbije, a 2001. godine učestvovali smo na Međunarodnom dečijem festivalu u Kotoru u Crnoj Gori. Početkom decembra, tačnije 6. decembra 2000. godine, snimili smo pesmu „Dnevnik“, (autora M. Papovića) i spot koji je sniman u produkciji užičke TV5, a u režiji Mihajla Nestorovića. Sa tim spotom smo se pojavili i na nacionalnoj televiziji RTS. U ovoj postavi smo održali dosta koncerata u Srbiji i u Crnoj Gori do 2003. godine. Jedan od najznačajnijih nastupa ove postave je u beogradskom Domu Omladine 16.novembra 2002. godine. – Inače, The Highlanders su izdali pet cd-a: 2001. godine – „Two Days On The White Land“; 2002. godine – „Live At Vox“; 2003. godine – „The Highlanders with Friends“; 2005. godine – „Blues Days“ i 2013. godine – „Live @ 12th In Wires“.
– U 2003. godini smo počeli da radimo u novoj postavi, koju smo činili ja-gitara, vokal, harp; Iv flash-bubnjevi; Vladan Grujičić Groovy-bas i vokal i Branko Aranđelović Ara-gitara, harp i vokal. Nakon dosta koncerata u ovoj postavi, vratili smo se u prvobitnu formaciju kao trio, jer je Ara napustio bend. Kao trio funkcionisali smo do sredine 2006. godine kada Groovy odlazi u SAD. U međuvremenu smo bili u stanju mirovanja, u kome sam ja nastupao uglavnom u akustičnim varijantama, i u februaru 2010. godine počeli smo ponovo sa radom. Tada su postavu činili: Shommy boy-gitara, vokal, harp, Dragoljub Zumberović Matt-bubnjevi i Novak Stevanović Noel-bas gitara. U ovoj postavi nastupali smo širom Srbije i Vojvodine, po klubovima, na bajkerskim skupovima i držali smo samostalne koncerte. Svirali smo kaver-e, koji su mešavina psihodelije, bluza i roka. U toku 2011. godine bendu se pridružuje novi član Ignjat Milićević Iggy na klavijaturama i vokalu, a 2014. godine sa bendom počinje da nastupa i Mirko Kremić Mr. Cream, kao gitarista i pevač.

somi-trg
– U 2013. godini nastupali smo kao predgrupa čuvenom bendu iz San Franciska, Jefferson Starship na „In Wires“ festivalu i to nam je postala odskočna daska u daljoj karijeri. Izdali smo dvd i cd sa tog koncerta. U 2014. godini najzapaženiji nastup imali smo na 20. Nišville International Jazz Festivalu na Open Stage-u, gde smo nastupali pred 600 ljudi. Sledeće godine izdat je dvd sa nastupa na „Nišvil festivalu“, a uvršteni smo i na dvd izdanju „The Best of Nišville 2014“, rame uz rame sa The Blues Brothers Band-om.
U međuvremenu je došlo do turbulencija u bendu i iz grupe odlazi Novak Noel Stevanović. Držeći se i dalje ustaljene muzičke forme i ideje hipi pokreta, nastavili smo u formaciji bez bas gitariste i dobili novi vizuelni identitet. U aprilu 2015. godine napravili smo prolećnu turneju po Vojvodini, nastupajući u klubovima u Temerinu, Subotici i Crepaji. U međuvremenu The Highlanders su nastupili 25. juna prošle godine na „Arsenal festu“ u Kragujevcu. Danas je aktuelna postava: Shommy boy – gitara, slajd gitara, vokal i usna harmonika; Ignjat Iggy Milićević – klavijature, vokal, Mirko Mr. Cream Kremić – gitara, vokal i Dragoljub Matt Zumberović – bubnjevi.
– U ovoj godini nastavili smo sa turnejama i živim nastupima. Letnja turneja po Istri u Hrvatskoj i nastup na „Nišvil festivalu“ su početak nove turneje, kojom obeležavamo 18 godina postojanja. Rođendan ćemo proslaviti koncertom 25. novembra u Gradskom kulturnom centru, a koji će biti obeležen sa dosta gostiju i članova prethodnih postava grupe.

highlanders-2016

UN: Da li su danas više posećeniji živi koncerti nego pre 18 godina?
– Slaba je poseta koncerata naših užičkih grupa. Valjda što se ovi mlađi zasite internetom, ali ne znaju da je prednost živog nastupa upravo emocija. Mene u muzici isključivo vodi emocija, koja nastaje kada razumeš to što pevaš. Smatram da je tekst najbitniji u pesmi. Muzika prva privuče pažnju, ali su tekstovi ti koji nose poruku. Mi pevamo na engleskom, nismo komercijalni kaver bend. Danas odabranija publika dolazi na rok koncerte, a mlađi idu tamo gde većina odluči. Za razliku od nekada, danas ima mnogo više sadržaja. Medijski je dostupna razna muzika, tako da je mlad čovek zbunjen i vrlo malo ima onih koji imaju izgrađen muzički ukus. Mislim da je, za dete presudna porodica, koju će muziku slušati kada poraste.

slika-3-rare-blues

UN: Ima li Užice rok scenu?
– Užice ima vrlo jaku rokenrol scenu. Na prošlogodišnjem rok festivalu u Užicu je nastupilo neverovatnih 17 bendova što je super, bez obzira na žanr. Svedoci smo da su u finalima Zaječarske gitarijade bila dva Užička benda, od kojih je jedan pobedio, a ima i drugih gitarijada gde su naši bendovi pobeđivali. U odnosu na druge gradove, mi smo u vrhu po rok bendovima. Naiđu periodi kada je popularan neki žanr muzike. Mislim da ima nade za Užičane i da u tome veliku ulogu igra Gradski kulturni centar, jer svi ti bendovi imaju prostor gde da nastupe, a i da vežbaju. GKC-u ima jedan izolovan prostor namenjen za probe bendova.
– Bitno je da u Užicu ima dosta festivala. „In Vajers“ je najstariji bluz rok festival u Užicu i postoji 15 godina. Zatim imamo „Park fest“, „Nekst fest“, kao i „Užička rok scena“, koja je u povoju i ove godine, u decembru, će se održati po drugi put. Veoma su bitni ti festivali, jer upravo ti mlađi bendovi mogu da izađu na scenu i osete veliku binu. Uopšte sam mišljenja da ovo ide u dobrom pravcu. Inače, rok u Užicu kao se pojavljuje i nestaje u nekim talasima. Krajem osamdesetih je bilo oko 10 bendova, koji su radili, igranke ili držali koncerte. Devedestih ih je bilo vrlo malo, da bi se krajem devedesetih opet živnulo i sada je ekspanzija. Jedino što bih sada mogao da poručim ovim mlađim generacijama je da čuvaju svoje instrumente, jer je instrument kao devojka sa kojom deliš najintimnije trenutke. Na kraju bih dodao, i to, da je muzika najbolji ambasador.

25

UN: U čemu je vaša prednost u odnosu na ostale bendove?
– Nismo nikada bili, niti smo sada, a ne znači da nećemo jednog dana biti prinuđeni da živimo od muzike. Na sreću, mi smo svi u bendu ostvareni profesionalno. Ovo što sviramo je čist entuzijazam, to dođe kao kada ribari idu na pecanje radi sebe. Mi smo tu prvenstveno radi sebe, a publika je tu ako im se dopadne to što „proizvodimo“. Kada ima publike ona deli emocije sa nama. „Bina je veliki krevet na kome vodimo ljubav sa publikom“, rekao je davno Marti Balin iz grupe Džeferson Erplejn. Iako smo u bendu generacijski različiti, odlično se kapiramo, kao porodica smo.

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.