početak GRADSKA Fantastična izložba u Gradskoj galeriji

Fantastična izložba u Gradskoj galeriji

od nedelja
892 pregleda

„Fantastičnih 6“

Izložbu slika „Fantastičnih 6“ u Gradskoj galeriji, koja je otvorena 27. juna, čine radovi šest renomiranih srpskih slikara, koji „realno prenose u vanpojavno“. To je petorka naših savremenika, predstavnici srednje generacije – Milan Tucović, Željko Đurović, Zoran Velimanović, Sergej Aparin i Vladimir Dunjić, dok šesti, Željko Tonšić, više nije među nama.
Likovni kritičar Maja Živanović je još ranije, kada je izložba bila u beogradskoj „Kući Legata“ i koju je za manje od tri nedelje, postavku ove grupe umetnika, videlo čak 6.000 posetilaca, rekla da su u pitanju prepoznatljivi, renomirani umetnici, razičitih godina, nagrađivani i priznati od stručne javnosti, a izgrađenih sopstvenih poetika i specifičnih stremljenja. Njihovi umetnički izrazi osciliraju od realizma i metafizičkog do nadrealnog i fantastičnog.

Pre Užica, a posle Beograda, izložba je bila postavljena u Kragujevcu.
– Ideja za nastanak projekta „Fantastičnih 6“ leži u činjenici da je kontinuitet nasleđa figurativne, samim tim i fantastične likovne umetnosti u Srbiji, više nego primetan u poslednjih 50 godina. Svi ovi umetnici su različiti. Vezuje ih taj naziv „Fantastičnih 6“, ne zbog toga što se bave samo fantastikom, nego zato što su odlični slikari, dobri crtači, predani, etablirani u društvu, nagrađivani. Imaju status, prepoznatljivi su, prijatelji su mi, u krajnjoj liniji. Tako sam ih okupila u septembru i sada – rekla je Maja Živanović.
Maja je dodala da su izloženi radovi manjih i većih formata, koji su nastajali u periodu od 10 do 20 godina. Ona je rekla da su njihove poetike različite i istakla da nije bilo jednostavno svih ovih meseci održati ovu grupu izuzetnih umetnika na okupu.
– Kod nekih su to potpuno realni motivi, realne pojave koje se prenose u nešto što može da bude metafizičko, nadrealno, dok kod drugih to zaista i jeste čista fantastika. Nadam se da će ovaj projekat i dalje živeti i da će i Srbija i svet videti sve ono što mi nudimo u ovom polju nadrealnog i metafizičkog– rekla je likovni kritičar.

Slikar poreklom iz Požege Milan Tucović, obratio se brojnoj publici u ime svih umetnika. On je rekao da se mnogi od njih druže i po nekoliko decenija, ali da nikada nisu uspeli da naprave zajedničku izložbu.
– Iako smo se među sobom dogovarali da napravimo zajedničku izložbu, nismo to nikada uradili. Ali, kada žena uzme stvar u svoje ruke, sve može, ona nas je sastavila i to nismo mogli da izbegnemo. Izložba nema posebnu koncepciju, već je cilj da se pokažu neke mogućnosti nečeg fantastičnog, onostranog. Ovde ima dosta razlike među nama. Slika i umetničko delo se uvek različito sagledava. Veličina umetničkog dela jeste da se nikada ne iscrpljuje u svom značenju i da uvek ostavlja mogućnost da učitavamo značenje u sliku, tako da slika, skulptura, crtež, uvek zavisi od samog prostora i onog ko to umetničko delo gleda. Uvek je drugačije, posebno kada su slike drugih slikara pored, i vi onda možete na sasvim drugačiji način da čitate neke od njih. Zaista je lepo kada smo svi zajedno u vremenu kada se forsira samo jedinka– rekao je Tucović.
Na otvaranju izložbe u Užicu nije bio umetnik Sergej Aparin, a u ime Željka Tonšića, bio je njegov sin Miloš.

U katalogu koji prati izložbu navedeno je da umetnička dela stvaraoca Željka Tonšića nisu mnogo poznata širokoj umetničkoj javnosti, jer je on za života, na žalost, bio mnogo više cenjen van granica ove zemlje. Bio je nenametljiv i tih, i retko je izlagao. U njegovom stvaralaštvu su se preplitali različiti vekovi, pa otuda i njegovo traganje za sopstvenim vremenom, koje se najbolje ogleda kroz prikaz nestvarnih ženskih bića, ali i antika. Poznat je po čudesnim slikama velikog formata. U Tonšićevim delima, iznad života i smrti, dominiraju anđeoske ženske figure – prava mera lepote iz nekih prošlih vremena. Bio je izuzetno cenjen u Evropi, a jedna od slika nalazi se u stalnoj postavci Muzeja fantastične umetnosti u zamku Gruyeres u Švajcarskoj. Preminuo je 2014. godine.
Za Željka Đurovića kažu da je umetnik večito zaljubljen u strast, kroz svoj životni opus nije težio aktuelnosti po svaku cenu. Fantazmagorični mediteranski svetovi tajanstvenih ženskih bića – to je ono što je glavni utisak svakog posmatrača čudesnih slika Željka Đurovića. Mistika, erotika i čulnost viđene kroz vrtloge snažnih kolorističkih stremljenja, najčešće komplementarnih, ponekad i flouroscentnih, velika su inspiracija umetnika. U svom opusu on izjednačava život i smrt, magijsko i prirodno, rajske vrtove i pad… Ljubav, lepota, žena, opstanak, rađanje, erotika, smrt – to su teme ovog umetnika. Iza sebe ima preko 40 svetskih i domaćih izložbi slika i crteža, a izlagao je i u Međunarodnom centru za fantastičnu umetnost u zamku Gruyeres u Švajcarskoj gde mu se dela nalaze u stalnoj postavci, kao i salonu Comparaisons, u Grand Palais u Parizu, u Muzeju fantastične umetnosti u Beču. Učestvovao je na Prvoj svetskoj izložbi fantastične umetnosti u Veneciji. Dela mu se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama u zemlji i svetu.

Za slike Milana Tucovića iz Požege napisano je da na njima vlada čudan mir. On je ostao veran magičnom realizmu i ikonografiji. Milan je majstor malih, intimističkih priča, koje transponuje na velika platna smirenog kolorita, kojima ne vlada vreme, već nostalgija i tišina, a prepliću se san i java. On poseduje magično oko, moć da otelotvori nečiji lik na svojim platnima. Tako posmatrač doživljava ljudsku setu, umor, povučenost ili radost i zadovoljstvo. Jedan je od najuspešnijih srpskih umetnika srednje generacije posvećenih magičnom realizmu. Živi i radi u Beogradu, a izlagao je u preko 40 svetskih i domaćih galerija, od Pariza, Tokija, Bazela, Ciriha do Beograda, Arilja i Požege i mnogih drugih.

Vladimir Đunić je kroz svoj tridesetogodišnji opus kontinuirano predan jednoj posebnoj vrsti lepote, tihovanju i tajnama, koje samo slikar može na taj način da transponuje iz snova. Na njegovim enigmatičnim slikama čudesne atmosfere vlada ćutanje, protagonisti vode unutarnji monolog, figure su kompaktne, smeštene u idilične predele ili metafizičke prostore. U ikonografiji često povlači motive lastavice, leptirove i mačke, koji ukazuju na to da se život uvek menja u novi život, novo rođenje i duhovno transformisanje. Posmatrač njegovih dela se često zapita kuda ide ovaj svet. Izlagao je na preko 30 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a dela mu se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama u zemlji i svetu.

 

Zoran Velimirović za svojih dvadesetak godina rada živeo je u Parizu, Nici i Diseldorfu. Sada živi u Beogradu, a podjednako je posvećen skulpturi, objektima i slikarstvu. Njegovo slikarstvo je između dva antipoda – lepote i brutalnosti, strasti i smrti, pad i fantazmagoričnost. Magičan je svaki susret s njegovom umetnošću, bilo da su u pitanju zastrašujuće ribolike skulpture, metalne ptice, biste sačinjene od kostiju i metala ili slike velikih formata. Na njegovim delima svi učesnici nose svoje uloge, breme, oni su sudije, ali i osuđeni. Svet umetnika sazdan je od realnog i izmeštenog, a bezvremene teme su svakodnevica, slikarstvo je zbir misli, a skulpture se odlikuju snažnom notom surovog. Dela mu se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama u zemlji i svetu, a iza sebe ima oko 40 samostalnih izložbi širom sveta i u Srbiji.

Sergej Aparin diplomirao je na Institutu za umetnost u Voronježu u Rusiji, a iza sebe ima mnogobrojne samostalne i grupne izložbe u svetu i u zemlji. Opčinjenost vremenom i trajanjem, konstanta je u delu ruskog umetnika po poreklu, a srpskog po nahođenju. Njegova dela su zagonetna i lavirintska putovanja u svetove gde je sve moguće, sve je metavremensko. Njegovi najčešći motivi i slika i skulptura – skakavci, vilin konjici, ptice i konji, zapravo su nostalgija za najranijim sećanjima. Ljudi na slikama Sergeja Aparina čini se se da su samo slučajni svedoci, u tim, kolorističkim varirajućim, pričama o trajanju i prolaznosti. Retko su u direktnoj interakciji sa posmatračem. Nekada su fotografski prikazani, a nekad potpuno nadrealni, s letećim šeširima i glavama. Ovaj umetnik ne podleže stereotipima, ne radi u ciklusima, istovremeno stvara po nekoliko različitih slika. U njima plove i lete brodovi, dirižabl, satovi, bregovi sa crkvama, mutirane životinje i insekti koji imaju čudovišne moći.

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.