SKANDALOZNO!
Poslednjih nekoliko godina užički sport, izuzimajući KK Sloboda, nalazi se na nizbrdici. To je posebno uočljivo u fudbalu. Najbolji fudbalski klubovi takmiče se u četvrtom rangu, sa klubovima iz Zlatiborskog i Moravičkog okruga. Još od početka 50-ih godina XX veka, kada je FK Sloboda bila član Oblasne lige, užički fudbal nije bio na nižim granama.
Po užički fudbal bilo je pogubno ispadanje FK Slobode iz Super lige 2014. godine. Dotadašnja uprava je digla sidro, ostavila klub u minusu od 1,2 miliona evra, a novi čelnici Slobode bezuspešno su godinama pokušavali da se ratosiljaju dugova. Možda bi u tome uspeli da su imali pomoć od lokalne vlasti, ali ona je godinama okretala glavu od problema.
Pretprošle godine, između dve sezone, posredstvom gradonačelnika Tihomira Petkovića, biznismen iz Čikaga Saša Turović ponudio se da preuzme klub, ali nije naišao na prihvatanje Skupštine Slobode. Gradski čelnici opekli su se na pitanju Slobode i leta 2018. godine. Medijska ofanziva Tihomira Petkovića i Nemanje Nešića, tada zamenika gradonačelnika, sa teškim optužbama na račun Slobodinog rukovodstva dovela je, umesto dogovora, do razmimoilaženja dve strane. Tadašnji predlozi, da se klub formalno-pravno (!?) transformiše, da administrativno ode u niži rang i nastavi bez dugova i opterećenja iz prošlosti, nisu dobili dovoljno glasova članova Skupštine, sa koje je ostala upamćena poruka Nemanje Nešića da za Slobodu više nema para iz budžeta.
I zaista, 2018. i u prvoj polovini 2019. godine Sloboda iz gradske kase nije dobila dotacije. Formalno, to je obrazloženo zakonskom zabranom da se finasiraju klubovi u blokadi, iako je mnogo godina pre Sloboda dobijala pare iz budžeta i pored finansijskog minusa.
Sloboda je rezultatski i finansijski nastavila da posrće i u sezoni 2018/19, što je uticalo da u trećem pokušaju čelnici Užica uspeju u nameri da sprovedu svoje zamisli u delo. Ove godine, posle ostavke predsednika kluba Božidara Opačića, na februarskoj Skupštini formirano je radno telo, sa Milovanom Đorićem na čelu, sa zadatkom „da dovede do kraja prvenstvo i sprovede proceduru izbora nove Skupštine“. U martu je Skupština Đorića izabrala za predsednika Upravnog odbora. Na trećoj ovogodišnjoj Skupštini, 29. maja tročlana komisija (Nemanja Nešić, Zoran Jovičić, Zoran Melentijević) dobila je punomoćje da „izvrši administrativno-pravne radnje neophodne za takmičenje kluba u Zapadno-moravskoj zoni u takmičarskoj 2019/20.“ Namera je bila da se za takmičenje prijavi novi klub sa starim imenom, bez tereta dugova, koje bi pored Nešića, predvodile „Slobodine legende“ Đorić, Milovan Rajevac i Slobodan Dogandžić. Tom prilikom Nešić je rekao: „Generacije koje dolaze ne smeju da budu robovi pogrešnih odluka iz prošlosti. Današnji datum je istorijski momenat za novi početak, da omogućimo dugoročnu perspektivu i jednog dana budemo fudbalski lideri u Srbiji. Naredna godina dana trebalo bi da bude period potpune stabilizacije kluba.“
Kog kluba, pitali su se oni koji su davno naslutili da Nešić i Đorić planove sprovode gaseći Slobodu, sa skoro stogodišnjom istorijom, osnivajući novi klub. To je pre ili kasnije jedan od ove dvojice morao i jasno potvrditi. Učino je to Đorić, koji je pred početak nove sezone rekao da „sa starom Slobodom nemamo ništa“, na račune (dugove) Slobode ne računaju, ali nasleđuju istoriju kluba. Potpunu konfuziju uneo je Nešićev stav, iznet na lokalnoj televiziji, da Sloboda nije gradski klub, ali da jeste institucija. Prosto neverovatno da se gradski čelnik odriče jedne od institucija (brendova što bi se moderno reklo) Užica.
Plan da sve sa čim novo rukovodstvo neće da se bori, bude pometeno pod tepih, sproveden je bez tiho, bez oponenata i uz začuđujuću kooperativnost fudbalske organizacije. Iz Užica je fudbalskoj Srbiji odaslata poruka – klupskih minusa se ratosiljajte osnivajući nove klubove, stare klubove i njihove poverioce zaboravite, kao da nikada ništa nisu značili.

JEDNO KAO NAVIJAČ, DRUGO KAO FUNKCIONER
Kao uostalom i većina drugih srpskih fudbalskih klubova, retko kad je u svojoj istoriji FK Sloboda imala pozitivan finansijski saldo. I nije prvi put da čelnici lokalne samouprave postavljaju pitanje funkcionisanja kluba. U leto 2003. godine, zbog teške finasijske situacije u opticaju je bilo istupanje iz lige. Tada se ispred navijača oglasio Nemanja Nešić: „Mi, navijači kluba nećemo da vodimo politiku kluba, ali nećemo dozvoliti da pojedinci ugase klub.“ Deceniju i po kasnije, sada sa pozicije drugog čoveka u lokalnoj samoupravi i nekoga ko veoma može da utiče na finansijsku stranu egzistencije kluba, Nemanja Nešić je FK Slobodu prepustio istoriji.
Ono što je letos, uglavnom iza leđa javnosti, urađeno, potpuno obesmišljuje transparent postavljen na tribini na jednoj ovosezonskoj utakmici „Iz pepela se dižemo, istoriju pišemo“. Pošto FK Slobodu, onu osnovanu 1925. godine, nije bilo moguće ugasiti, jer zakon pripisuje da se udruženja likvidiraju samo po pokriću svih dugova, pribeglo se drugoj opciji. FK Sloboda je ostala „u životu“, u registru APR-a i dalje se vodi kao aktivna, sa Milovanom Đorićem kao predsednikom, ali na taj klub se više niko ne osvrće. Upravni odbor nije državi podneo ni (obavezujući) godišnji finansijski izveštaj.
S druge strane, pošto se dugo biralo sa kojim bi klubom mogla da se sprovede procedura promene imena i preseljenja na Gradski stadion, izbor je pao na Omladinski fudbalski klub Jedinstvo 1961. Ovaj klub, osnovan 18. septembra 2015. godine, promenio je ime u Gradski fudbalski klub Sloboda i adresu, umesto Banjičke bb, sedište je u Omladinskoj bb. Ostaje nepoznanica gde je i kada održana skupština na kojoj su izvršene statusne promene. Nekoliko članova Skupštine OFK Jedinstvo 1961. potvrdilo je potpisniku ovih redova da ne znaju ništa o održavanju skupštine. Uvidom u Registar udruženja APR-a može se utvrditi da je predsednik Skupštine GFK Sloboda Zoran Teodosijević, a zastupnik kluba (predsednik) Nemanja Nešić.
Međutim, u javnosti, kao predsednik GFK Slobode, figurira Milovan Đorić. Tako se Đorić predstavlja u medijima. Da manipuliše javnošću može se zaključiti iz odredbe Statuta koja propisuje da predsednik Upravnog odbora GFK Sloboda može biti lice sa fakultetom, a poznato je da Đorić ima završenu zanatsku školu.
Dakle, od letos Užice ima dve Slobode – neugaslu, ali takmičarski zaustavljenu FK Slobodu i novo gradsko čedo – GFK Slobodu u četvrtom rangu. Razlika u imenu je samo u prefiksu „gradski“ letos formiranog kluba, čime je trebalo da se stvori privid da ništa krucijalno nije urađeno.
Kada je u junu ove godine GFK Sloboda postala član fudbalske organizacije, zahvaljujući dobrim vezama sa višim fudbalskim institucijama, čelnici kluba uspeli su da seniorski tim uključe u takmičenje Zapadno-moravske zone. Nemanja Nešić obećao je da će klub ekspresno izboriti ulazak u viši rang – Srpsku ligu, što je lako ostvarivo zna li se da je ovosezonski budžet kluba, opet po Nešićevim rečima, 10-12 miliona dinara! Tolikim sredstvima za sezonu raspolaže retko koji srpskoligaš. Poređenja radi, to je skoro dva puta više nego što godišnje dobija KK Sloboda, član Prve košarkaške lige Srbije!
KITE SE TUĐIM PERJEM
Znamenja FK Slobode ostale su da podsećaju na klub koji se više ne takmiči. Ali čelnici nove Slobode (GFK) prisvoji su simbole kluba osnovanog 1925. godine. Po Statutu GFK Sloboda ima amblem pravougaonog oblika, ali na njihovom sajtu, fejsbuku i instagramu i dalje koriste simbol kluba kojeg više ne priznaju. To ne prolazi kod bilo kog iole upućenijeg u fudbalska dešavanja u Užicu. Tako je pred prvenstveni meč Slobode i Budućnosti, predsednik ariljskog zonaša poručio da se spremaju za meč sa nedavno osnovanim fudbalskim klubom iz Užica.
A evo kako su u sličnoj situaciji postupili u Požarevcu. I tamošnji Mladi radnik je bio „zatrpan“ dugovima, lokalna samouprava se odrekla davljenika i formirala novi klub (Mladi radnik 1926). U prostorije bivšeg Mladog radnika ušli su predstavnici arhiva, pokupili dokumentaciju, diplome i pehare i odložili ih u depo kao deo sportske istorije grada. U prostorijama Mladog radnika 1926 ništa ne podseća na nekadašnji klub.
Nekoliko reči o sportskom rezultatu Slobode u jesenjoj sezoni. Seniori su, prema očekivanju, u „ligi bez briga“, kako mnogi zovu Zapadno-moravsku zonu, prvi na tabeli. U klubu igraju uglavnom fudbaleri iz Užica, ali ima pojačanja sa strane kojima mora da se obezbedi stan i hrana. Apanaža fudbalerima i stručnom štabu je, kažu upućeni, daleko iznad ranga takmičenja. Mlađe selekcije Slobode imale su katastrofalnu sezonu. Iako su se Nešić i Đorić zaklinjali da će sve učiniti da zadrže „našu“ decu i na njima baziraju budućnost, veoma brzo su nastavili gde su prethodnici stali. Letos su prodali tri najbolja kadeta (Oparnica, Šopalović, Jakovljević), promenjeno je nekoliko trenera, a rezultati ne obećavaju ništa dobro. Sve tri selekcije su u ligama FS regiona zapadna Srbija – omladinci su pri začelju tabele, a kadeti i pioniri u sredini svojih liga. Svi daleko i od pomisli da bi mogli da se uključe u borbu za vrh tabele. Podsećanja radi, prethodnih dvadesetak godina, i u vreme najveće krize FK Sloboda, bar jedna selekcija završavala je sezonu kao prvoplasirana i učestvovala u kvalifikacijama za Kvalitetnu ligu Srbije, a povremeno i uspevala da uđe u najviši rang. Rezultati koje sada postižu mlađe selekcije ne obećavaju ništa dobro kreatorima projekta – oslanjanja na sopstvene snage.
Na kraju, treba da se zna. Stara Sloboda, ispred čijeg imena stoji FK, još postoji. U Registru APR-a vodi se kao aktivno udruženje, sa Milovanom Đorićem kao predsednikom. Nova Sloboda, koja nije institucija ali je gradski klub, uljuljkana u slabu ligu i dobro finansijski potkovana, trebalo bi da za nekoliko godina, po obećanju tandema Nešić-Đorić, stigne u elitu i bude jedan od lidera srpskog fudbala. Živi bili, pa videli.
Z.Žeravčić (Užička nedelja 1026)