početak GRADSKA Pasji život/pseći izmet

Pasji život/pseći izmet

od nedelja
704 pregleda

Piše: prof. dr Bilja Grujičić
Kažu da u novinarstvu uvek treba izabrati naslov koji će čitaoca privući tekstu, koji će ga zainteresovati za čitanje, mada često iza toga sledi i nešto što nije tako baš zanimljivo. Nisam sigurna da vam je ovaj, dragi moji primamljiv, ali ako izdržite do kraja, možda vam se i osladi. Često nije sve ukusno na prvi zalogaj, ali ko ima hrabrosti da ide dalje, ima priliku da se iznenadi. Podrazumeva se da volite iznenađenja.
Ovoga puta nemoj samo o Karleuši, nemoj o Šabanu, nemoj o Kosovu. Iskrena da budem, ova prva mi nije pala na pamet, isto toliko koliko me nisu interesovali skandal-majstori u svim drugim sferama javnog života. Moraće ona sa tim svim da se nosi sama, a sa mojih pleća, govoreći o ženskom dostojanstvu moraće da padne. Dakle, nisam želela da joj posvetim nijedan red, u njenom slučaju slike su bile rečitije. Šaban je otišao kao osvedočeni kralj narodne muzike i tako se srce naše podelilo na pre i posle njega, Kosovo je, čini mi se, Gordijev čvor, kao u onoj priči o Tamnom vilajetu, kajanje neminovno.

Ja sam htela o nekim lepšim i humanijim temama, o tekućem Festu, o dodeli Oskara, o novom Tabaševićevom romanu. Nisam htela o magnetnim trepavicama, o novoj aplikaciji koja meri, šta sve ne..kad me komšinica pita: “Vi opet ne idete u školu?“
Prvo ne znam koji smo to mi, zapravo znam, ali mi se nekako taj prizvuk u glasu čini optužujući. Kao da mi to sami želimo i kao da to nije odluka koju prosvetni radnici samo poštuju. A deca se poželela škole…a roditelji se poželeli škole, a izdavači se poželeli đaka, a kalendar takmičenja… Istini za volju, postoji sjajan, istina nevelik broj đaka, koji se marljivo pripremaju za predstojeća takmičenja i koji traže od vas razliku između prideva pasji i pseći. To su oni koji čitaju kulturni dodatak u „Politici“, a ne zvuče arhaično.

A kako ćete to nadoknaditi? Da li će to biti nastavne subote, ili produžetak školske godine?
Posmatrala sam je, nije imala realnu zabrinutost za nastavni proces. Razmišljala sam kako ovde svako tuđu brigu brine. Pala mi je na pamet jedna karikatura domaćice koja jednom rukom meša ručak, drugom drži dete u naručju, noge su joj potopljene u lavor, od natečenosti, a ona izgovara čuvenu rečenicu “Jadna Soraja!“ Dakle, svakome je tuđa trava zelenija, a tuđi ručak ukusniji. Nemoguće da svi vode onaj život iz naslova ove kolumne, ili da li ste razmišljali da poneko vodi i onaj život koji zasluži. Ja volim da verujem da često biva tako, kao i da nema prepreka za uporne.
Moja komšinica nije bila zlonamerna, popunjavala je pukotine u svom životu. Neko to radi uz „Farmu“, neko uz kaficu, ali ja neću da prosveta bude predmet za tako nešto, jer tu joj nije mesto, makar zbog njih. Pazi kako se ponašaš, ko zna kome služiš za uzor!
Voli vas Vaša Bilja!

(Užička nedelja 1006)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.