početak AKTUELNO Šulići

Šulići

od nedelja
925 pregleda

piše: prof. dr Biljana Grujičić

(zaista se dogodilo)

Večernja gužva na planinskoj lepotici. Planinski vazduh istrugao je i obraze i stomake. Sve kase zauzete. Blaga nervoza u vazduhu. Sudaram se povremeno sa 4 srednjoškolke, koje sa punim kolicima pića šetaju okolo tražeći neki energetski napitak. Magacioner ih u prolazu pita za ličnu kartu. One se podsmešljivo gurkaju i prezrivo ga posmatraju. One lepe i negovane, dugih kosa opranih specijalnim šamponima za negu, isfenirane, obučene po poslednjoj modi, to roditelji odvajali od usta. Oni ulagali u njih, a one u ovu korpu koju guraju. Dok sam tražila svoju kesu graška, razmišljala sam o roditeljima koji su sigorno preskočili po koju večeru, jer nije dobra za zdravlje, da bi deca zimovala, jer je to dobro za zdravlje. Još uvek ne obraćam posebnu pažnju na njih, trudeći se da svoj posao ostavim kod kuće. Međutim, na kasi stvari kreću drugačije. Kasirka im kaže da pozovu nekog ko ima ličnu kartu da bi platile kontejner alkohola. Računam godišta i godine. Blago se tresem. Da se razumemo, dragi moji, nemam problema sa svojim. Svašta mogu i svašta mi se može i bez šulića. Svi su se uskomešali, čovek iz reda joj preti gubitkom posla. Mlada kasirka nije se ni zarumenela. Navikla je da psi laju i karavani prolaze. Uključuje se žena iza mene, navodi lične primere. Devojčice se vraćaju, plaćaju i trude se da nas iskuliraju.

Grizem usnu da ćutim, da ne zvučim profesorski, trudim se da razumem mladost, iako se intimno grozim te čiste kose koja će uskoro biti zapovraćana. „Čovek koji nije hrabar, ne može biti ni pošten“, kaže Dučić, dok bih ja trebala da razmišljam o grašku koji se topi. Svi reaguju, izuzev kasirke, koja verovatno posle napornog dana i sama nategne po jednu. Imam rešenje. Ne bih ni pisala da samo sa vama delim svoje impresije i da ne pomislite da živim u zemlji čednih devojčica i Petra Pana. Zakon je vrlo jasan: „Ne prodavati maloletnicima alkohol“. Prijava. Gubitak posla. Jednostavno, pravolinijski. Samo je to trebalo uraditi. Možda bi to probudilo savest i svest kod ovih dugokosih devojčica iz reklame šampona za kosu. Možda su išle na balet, na dodatne časove engleskog, na različite kurseve, možda su se profesori trudili da ih nauče logičnom zaključivanju, ali nisu savladale domaće vaspitanje. To je kurs koji se naknadno ne može savladati.
Razmišljala sam o različitostima, o ceni čaja u zlatiborskim kafićima, o mladim strancima koji se takođe opijaju, ali nijedno opravdanje za šuliće u korpi nisam našla.
„Leti pivo, zimi vino, a rakija uvek“ kaže naša narodna poslovica. Ako nam je to u tradiciji, onda živeli! Čiji život, gledano pod mikroskopom, nema mrlje, varaš li na porezu, gledaš li tuđe žene, ispijaš li šuliće krišom. Za tebe je mila moja, da budeš lepa, da budeš provokativna, ponekad pametna, ali ne i alkoholičarka!
Razočarana ovog puta, kolumnistkinja Bilja

(Užička nedelja 1005)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.