početak GRADSKAINFO Porodica je moja podrška

Porodica je moja podrška

od nedelja
1,1K pregleda

RATKO ERIĆ – PEVAČ
Užičanin Ratko Erić, pevač gradskog benda „Tempera“, ušao je u četvrti krug emisije „Nikad nije kasno“. Posebne reakcije Užičana izazvala je poslednja emisija, u kojoj je dobio ličnu podršku od Dejana Petrovića i orkestra Big bend.
Ratko je rođen 1973. godine u Užicu. Detinjstvo je proveo u Kremnima i tu je završio osnovnu školu. Iako u njegovoj porodici nisu odmah prepoznali njegov talenat za muzikom, ubrzo su shvatili da su njegove mogućnosti veoma velike.
– Kada sam imao osam godina, otac je kupio harmoniku bratu, misleći da će se on baviti muzikom. Otac je radio u kafani i mnogo voleo muziku, družio se sa muzičarima, a voleo je da ih dovede kući. Međutim, mog brata nije privlačila muzika, mada je lepo pevao. I kada sam bio peti razred, kada je shvatio da mene interesuje muzika, poslao me je kod Dragana Mirčića, da učim da sviram harmoniku i klavijature. Upisao sam srednju školu „Radoje Marić, a uporedo sam sve vreme išao na časove kod Mirčića. Tada polako počinju svirke, prvi novac, a kada dođe prvi novac, sa tim ide sve drugo. Posle završene srednje škole, otišao sam u vojsku. To je bilo jako nezgodno vreme za mlade ljude, jer su bile ratne godine. Bilo je jako teško naći posao, jer svaki posao je bio nesiguran. Radio sam razne poslove, bio sam konobar na Tari, vrlo kratko vreme, zatim sam se bavio trgovinom, pa onda kod vojske na Ponikvama. Od 1997. godine počeo sam da se bavim samo pevanjem i muzikom. Bilo je par amaterskih bendova i svirki, ponajviše po Bosni, i to u varijanti klavijaturista, pevačica i ja. Onda dolazi 1998. godine, moja ženidba sa Natalijom i, evo, već smo 20 godina u srećnom braku. Sledeće godine smo dobili sna Luku i 2003. godine sina Đorđa. Inače, nas dvoje smo krenuli od same nule, nismo imali ništa. Sada imam divnu porodicu i vrlo sam zadovoljan, što se mogle i videti u mojim nastupima u „Nikad nije kasno“ – ispričao je Ratko u dahu o svom životu.
Inače, Ratko je svoju muzičku karijeru započeo kao svirač klavijatura i harmonike. Ali, kada je video da može da peva i da stvarno lepo peva, da mu pevanje oduzima manje vremena, prešao je sa svirke na solo pevanje. I tako već dve pune decenije peva. U toku 2009. godine osnovala se grupa „Tempera“ i njih pet, već afirmisanih i iskusnih muzičara, brzo su se pročuli. Od tada, do danas, neprekidno su zajedno.
Na pitanje kako je došlo do toga da se prijavi u „Nikad nije kasno“, kaže:
– Nisam ranio imao želju da se prijavim na ta takmičenja, nisam ni voleo te velike scene, kao i način ocenjivanja, pogotovu od nekih pevačica, koje daju komentare o pevanju, izgledu i ostalom. Ali, prošlog leta sedeo sam sa Dejanom Petrovićem na kafi i pitao me zašto se ja ne bih prijavio. Rekao sam mu da mi to nije posebno privlačno, a on je na to odgovori da neću ništa izgubiti i da se prijavim. I pošaljem prijavu. Nisam se nadao da će me pozvati, ali je poziv ubrzo stigao i otišao sam na razgovor. I tada je sve počelo, prvi, drugi, treći krug, i eto me u četvrtom krugu – rekao je naš sagovornik.
Priznaje da je na prvom nastupu imao veliku tremu i da su velika scena, reflektori, veliki auditorijum prilično uticali na njega, ali je ipak uspeo da se izbori.
– Te pozitivne treme ima i na ovim svirkama u grupi. Otišao sam u Beograd sa porodicom, i onda, odjednom, preda mnom velika scena, rasveta, reflektori, veliki revijski orkestar, ne znam koja će biti pitanja… U toj prvoj emisiji sam imao veliku tremu, a kada je mlađi sin Đorđe zaplakao, jedva sam otpevao pesmu do kraja. Posle emisije mi se izvinjavao, rekao mi je da ga je ponela neka emocija. Na toj velikoj sceni se dešavaju zaista čudne stvari. Na momenat imao sam osećaj kao da ulazim u cirkus. Shvatio sam definitivno da za to treba iskustva i zato je svaki moj sledeći nastup bio sigurniji, bilo mi je lakše, manje treme i tako će biti i u četvrtom krugu. Dokle ću dogurati, videću, jer tamo sigurno ima zaista kvalitetnih pevača i zanimljivih životnih priča. To nije samo emisija o pevanju, već i o životu. Produkcija verovatno vodi računa o svemu, najpre o pevanju, ali i o tim životnim pričama, koje privlače i na kojima se pravi gledanost – opisao je Ratko.
Ovom prilikom naš sagovornik se zahvalio Dejanu Petroviću, koji je doveo ceo orkestar Big bend da ga podrže.
– Ja sam pevao, a Dejan i Big bend su svirali lepu pesmu iz našeg kraja. Njegova podrška mi mnogi znači, jer je Deki zaista velika zvezda u celom regionu i ne znam ko bi veći mogao da me podrži. Znamo se dugi niz godina, još dok mu je otac bio živ. Dejan je zaista divan i human čovek – rekao je Ratko.
Na pitanje kako se odabiraju pesme za nastup i koje mu pesme više leže, Ratko kaže:
– Takmičari pošalju više pesama i produkcija proceni koju ćemo pesmu pevati. Za poslednji krug sam poslao četiri pesme i oni su odabrali pesmu od Harisa Džinovića. Ja u našem bendu više pevam kafansku i starogradsku muziku i sevdah, pop muziku, jer u mom orkestru peva nas četvorica i podelili smo kome koji žargon najbolje leži.
Kao i u životu, pa i u ovom takmičenju užički pevač ima veliku podršku porodice.
– Za vreme poslednjeg kruga bili su u publici, pa, iako nije bila koncepcija da neko iz porodice sedi u podršci, u četvrtom krugu biće tu. Moja supruga, koja je zaposlena u vrtiću, i ja, zaista vodimo računa o porodici i veoma smo posvećeni deci, tako da će meni porodica uvek biti podrška. Mi se uvek uzajamno podržavamo i ko nas poznaje, to dobro zna. Moje veliko iznenađenje je bio moj stariji sin Luka. On trenira fudbal, nikada nije uzeo mikrofon da peva i u razgovoru sa produkcijom Luka je rekao da će pokušati da spremi jednu pesmu i otpeva sa mnom. On je inače završio nižu muzičku školu, ali ga je fudbal odvukao na drugu stranu. Veoma sam se iznenadio kako je to pevanje rutinski odradio – dodao je Ratko.
S obzirom da nije jedini Užičanin, koji se takmiči ove sezone u „Nikad nije kasno“, tu je Nebojša Milutinović Mita, pitali smo Ratka za mišljenje.
– Mita se uspešno takmiči, izvrstan je pevač, pogotovu u muzici u kojoj se on oseća najbolje i daleko će da dogura, ako to bude interes produkcije. Još nismo imali sučeljavanje. Ne bih voleo da se nađemo rano, već mnogo kasnije. I on, i ranije Bilja, i ja, trudimo se da naš grad prezentujemo najbolje što možemo.
Ratko je skroman čovek, pa je tako i doživeo popularnost, koja je porasla.
– Ima ljudi koji bi trebalo više da se popularišu. Oni su mnogo više postigli u drugim oblastima, a nisu primećeni. Na žalost, mi smo postali zemlja šoua, a ima toliko dobrih đaka, profesora, doktora i drugih. Ja sam jedino postao malo više poznat, to prija, ali se ništa bitno nije promenilo – prokomentarisao je Ratko.
Ratko je najavio i novine u svom bendu „Tempera“.
– U našem bendu se dogodilo dosta dobrih i pozitivnih stvari, od Sašinog i mog gostovanja kod vas i vašem listu. Nastupali smo sa mnogo zvezda estrade, a poslednji put nas je zvao Željko Joksimović na rođenje njegove dece. Tu je bukvalno bilo krem društvo. Vrlo često nas menadžer Bane Obradović anagažuje u Beogradu, nastupali smo na Jahorini, Zlatiboru… Zadovoljni smo i idemo uzlaznom putanjom. Sada spremamo neki materijal i pesme koje bi trebalo da izađu ove godine. Mislim da je došlo vreme da nešto snimimo i da se zaokruži sva ova naša svirka. Inače, kao što rekoh, ne znam dokle ću ići sa ovim tamičenjem i hvala produkciji što su mi omogućili da prezentujem sebe, svoju porodicu, jer teško je dobiti toliko vremena i na lokalnoj televiziji, da se čovek predstavi u najboljem svetlu. I sve se to nekako spontano odvija – rekao je Ratko i najavio da će se sledeći krug u kome će učestvovati biti polovinom aprila.
Na njega je najveći utisak iz emisije ostavila Dobrila od 90 godina, za koju kaže da je žena fenomen, naročito njen pogled na život, na svet, odnose među ljudima i da se čovek, posle njene priče, zapita čemu sekiracija.

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.