U prepunoj sali Skupštine grada u četvrtak veče dodeljene su plakete Užičanima koji su prema mišljenju žirija obeležili prošlu godinu, ali i ceo njihov celokupan rad u proteklom periodu.
– „Užička nedelja“ od 2005.godine dodeljuje ovo priznanje sa ciljem da se među nama prepoznaju oni koji su svojim delima dostojni titule koja obavezuje svakoga ko je poneo da ostane dosledan u naporima da svoj grad reprezentuje vrhunskim dostignućima, ljudskim gestovima i stalnim dokazivanjem da je sve moguće, bez obzira na okolnosti. Pored Užičanina godine, šansu da ponesu priznanje koje svu težinu i značaj ima u svom nazivu, svake godine imaju i Užičani koji su svojim radom i angažovanjem bili zapaženi u različitim oblastima. Kažu da je najteže do priznanja doći u svojoj sredini. Zašto je to tako ima bezbroj teorija, ali čini se da je u Užicu to još teže, jer Užičani slove za one koji umeju katkad da sve i svakoga kroz mnoga sita propuste kako bi stigli do bisera. Uglavnom, cilj izbora najboljih, najvrednijih, najkreativnijih među nama je da se prepoznaju i izdvoje oni Užičani koji svima nama treba da služe kao primer. Zbog toga treba pozdraviti ovu akciju Užičke nedelje koja je u funkciji promocije naših najboljih i najuspešnijih sugrađana – najavila je Verica Tucović, član žirija i podsetila na one koji su proteklih godina poneli priznanje Užičanin godine, a to su: Mića Mićić, Vasilije Mićić, Dragan Subotić, Radomir Antić, Ninko Tešić, Dragoslav Nikolić, Andrija Zlatić, Dobrosav Andrić i Obrad Jovanović.
Takođe, ne treba zaboraviti da su mnogi pojedinci, kao i institucije iz našeg grada bili dobitnici priznanja za rad u oblasti sporta, kulture, privrede, za javni angažman, preduzetništvo. Među nagrađenima su bili najbolji radnici, a posebno smo ponosni na one koje smo prepoznali kao prave ambasadore Užica. To su Ljubomir Simović, Žarko Petrović i Ivan Bosiljčić.
U ime grada Užica, nosioce priznanja i sve prisutne je pozdravio predsednik Skupštine grada Užica Radiša Marjanović.
Užičanina i Užičane godine za 2015. birao je žiri u sastavu: Zoran Stamatović, direktor Narodnog pozorišta Užice, predsednik; Dragoslav Nikolić, predsednik Regionalne privredne komore; Zoran Popović, sportski radnik; Petrašin Drulović, do nedavno predsednik Veća Samostalnog sindikata za Zlatiborski okrug; Goran Lapčević, regionalni direktor „Sosiet ženeral banke“; Novka Ilić,novinar, dopisnik Slobodne Evrope; Slavica Jovanović, novinarka dopisništva RTS-a iz Užica; Slađana Šumanac, preduzetnik; dr Slobodan Vermezović, specijalista stomatolog; Slobodan Kuzmanović, preduzetnik; Vladimir Stojić, preduzetnik; Željko Čeliković, trener i Verica Tucović.
Užičanin godine 2015. je književnik Radomir Jovanović. Jovanović decenijama piše aforizme,epigrame i ostale satirično –humorističke forme, u knjigama, novinama, na radiju. Objavio je sedam knjiga od “San je da sve ovo sanjamo”-aforizmi 1994.,preko “Kuće smedža”“Happygrama”,”Srbije na isteku”,”Pusti mužu rogove”,”Kratko i kasno” ,”Iz crvene banovine “do sportskih aforizama “Dvanaesti igrač” 2012. i izabranih “Samo da izdrži slamka”. Bio je predsednik užičke Kulturno-prosvetne zajednice, dobitnik Zlatne značke KPZ Srbije, predsednik Književnog kluba “Paun Petronijević”, jedan od osnivača i glavni urednik prvog užičkog privatnog „Radija 31“ i prvog privatnog lista “Užička nedelja”, urednik lista “Privrednik”, stalni saradnik Radio Beograda i emisija “Vreme sporta i razonode”,”Jovanovići”, „Veselo veče”, humorističkih emisija Radio Sarajeva, Novog Sada, Zagreba, zagrebačke “Snevije”, ”Ježa”, ”Humora”, ”Seksi humora”, novosadskog “Osmeha“, NIN-a, ”Danasa”, ”Prosvetnog pregleda”, ”Frankfurtskih vesti”, užičkih “Vesti”, predsednik žirija “Erskog kabarea”. Spisak nagrada bio bi duži od biografije – od godišnjih nagrada na mnogobrojnim konkursima preko “Zlatne kacige”, godišnje i nagrade za životno delo Udruženja književnika, za najbolje knjige aforizama. Tu su i nagrade Društva književnika Vojvodine, zatim na Međunarodnom festivalu satire u Strumici. Prvi je dobitnik nagrade “Jovan-Hadži Kostić” za životno delo.
Decenijama je u samom vrhu super lige srpskih aforističara, ne odustaje od britkog jezika i žigosanja naravi i stvarnosti, posebno oštreći pero za politiku i političare. Prevode ga i čitaju na engleskom, poljskom, nemačkom, ruskom jeziku. Jedan je od onih koji istrajava i pokazuje kako se nit užičkog humora i duha nije ugasila. Uoči 1.aprila, Svetskog dana šale, nema onoga kome bi bolje pristajala nagrada Užičcanin godine.
Za privrednika godine 2015. proglašen je Mišo Radovanović, vlasnik i direktor preduzeća „Bohor“. Mišo Radovanović je osnivač i vlasnik privrednog društva „Bohor“ Užice, firme koja je od 1978. godine kada je osnovana, za nepune tri decenije izrasla u savremeni poslovni sistem koji obuhvata „Bohor“ – Užice, „Bohor“ – Beograd i „Atena Bohor“ – Montenegro. Promišljena poslovna politika i racionalno upravljanje privatnim kapitalom firme učinili su da „Bohor“ danas egzistira kao stabilno preduzeće, sa jasno definisanim pravcima budućeg razvoja i energičnim i obrazovanim ljudima spremnim da prihvate nove izazove, a svaki upražnjen tržišni prostor prpeoznaju kao šansu. „Bohor“ je inovativna firma sa jasnim fokusom na izgradnji kompletnog enterijera koja u kooperaciji sa italijanskom firmom “Atena“, vodećim evropskim brendom u ovoj oblasti, intenzivno investira u razvoj više proizvodnih linija i tako širi lepezu svog proizvodnog asortimana. Proizvodni program „Bohora“ obuhvata profile za izradu nosećih struktura za spuštene plafone i profila za sisteme suve gradnje, ispune za metalne plafone tipa linear i metal modular, kao i rasvetne elemente za unutrašnje osvetljenje. Sve to se realizuje u prostoru površine 6.000 m2, lociranom na Sušici, nedaleko od Užica, na putu prema Zlatiboru. Kompanija „Bohor“ pokazuje i društenu odgovornost tako što je veoma često sponzor i donator lokalnih kulturnih događaja i niza društvenih aktivnosti koje se u našem gradu realizuju. Gospodin Radovanović ne voli da se to ističe, ali dođe trenutak kada to treba otvoreno reći, jer je to neosporna istina. Na kraju, ali ne manje važno, Mišo Radovanović je prepoznat kao izuzetno korektan poslodavac. U prilog tome govori činjenica da deo tima radi u „Bohoru“ i preko 20 godina.
Umesto Radovanovića, koji je službeno odsutan, priznanje je primila Jelena Dimitrijević, kao predstavnik firme „Bohor“.
Za preduzetnik godine proglašen je Stanimir Drobnjaković, vlasnik i direktor agencije „Pulsar“. Drobnjaković je 20 godina na čelu kreativne agencije „Pulsar“, koja se bavi grafičkim dizajnom i marketingom fokusiranim na uspeh poslovnih partnera, uvažavajući u potpunosti zahteve savremenog poslovanja, za koje je od izuzetne važnosti korporativni identitet i imidž firme. Način na koji okruženje, potrošači, poslovni partneri i dr., prepoznaju neku firmu, kompaniju, organizaciju jeste korporativni imidž od koga u najvećoj meri zavise i poslovni rezultati u tržišnoj utakmici. „Pulsar“ je jedina agencija na području Zlatiborskog okruga koja nudi kompletnu podršku u oblasti kreiranja korporativnog imidža, identifikacije i prepoznatiljivosti na tržištu, marketinga, reklamnih kampanja, edukacija, promocija, prezentacija, sajamskih nastupa, advertajzinga, odnosa sa javnošću, kao i kompletnog dizajna i produkcije.
Misija „Pulsara“ je osmišljavanje i kreiranje stvari koje oplemenjuju naše okruženje, ne zaboravljajući da lepota nije samo estetsko, već i etičko i filozovsko pitanje. Kako je to lepo rekla jedna profesorka književnosti iz našeg grada: „I jedno ništa, kad se lepo kaže je nešto“! Zahvaljujući timu u kome su obrazovani, kreativni ljudi koji se trude da u onome što rade budu autentični „Pulsar“ je decenijama marketinška podrška najvećih kompanija sa područja našeg okruga. Za mnogobrojne reklamne kampanje ova firma je više puta nagrađivana, a ono što ih dodatno preporučuje za priznanje je društvena odgovornost i njihova podrška svim značajnijim manifestacijama u našem gradu, posebno u oblasti kulture i sporta.
Radomir Vergović je Užičanin kome je pripala nagrada za kulturni doprinos. Ko se bar jednom obreo u ateljeu Radomira Vergovića zna da je putovao kroz Užice koga na prvi pogled više nema, ali čija dvorišta, doksati, sajdžinice, šetališta, mostovi, kupališta i drvoredi i dalje žive u kolektivnom pamćenju zahvaljujući Vergovićevim slikama. Njegovi ciklusi „Vraćanje praotačkim častima“ i „U skrivenoj duši grada“ predstavljaju svojevrstan dijalog sa vedutama rodnog grada i našim slavnim precima i savremenicima, među kojima su Mališa Atanacković, Milutin Uskoković, Maga Magazinović, Mihailo Milovanović, đeneral Krsta Smiljanić, Josif Jehlička, ali i Ljubomir Simović, Zoran Gerzić, Milenko Misailović, Stiv Tešić i drugi. Jedan Vergovićev prijatelj je primetio: „Da zidovi starih gradskih kuća imaju uši, a da pritom ne rade za pandure, pevali bi nam o varoši baš onako kao što je Vergović slika“.
Zanimljivo je da osim poneke nimfe sa frulicom i Venere obučene kao za matursko veče u „Sivonji“, na ulicama našeg slikara gotovo da nema Užičana. Megdan, Međaj, Slanuša, Carina, Banjica, Kameno korito u rascvetalom koloritu, ali pusti ko posle ulaska Nemaca u filmu Žike Mitrovića. Zato se valjda u Vergovićevom ateljeu Užičani beznadežno amaterski raspituju sa čije terase je to „uhvaćeno“, i kad je to Vergović uopšte naslikao kad povazdan sa gostima u ateljeu bistri lokalnu i belosvestsku politiku. U Užicu se davnih dana proslavio kao jedan od Jehličkinih favorita, u Jugoslaviji se proslavio kao prvi filmski partner Milene Dravić, a onda se Užice pročulo zahvaljujući vrsnom grafičkom dizajneru i slikaru.
Tamara Mićević proglašena je za sportistu godine. Tamara Mićević je rođena 2000. godine, učenica je srednje Ekonomske škole iz Užica. U 2015.-oj godini na 49 takmičenja u zemlji i inostranstvu u toku prošle godine osvojila je 40 medalja, od toga 25 zlatnih 15 srebrnih. Na Evropskom EYOF-u (Olimpijske igre mladi Evrope) osvojila je drugo mesto u trkama na 3.000 m i 1.500 m. Prvakinja je Balkana na 3.000 m u kategoriji mlađih juniorki. Na evropskim tabelama u disciplini 3.000 m zauzima drugo mesto u svojoj generaciji, a treba istaći i da je 5 puta nastupala za reprezentaciju Srbije .
Na prvenstvima i kupovima Srbije u tri uzrasne kategorije Tamara je u 2015.-oj godini osvojila 11 medalja. Prvakinja je države i pobednica Kupa na 1.500 m, a među mlađim juniorima je prvakinja države u krosu, kao i u planinskom trčanju. U kategoriji juniorki na Kupu Srbije i Prvenstvu Srbije bila je pobednica na 3.000 m, pobednik Kupa i vicešampion Srbije na 1.500m. Tamara Mićević je prošle godine ispunila norme za Prvenstva Evrope za mlađe juniorke koje će se održati u Gruziji u julu ove godine.
Humanista godine je Slobodanka Mira Stanković Ćirković. Ona je na čelu užičkog Odbora Kola srpskih sestara od 2000-te godine. Njeno nesebično angažovanje i zalaganje da pomoć stigne do onih koji su najugroženiji i najosetljiviji doprinelo je velikom ugledu Kola ne samo u našem gradu.
Ličnim primerom Mira svakodnevno pokazuje kako treba, ali i kako se može biti human i ne okretati glavu pred nekada nepremostivim problemima sa kojima se ljudi suočavaju. Svaki humani gest ima uporište u našoj najboljoj tradiciji koja nas opominje i podseća da nema srećnijeg društva ako se ne ponašamo domaćinski i ne primećujemo tuđu muku. Neverovatni entuzijazam koji ova naša sugrađanka ima i koji crpi iz ljubavi prema ljudima, pokreće Kolo sprskih sestara ne samo u Užicu nego i svim gradovima u Srbiji u kojima je Kolo aktivno. Među najznačajnijim aktivnostima Kola srpskih sestara treba istaći saradnju sa Međunarodnom humanitarnom organizacijom HELP, koja je zahvaljujući Kolu prisutna u našem gradu od 2000-te godine do danas. Tu je i saradnja sa Ministarstvom inostranih poslova Nemačke, koja se odvija veoma uspešno, a omogućila je uvođenje nastave nemačkog jezika u škole u našem gradu.
Za radnika u 2015. godini proglašen je Mileta Dagović. Mileta je rođen 1959. godine u Užicu. Po zanimanju je metalostrugar. Po završetku školovanja, 1977. godine, zaposlio se u RO Tvrdi metal gde je radio sve do 2001. godine kada po prpeoruci, kao dobar majstor i odgovoran radnik, prelazi u „Korun“. Svoje majstorstvo je potvrdio i u „Korunu“ koji je predstavljao na brojnim takmičenjima metalaca, na kojima je uvek bio u grupi majstora – metalostrugara koji su prpeoznatljivi po izuzetnom radu. U toku radnog veka isprofilisoa se kao majstor univerzalac za rad na više radnih mesta. Pored plakete, Maja Vermezović, PR specijalne bolnice „Čigota“ uručila mu je poklon vikend u „Čigoti“.
Dobitnik posebnog priznanja za razvoj brenda je Rade Bogdanović, osnivač preduzeća RB „Global netvork of biznis“. Brendom Stara Sokolova rakija ovo preduzeće je sačuvalo tradiciju porodice Bogdanović iz sela Kostojevići kod Bajine Bašte. Na porodičnim tajnama destilacije i starenja rakije i u saradnji sa najuglednijim stručnjacima u ovoj oblasti Bogdanovići u porodičnoj firmi neguju i unapređuju viševekovna znanja proizvodnje voćnih rakija. Treća generacija porodice Bogdanović nastavlja da razvija pića „Stara Sokolova“, koja su u poslednje dve decenije osvojila mnoga priznanja kod nas i u svetu. „Stara Sokolova“ se sa zadovoljstvom konzumira u najboljim beogradskim i srpskim restoranima, na porodičnim veseljima, a predstavlja poklon koji će obradovati svakog poznavaoca dobre kapljice i kod nas i u svetu. U ovom trenutnku „Starom Sokolovom“ se nazdravlja širom sveta – od Kanade i SAD-a preko zemalja zapadne Evrope i Rusije pa sve do Australije. Umesto Rada Bogdanovića priznanje je primio Radov sin i jedan od direktora u firmi Ivan Bogdanović.
Titula ambasadora Užica, koja sleduje Užičanima koji rade i stvaraju van Užica, ali ne zaboravljaju da uvek kada za to postoji mogućnost naglase odakle potiču, u 2015. godini pripala je prof. dr Danici Grujičić. Prof. dr Danica Grujičić je neurohirurg, redovni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, načelnica Odeljenja za neuroonkologiju Klinike za neurohirurgiju Kliničkog centra Srbije. Autor je i koautor preko 250 naučnihh radova, poglavlja u knjigama i monografija. Član je Udruženja neurohirgu Srbije, Srpskog lekarskog društva i Evropske asocijacije neurohirurških društava. Godišnje obavi preko 300 najkompleksnijih neurohirurških intervencija, ali kao svoj najveći uspeh uvek voli da istakne formiranje i školovanje tima mladih neurohirurga, opsposobljenih za obavljanje najtežih operativnih zahvata. Kao predsednica Radne grupe za Nacionalni gama centar, jedna je od najzaslužnijih što je gama nož, jedna od najvećih investicija u srpskom zdravstvu, zahvaljujući kojoj pacijenti sa metastazama na mozgu neće morati da idu na lečenje u inostranstvo, prošle godine stigao u Srbiju, odnosno na Balkan.
Radovan Popović dobitnik je priznanja za društveni angažman. Za novinara i književnog biografa Radovana Popovića kažu da je najobjektivniji znalac književnog života u Srbiji. Popović je velemajstor u prepoznavanju sitnica koje život znače. Stoga njegove knjige o Dučiću, Crnjanskom, Isidori Sekuluć, Branku Ćopiću, Vasku Popi, Branku Miljkoviću, Desanki Maksimović, Miloradu Paviću, Dobrici Ćosiću, Mihizu i drugim klasicima srpske književnosti već decenijama iščitavamo kao najuzbudljivije stranice i našeg vremena. Blistavu novinarsku karijeru započeo je u užičkim „Vestima“, a krunisao kao jedan od najboljih Politikinih urednika. Iako već pola veka nema ovde stalnu adresu, Radovan Popović nikada nije napustio Užice jer u svakoj prilici iskreno promoviše ovdašnji duh. Donedavno, ako Raško nije zapisao u „Politici“, da je objavljena knjiga nekog od Užičana, taj bi kao „pisac“ ovde ostao nevidljiv, osim za užu familiju i društvance iz Gradske kafane.
U više navrata, Popović je do sada užičkoj Narodnoj biblioteci poklonio oko pet hiljada knjiga, među kojima je i o nekoliko hiljada prvih izdanja sa posvetama. Te knjige čuvaju se kao neka vrsta Popovićevog legata, ostale kruže među čitaocima, članovima matične i okolnih biblioteka. Kafka je jednom rekao prijatelju da knjiga mora biti sekira za zamrznuto more u nama. Pet hiljada knjiga u užičkoj biblioteci sa ex librisom Radovana Popovića čeka na ledolomce. I tako se voli zavičaj, koji mu se večeras odužuje i ovim priznanjem u ime svih Užičana. Radovan Popović iz zdravstvenih razloga nije večeras sa nama. Priznanje će umesto njega primiti njegov kum Milutin Jovičić.
Narodnom muzeju Užice dodeljeno je priznanje za izložbu Pikasovih grafika i crteža kao kulturnog događaja godine. Narodni muzej priredio je izložbu „Pikaso u Užicu“, sa 46 grafika, nastalih između 1932. i 1969. godine, od kojih je većina prvi put izložena u Srbiji. Izložba je trajala dva meseca, dva puta je produžavana i videlo je 4.000 ljudi, što je više nego sve ostale zajedno u poslednjih nekoliko godina. Pikasove slike iz privatne kolekcije porodice Vujić iz Ljubljane izazvale su veliku pažnju ne samo Užičana već i kulturne javnosti zemlje, istina manju od zaslužene, jer izložba nije bila u Beogradu već u „provinciji“. Autori izložbe su slikari mr Aleksandar Dimitrijević i Dušan Starčević. Priznanje je primio direktor Muzeja Nikola Gogić.
Sreten Đurić je dobitnik priznanja za doprinos razvoju užičkog sporta. Košarkaški klub ,,Plej of“ je osnovan 1991. godine kao privatno D.O.O. Od osnivanja klub nikad nije bio u minusu. „Plej of“ trenutno ima oko 400 aktivnih takmičara u 14 selekcija, u muškoj i ženskoj kategoriji. Oko 40 košarkaša i 20 košarkašica, koji su ponikli u „Plej ofu“ nosili su dresove naših poznatih košarkaških klubova, zatim pojedinih evropskih klubova, a neki od njih su imali čast da obuku i dres reprezentacije Srbije.
Košarkaški klub ,,Plej of“ je 15 puta u raznim starosnim kategorijama stizao do završnih takmičenja na nivou države. Čovek koji decenijama stoji iza imena ovog kluba i predstavlja, kako mnogi kažu, alfa i omegu „Plej ofa“ je Sreten Đurić, nekada i sam poznato sportsko ime.
Posebnu nagradu za životno delo za doprinos razvoju Užicu žiri je dodelio Rajku Ječmenici. Rajko Ječmenica rođen je 1926. godine u Užicu, u poznatoj zanatlijskoj porodici. Nakon oslobođenja zemlje u Užicu se nalazio na čelu svih društveno političkih organizacija. U više navrata biran je za narodnog poslanika, a kruna njegove karijere bio je izbor za člana predsedništva Srbije u dva mandata. Kada je 1959. godine izabran za predsednika opštine, Užice je reklo zbogom čaršiji koja je 1945. imala 8.000 stanovnika, tri veće zanatske radnje i jedan industrijski pogon. Dao je nemerljiv doprinos izgradnji Trga partizana, rekonstrukciji elektro i vodovodne mreže, asfaltiranju ulica, uređenju plaže, objedinjavanju ugostiteljstva i trgovine. Neraskidivo vezan za svoje Užice Rajko Ječmenica je na najbolji način pokazao da političar i rukovodilac treba najpre da bude dobar čovek, spreman svakome da pomogne. Prilikom izgradnje pruge Beograd – Bar zalagao se da ostanu hidroelektrane u Velikom parku, Sokolana i stara pruga Užice – Vardište, podržavao predlog akademika Miladina Pećinara da se brana za vodosnabdevanje podigne na Rzavu, a ne na Đetinji. Svojim angažovanjem ostavio je trajan i neizbrisiv trag u napretku Užica. Zbog trenutnog zdravstvenog stanja gospodin Ječmenica, priznanje je u njegovo ime primio njegov prijatelj Petar Tešić.
Posebna nagrada za životno delo za doprinos razvoju kulture u Užicu dodeljena je Aleksandru Lalu Milosavljeviću. Dve decenije je bio upravnik pozorišta, paralelno i dramaturg, što dovoljno govori o ozbiljnom bavljenju umetničkim činom. Među majstorima beseda, beseda kondezovane poetske i misaone lucidnosti bio je majstor bez premca. Pesnik je, uostalom, osnovni supstitut umetničke ličnosti Aleksandra Lala Milosavljevića. Autor je brojnih eseja, eseja o piscima, o dramskim delima, o pesničkim ostvarenjima, o pozorišnim predstavama, o pozorišnoj kritici i kritičarima, rasutih po afišama, pozorišnoj periodici ili dnevnim listovima. Aleksandar Milosavljević je uredio i priredio više knjiga. Užičko pozorište mu je posebno zahvalno za dve vredne knjige. Monografiju Užičkog pozorišta povodom 40. godišnjice i za priređivanje časopisa „Međaj“ povodom 50. godišnjice ove umetničke kuće i televizijske storije „Portret užičkog pozorišta“. Ako bi se tome dodala stranice stotina scenarija, koji su oživljavali celovečernja scenska dela, žanrovski i tematski raznorodna, bili bi to tomovi knjiga. Svom gradu je podario troknjižje poetske proze ponikle iz miljea urbanog Užica: „Pod Đavoljom stenom grad“, „Stena na Pori“ i „Čitakova stena“. Autorovu ljubav za grad otkrivaju i čuvaju znakoviti podnaslovi sa temom „Ljubav u Užicu“.
Užičani i grad nalaze i više razloga za zahvalnost, recimo za scenario filma o Užicu, ili za Užice na internetu, biranu fotomonografiju „Užice na prvi pogled“. Dobitnik je priznanja: Zlatna značka KPZ Beograd, Ordena rada sa srebrnim vencem, Pozorišnog orfeja za doprinos razvoju pozorišne umetnosti i tri zlatne plakete „Joakim Vujić“.
Specijalnu nagradu Humana mladost redakcija Užičke nedelje dodelila je grupi mladih ljudi koja je pokrenula najveću humanitarnu akciju za pomoć profesorki Sonji Hristovski. Njih četvoro drugara– Kristina Ilić, učenica Užičke gimnazije, Mira Poznanović, Zoran Perić i Jovan Marković iz Tehničke škole Užice, nakon što su na Fejsbuku videli apel za pomoć organizovali su niz dešavanja u gradu i animirali celokupnu javnost kako bi se prikupila potrebna sredstva za lečenje. Organizovali su žurke, veliki koncert u hali i niz durgih dešavanja. Ovi mladi ljudi vraćaju veru u humanost kao neprevaziđenu vrednost i ulivaju nadu svim ljudima koji su se bavili humanitarnim radom, da će uvek biti onih koji će stati uz čoveka kad je čoveku podrška preko potrbna. Ovu specijalnu nagradu za četiri humana prijatelja uručio je Zoran Milovanović, čovek koji takođe spada u red osvedočenih humanitaraca.
U ime nagrađenih se zahvalio Aleksandar Lale Milosavljević. Svim damama, dobitnicama priznanja, Vladimir Stojić, vlasnik preduzeća „Baterflaj“ i parfimerije „Kleopatra“ uručio je prigodan poklon.
„Užičanin godine“ po deveti put je organizovala „Užička nedelja“, koja ove godine obeležava 23 godine. Želja Tonija Stankovića, idejnog tvorca manifestacije i vlasnika „Užičke nedelje“ bila je afirmacija rada i stvaralaštva pojedinaca, pogotovo onih čiji rezultati možda nisu primećeni u društvu onoliko koliko to oni zaslužuju. Posebno je ponosan zbog nagrade koja se dodeljuje radniku godinu koja je naknadno uvedena. „Užička nedelja“ se zahvaljuje svim članovima žirija u proteklih 10 godina, nagrađenima, sponzorima i svima koji godinama podržavaju ovu manifestaciju i „Užičku nedelju.
Nakon dodele priznanja bio je i prigodan koktel, koje je gitarom, usnom harmonikom i pesmom pratio Miloš Milojević, poznat kao Šomi Boj.
Zvezdana Gligorijević