početak KULTURA Stalno idemo u bolje sutra

Stalno idemo u bolje sutra

od nedelja
757 pregleda

životinjska farma

GLUMCI IZ RIJEKE ODIGRALI PREDSTAVU „ŽIVOTINJSKA FARMA“
Izuzetna glumačke igra, toliko energičnosti, preciznosti, konflikta, o priči koju ne treba posebno prepričavati… Koliko je čovek strašno regresirao u sopstvenom napretku. Koliko je zadržao u sebi humanog, a koliko animalnog, životinjskog. Na pitanje kako su prošli kroz ovu vrstu teatra, sarađivali sa rediteljem i dolazili do ovakvih situacija u ime glumaca odgovorila je Olivera Baljak:

životinjska farma 2

– Proces rada je bio vrlo zanimljiv. Svi smo se prvi put susreli sa takvim načinom rada. Na prvoj čitaćoj probi mi smo tu razgovarali. I ceo taj dan je protekao u razgovoru. Sutradan smo isto tako razgovarali. I onda je Urban pitao da li smo svi upoznati sa pričom, odnosno „Životinjskom farmom“. Rekli smo da jesmo. Mi smo opet čitali tekst jednom, dva put. I sad je krenuo proces i mi nismo još ni znali da je to zapravo proces. Mi smo pričalo o svojim dojmovima i o tome kako mi vidimo Orvelovu „Životinjsku farmu“. Onda smo razgovarali o raznim sferama života, religiji, socijalno-moralnim problemima, sociologiji, pisali smo referate… Mnogo toga je izišlo iz nas i onda je na osnovu svih tih naših razgovora… Neki od nas su pisali referate, a neki pisali poeziju na temu socijalizma. Ovi mladi ljudi, što zapravo to pjevaju, to su njihovi tekstovi i na osnovu svih tih razgovora, ja sam se puno uzrujavala i sve sam mislila kad ćemo početi sa radom. Upravo je dramaturginja radila tekst za nas i polako, polako, nakon dva-tri tjedna se „rodio“ taj tekst. Nama su već, praktično, mnoge stvari bile jasne, neke još uvijek nisu. I negde 12 dana prije početka premijere došli su svi songovi. Dakle, mi smo negde 12 dana pre premijere sklapali i sklopili cijelu predstavu. Zapravo, nismo uopšte bili svjesni koliko smo već duboko u cijeloj toj tematici i koliko nam je, zapravo, sve to skupa bilo jasno.

željko maričić

Osim što je bilo jasno bilo je i zanimljivo raditi ovakvu vrstu teatra? Na ovo pitanje odgovorio je glumac Jerko Marčić:
– Bilo je zanimljivo proći kroz neke teme koje su opisane u Orvelovoj „Farmi“, koje nisu direktno potrte, ali se iz nje izvlače socijalizam, patriotizam, anarhija, pobuna, smrt, život itd. I to su neke teme kojima smo se bavili. Ono što nikako ne bi moglo, je da je predstava „sklopljena“ za deset dana. Mislim da ne bi predstava bez ovog ansambla, jer sam novi u njemu, godinu dana, nije nikako mogla nastati, jer taj riserč je trajao 90% vremena, a samo je 10% trajao glumački proces. Znači, bačeni smo u vodu, pa plivaj, ali hvala Bogu, svi ljudi oko mene na sceni znaju plivat kraul i sve druge stilove, pa je sve to nekako ispalo vrlo profesionalno, brzo, točno…

konferencija za štampu farma životinja20

Mislim za mene. Ne mogu reći da li to tako izgleda. Čini mi se, strah me da je točno. Nismo se utopili. Ja se bar nisam utopio. Dobro je. Zanimljivo je utoliko koliko je taj nekakav post. Nakon predstave sam doživio da se ništa nije promijenilo. U smislu Orvela, „Životinjske farme“. Najgore mi je kada čujem „kakav je to tekst“. Pa taj tekst je aktuelan, ako nikad, onda sada. Kada čujem to onda se sav naježim, ali ono što najgore je da je on aktuelan, a da mi, ljudi, ništa iz njega nismo naučili.

konferencija za štampu farma životinja28

konferencija za štampu farma životinja14

konferencija za štampu farma životinja18
Zanimljiva je i ta vremenska koordinata koja daje u ideološkom smislu. Ona kreće sa iscrtavanjem na scenografiji tog simbola anarhije, pa prelazi u simbole petokrake, da bi bila aktuelna do sadašnjice, gde je na kraju šahovnica. Šta po tome zaključujemo? Mikorofon je uzeo Jasmin Mekić:

jasmin mekić

– Ja ću to objasniti najbolje, s obzirom da sam imao proces od dva dana. Ja i Dean smo uskočili u predstavu i mislim da je ovo meni drugo igranje. To se obično čita. Od anarhije, preko Jugoslavije, pa do ovih malih državica, koje su zapravo, u tom smislu jednake. Sve pogađa isto. Neke malo više, neke malo manje. Da, Hrvatska je u Evropskoj uniji, ali da se ne lažemo, mnogo veći problemi postoje u Hrvatskoj, nego u Srbiji, na primer. I taj kapitalizam, koji dolazi lagano na ova vrata i od nas pravi robote i uništava ovaj naš ljepi, fini, plavokosi, usuđujem se reći, život. Tu samo ljepota doprinosi i mislim da je tu, hajmo reći, pogođeno u tom smislu. Zahvalio bih se Jeleni i svima ostalima zato što su mi ovi cure i dečki izašli u susret… Imali smo jako malo vremena spremiti ovo sve. I Dean i ja. Čak su se i ovi Zagrepčani ljepo uklopili (Jerko, Dean). Oni su se šišali zajedno, odnosno šišali su jedan drugog.

dean krivačić

Potom je reč dobio glumac Dean Krivačić:
–  Ja sam isto uskočio u predstavu i ovo je moje prvo uskakanje. Moram priznati da sam imao sreću da uskočim u stvarno fantastičnu ekipu i to je stvarno velika ansambl predstava. Imao sam malo paniku, s ozbzirom da smo konstantno na sceni i to je sve koreografija. Hteo sam reći, ono što crtamo. Prvo anarhija, zvijezda, pa Hrvatska. Mislim da predstava dosta toga „govori“ o tom da sve jača slavlje. Da se skida jedno oličenje da bi nam bilo bolje, došlo novo uređenje, nešto novo bolje sutra, ali mislim da ne učimo na greškama, već da uvek dolazi gore sutra. Samo crtamo druge parole. I sada kapitalizam. To je isto. To zapravo postaje svetsko uređenje. I, na žalost, stvarno sam malo skeptik. Stalno idemo u bolje sutra. Uvek rušimo ovo što sada postoji i to nije dobro. I onda idemo u bolje sutra. Mislim da idemo u gore. Apsolutno, da kao narod, svi mi nemamo apsolutno, u principu, nikakva prava.

tanja snoje

Često se čuje, pa i na ovom Festivalu da je publici dosta „mračnih“ predstava. Šta misli o toj vrsti konstatacije govori glumica Tanja Smoje:
– Negdje mogu to razumjeti, jer društvo vređanja i da svi živimo sretniji, u nekoj vrsti blagostanja, onda bi, možda, uživali u gledanju ovakve vrste predstave. Mogli bi uživati u njima na onaj ispravan pravi način, a s druge strane, možda se one ne bi ni događale, ne bi imale razloga, tako da potpuno razumem potrebu ljudi za zabavom i za nekom drugom vrstom kazališta, koja ne mora nužno biti ispod nekih vrednosti istog tog.

publika

konferencija za štampu farma životinja31

Na to se nadovezao Jasmin Mekić:
– Ja baš volim mikrofon. Razumijem ljude i reakcije su slične. „Ma daj komediju. Ne mogu ja to više“. Isto je i sa filmovima. Upali su u neku letargiju. Kako mi problem razumijemo, ali kao guramo ga od sebe. Ali ako mi ne pravimo ovakve predstave i ne opravimo kod ljudi takve reakcije, treba nekako, voditi ljude u tom smislu. I da budeš u svakom momentu svjestan gde, kako i zbog čega živiš. Moguće je da se publika na to navikne i da bude kontraefekat. Svega što je mnogo može da bude štetno.

konferencija za štampu farma životinja33

Na kraju konferencije za novinare fotoreporter Miloš Cvetković – Cvekla je pitao glumce o kvalitetu Zaječarskog piva, o kome su se oni pohvalno izrazili.

cvekla 2

Po mišljenju publike, predstava „Životinjska farma“ dobila je ocenu 4,15.

Milan Đokić

bilo je podjednako zanimljivo i na koktelu…

konferencija za štampu farma životinja35

konferencija za štampu farma životinja36

konferencija za štampu farma životinja38

konferencija za štampu farma životinja40

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.