početak EKONOMIJASto posto prirodno

Sto posto prirodno

od nedelja
3,1K pregleda

LJUBODRAG VRBIĆ – „ČAROBNA ŠUMA“
Porodica Vrbić na Beloj zemlji krenula je početkom devedestih sa uslužnim pravljenjem sokova od jabuke, a danas ima svoj brend „Čarobna šuma“, potpuno prirodne sokove i džemove. Ljubodrag Vrbić je sada vlasnik super-marketa „Viktoria“ na Beloj zemlji i ceđenjem voćnih sokova i pravljenjem džemova.
Kao i svaki, početak je bio težak, pa tako i kod porodice Vrbić. Sve je krenulo od ručno pravljenih mašina, koje je napravio Ljubdragov otac.
– Početkom devedesetih godina, 1992. godine, počeli smo sa ceđenjem soka od jabuka. Otac je došao na ideju da napravi mašinu za ceđenje jabuka. Baš tih godina jabuke su dobro rodile, ležale po zemlji, i neke izbeglice su rekle što ne pravite sok od ovih jabuka, nego dopuštate da trunu po zemlji. Pošto je otac voleo da pravi te neke mašine, napravio je neku malu ručnu drvenu presu, slično presi za ceđenje čvaraka. Napravio je i neki mlin za mlevenje jabuka. I te godine smo cedili sok za nas. To je bilo vreme krize. Sledeće godine su prijatelji i familija počeli da donose jabuke da im pravimo sokove, a onda su širili dalje. I videli smo da se tu može zaraditi neki dinar. Otac je krenuo ozbiljnije da sprema te mašine i prese. Tu prvu presu na kojoj se uglavnom radilo fizičkom snagom, za stezanje, zamenila je nove očeva hidraulična mašina. I tako smo među prvima u zapadnoj Srbiji postali pioniri uslužnog ceđenja jabuka, odnosno pravljenja čistog soka od jabuka. Mnogi su dolazili da vide, raspitivali se i sada u našem kraju ima više ljudi koji se bave sa tim uslužnim ceđenjem soka. To je bio samo sezonski posao, koji je zavisio od toga da li su rodile jabuke. To je bio posao od početka septembra do sredine novembra – seća se Ljubodrag početka.


Tek 2001. godine otvorili su prodavnicu, a nekoliko godina kasnije razvila se u malo veću.
– Tu smo radili mi iz kuće. Prodavnica je radila dobro i proširili smo je na super market. Veliko je ovo naselje i ne ide nam loše, mada se oseća sezonski posao. Uporedo smo pravili sokove, mada je bilo problema sa ceđenjem sokova. Kako je vreme odmicalo, tražili smo način kako tu može nešto dodatno da se radi i prvo što smo počeli je kaša za džem od šipurka. I tako smo pre sedam godina, pored ceđenja sokova, počeli da pravimo sokove. To je sve išlo svojim tokom. Nismo pravili nikakvu reklamu, nego ljudi koji su cedili sok kod nas, počeli su da uzimaju taj džem. Prenosilo od usta do usta preporuka, a to je najbolja. Kupovali smo šipurke i pravili džem, ali smo zadržali ceđenje soka. U poslednje tri do četiri godine smo počeli ozbiljnije da radimo, da flaširamo sokove, pakujemo džem – kaže Ljubodrag.


„Čarobna šuma“ najviše se prodaje u Beogradu u 30 radnji, na Zlatiboru dve radnje i u Užicu dve prodavnice „Voćko“.
– Nismo mnogo hteli da se širimo i ne pokušavamo mnogo da se reklamiramo. Ti kupci iz Beograda su svi na preporuku. Videli su i čuli za naše sokove, pa su nas zvali za saradnju. Mi trenutno nemamo kapaciteta za više. Tu radimo svi iz kuće, mada se supruga posvetila malo više deci, jer imamo bebe blizance, još dvoje male dece. Ipak, stižemo i ponekad angažujemo jednog radnika, ali samo kada je sezona. Što možemo mi sami da odradimo to i prodamo. Da bismo primili nekog radnika, morali bi pet puta da povećamo proizvodnju, prodaju i naplatu, da bismo ostali na istom nivou, da bi pokrili te dodatne troškove. Međutim, videćemo kako ćemo dalje, jer ljudi zaista traže naše sokove. Zbog toga smo počeli malo ozbiljnije da ulažemo u opremu. Pre toga smo sve radili na tim mašinama koje je otac pravio. Kada smo krenuli i videli da su to mali kapaciteti, da ne možemo da postignemo, nabavili smo novu presu za ceđenje, mini liniju za pranje i ceđenje koja može da operi i ocedi 600 kila jabuka za sat vremena. To je za naše uslove ozbiljna proizvodnja. Usko grlo nam je pasterizacija, jer ide sporo, pa ćemo to uskoro prvo morati da rešavamo. Imamo problema i sa površinskim prostorom. Bilo je nedovoljno prostora i krenuli smo prošle godine u investiciju proširivanja, i nadam se da ćemo ove godine završiti. Moramo da taj postojeći prostor da rasteretimo, a samim tim povećaće se neki kapaciteti – rekao je Ljubodrag.
Ljubodrag je dogradio prostor za prijem sirovina i tu će prebaciti mini liniju za pranje i ceđenje voća. Odatle se ulazi u prostor odakle se ulazi u hladniji deo i u hladnjaču. Dalje ide prostor za pasterizaciju, punjenje i pakovanje, a zatim u magacin.

– Sve će biti povezano i dosta ćemo olakšati i rasteretiti proizvodnju i postojeći prostor – rekao je naš sagovornik.
Pod imenom „Čarobna šuma“ prodaju se: sirće od divljih jabuka, džem od šipurka, sok od ceđenih jabuka, kombinacija ceđenog soka od jabuke i cvekle, jabuka-malina, jabuka-višnja i jabuka-aronija, sok od paradjza sa dodatkom ljute paprike.
– Uradili smo i probni artikal i čekamo analizu i nalaz „Jugoinspekta“ za namaz od kupine. Prijatelji koji su probali taj namaz su se pozitivno izrazili i verujem da će to biti dobar proizvod – kaže Ljubodrag i dodao da su svi sokovi i džem pasterizovani.
Osnovna baza svih sokova je sok od jabuke.


– Svi me pitaju zašto u svakom soku ima jabuka? Pa fabrike prave sokove sa vodom i onda ubace neki koncetrat voća, aditiva, konzervansa i slično i naprave neki sok. Nama je cilj bio da napravimo maksimalno prirodan sok. Od jabuke se najviše iscedi soka i da ne bi sipali vodu u sok od drugog voća, bolje je da sipamo sok od jabuke. Zato je jabuka osnov svega.
– Prvo smo hteli da cedimo sok od čiste cvekle, ali je cvekla dosta jaka. Našli smo kombinaciju sa jabukom, ali je problem bio koliko staviti jabuke, a koliko cvekle, da bi ukus bio odličan. Prvo smo probali pola-pola, ali to je i dalje bilo jako, i onda smo se, posle više proba, odlučili na tri četvrtine od jabuke i jedna četvrtina soka od cvekle. Problem u svim sokovima, ne samo od cvekle, jeste što različite sorte jabuka daju različite ukuse, pa tako od kiselih jabuka sok može biti malo kiseliji, a od slatkih malo slađi. I od sorte jabuke zavisi i boja soka, nekada je tamnija, a nekada svetlija. Nama je problem što nisu stalno dostupne iste sorte jabuka, da možemo da uvek proizvodimo sokove iste boje i istog ukusa. Zato uvek pomešamo slatke i kisele jabuke, ali opet od sorte zavisi ta serija. Naši kupci i potrošači to prepoznaju i shvataju da je to u pitanju.

Lako je fabrikama da uvek naprave isti sok, jer dodaju vodu, šećer ili neki konzervans. Naši sokovi menjaju ukus baš zbog toga što su prirodni, bez svih tih dodataka. Mi ništa ne dodajemo u sok. Jedino što radimo pored ceđenja je pasterizacija, da bi mogao duže da traje. Rok naših sokova je godinu dana, a kada se otvori u roku od tri dana mora da se popije i ta tri dana mora da se čuva u frižideru. Dakle, ne širimo mnogo asortiman. Svake godine izbacimo neki novi artikal, u skladu sa mogućnostima. Prošle godine to je bio sok od jabuke i aronije, a ove godine planiramo već pomenuti namaz od kupine. Kupci stalno traže nešto novo, verovatno što im se sviđa roba. U principu ne žurimo mnogo i ne srljamo, jer to što pravimo želimo da bude stvarno dobrog kvaliteta i da ima prođu na tržištu. Uglavnom ih proizvodimo po svom ukusu i višegodišnjem iskustvu u ceđenju soka. Sve recepture su definitvno naše i tu nema nikave tajne. Proizvodnja je jednostavna, pranje, ceđenje, pasterizacija, punjenje, pakovanje i lepljenje etiketa.
Šećer dodajemo samo u džemove – objasnio je vlasnik „Čarobne šume“.


Tražen je sok od jabuke i aronije
– Prošle godine aroniju nije bilo problem nabaviti, za razliku od ove godine, valjda zbog vrućine plod ima manje soka, pa su tako te količine ograničene. Ako smo prošle godine iz aronije iscedili 50 posto soka, sada na istu količinu je 30 posto i to će se svakako odraziti na našu proizvodnju. Videćemo kako će to biti. Sok od jabuke i maline nisam video da neko pravi.


– Za sirovine gledamo da koristimo koje su nam najbolje moguće i proverene. Maline uzimamo od proizvođača, za koga znamo kako tretira i ima veće količine. Jabuke kada rode uzimamo u našem kraju, za koje znamo da ih ne prskaju, ali smo morali da se povežemo sa nekim ko ima plantažu, radi kontinuiteta cele godine. Našli smo čoveka iznad Guče, koji ima par hektara pod jabukama i skladišti ih, tako da ih ima do kraja maja. Mi nemamo magacin za jabuke, ali imamo malu hladnjaču za malinu i aroniju – kazao je Ljubodrag i dodaje da otkupljuju i jabuku divljaku od koje prave jabukove sirće i objasnio da je sve manje ima i teško ih je otkupiti.


Najviše se traže sok od jabuke i cvekle i jabukovo sirće, ali se traže i drugi. Sve zavisi od sezone, pa je tako na Zlatiboru leti pojačana potražnja. Zato ova vredna porodica, ponekad radi i više od 12 sati dnevno, ne znaju za praznike, subotu i nedelju.

Zvezdana Gligorijević

 

Comments

comments

Povezani tekstovi

1 komentar

miki 23. oktobar 2019. - 15:46

Kad vidim hranu ili u ovom slučaju sirovinu(jabuku) u kantama od polu disperzije meni se u stomaku okreće. Kad će jednom da proradi svest kod naših ljudi o štetnosti te ambalaže. Da ne može čovek kupiti normalne plastične kade koje su 300 dinara, jedna flaša soka njegovog, nego stavlja jabuku a verujem i sok u kantama od poludisperzije. Ljudi, sam sastav takve plastike i da kupite novu kantu je kancerogen, jer se radi od reciklirane plastike najgoreg kvaliteta, pogotovo što je u tu kantu sipana materija koja je sama po sebi kancerogena. Tu plastiku koliko god prali ne možete iz nje izbaciti te štetne materije. Nemam komentara. Problem je što ovo nije redak slučaj, već nažalost vrlo čest. Pogotovo na pijacama možemo videti ovako nešto.

ponovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.