VUK GORDIĆ, MLADI USPEŠNI UŽIČANIN
Naš mladi sugrađanin Vuk Gordić, sada učenik četvrte godine prirodno-matematičkog smera u Užičkoj gimnaziji, skoro svaki svoj letnji raspust posveti nauci i istraživanjima. I ove godine, trećoj po redu, proveo je u „Petnici“, istraživačko-obrazovnoj stanici za mlade, u istoimenom mestu kod Valjeva. Radio je projekat na temu „Ispitivanje uticaja dibutenftalata na endotelne ćelije krvnih sudova na modelu humane ćelijske linije“. Ove godine je postao saradnik u Petnici na LNŠ-u (Letnja naučna škola – program za osnovce) gde će držati predavanja i pokazivati neke od laboratorijskih vežbi, sa ciljem da uvede mlade u svet nauke.
Vuk je rado pristao da našim čitaocima objasni na čemu je to radio i od kuda njegovo interesovanje za nauku.
UN: Vuče, reci nam šta si to radio u Petnici i od kuda interesovanje za istraživanja?
– Prvo su me zainteresovale kardio-vaskularne bolesti, bolesti koje zahvataju srce i krvne sudove. Postoje mnogi faktori koji izazivaju te kardio-vaskularne bolesti, kao što je konzumiranje macije cigareta, alkohola, zagađenost vazduha, fizička neaktivnost i ostalo. Ali, naučnici smatraju da to nisu jedini izazivači i počeli su da se usredsređuju na hemikalije u životnoj sredini. Takođe, kardio-vaskularne bolesti predstavljaju jednu od najvećih izazivača smrtnosti u svetu, pa i u Evropi, tako da sam odlučio da koristim taj dibutenftalat. To je jedan plastifikator, endokrini ometač, koji se nalazi, maltene, u svim proizvodima oko nas, u svakoj plastici, jer poboljšava fleksibilnost, daje joj mekoću, nalazi se u dečijim igračkama, u zavesama za kupanje, u kabanicama i mnogim drugim proizvodima. Takođe, koristi se u kozmetici, u lakovima za nokte, za parfema i mirise itd. Zapravo, on spada u endokrine ometače, jer remeti hormonalni sistem kod ljudi i ima potencijalno štetan efekat na ljudsko zdravlje. Rađene su mnoge studije na laboratorijskim životinjima „in vivo“, koje su pokazale neku vezu tih svih plastifikatora endokrinih ometača i kardiovaskularne bolesti. Sami specifični mehanizmi kojima dibutenftalat utiče na stvaranje i genezu kardivaskularnih bolesti su nepoznati i zato su bitne „in vitro“ studije na ćelijama, kojima pokazujemo supceleralne mehanizme. Ja sam radio „in vitro“ studije na ćelijama i hteo sam da dokažem te mehanizme. Cilj mog projekta je bilo shvatanje tih mehanizama koji utiču na aktivaciju endokrinih krvnih ćelija pri izlaganju dibutenftalatu, dok je centralna hipoteza ili pretpostavka tog projekta bila da dibutenftalat podstiče produkciju rosa (to su reaktivne vrste kiseonika) aktivicajom ND PH oksidaza. To su enzimi koji katalizuju, tačnije ubrzavaju stvaranje oksidativnog stresa. To je jedan od prvih pokazatelja nastanka arteroskleroze, jedne od najčešćih kardio-vaskularnih bolesti u organizmu.
UN: Kako si došao do Petnice i koliko si već puta bio? Šta si sve tamo radio?
– Čuo sam za Petnicu preko televizije i čitajući u novinama. Nisam išao dok sam bio u osnovnoj školi. Pokušao sam u prvoj godini i prijavio se. Stigao je odgovor da sam primljen. Te prve godine sam otišao na seminar eksperimentalne biologije i hemije. Tu smo imali deo gde smo slušali predavanja i tu sam se baš zainteresovao za biologiju i za hemiju. Naučio sam dosta novih stvari za koje ne bih imao priliku da naučim u gimnaziji ili u nekoj drugoj školi. Imali smo i laboratorijske vežbe, koje su mi takođe pomogle i u ovom projektu, a radila se i metodologije koja je negde slična, a negde se razlikuje. I eto, ja sam se prijavio da idem na seminare biologije. Prošle godine sam radio na uticaju nikotina na rast gljiva iz roda kandida izolovanih iz usne duplje. Taj projekat je uspešno prošao projekat i bio sam jako zadovoljan. Nadam se da ću ove i sledeće godine ponovo u Petnici raditi neke od svojih projekata. Inače, ove godine sam bio na tri semniara, na početku godine, sredinom godine i letos, i treba da idem na četvrti seminar, krajem godine, kada ću imati urađene podatke na kraju godine i to prezentovati. Nadam se najboljim rezultatima. Letos sam proveo 14 dana u Penici aktivnog rada, ostalo je još da se ti rezultati obrade.
UN: Da li si izvukao neke zaključke iz ovogodišnjeg projekta?
– Imam trenutno dosta podataka, samo još nisam stigao sve da obradim, ali biće neki zaključak – da li utiče, kako utiče i koliko utiče. Za sada, na prvi pogled, vidim da utiče dosta, ali sve to treba lepo obraditi i prodiskutovati te rezultate. Ako bude nešto značajno, biće objavljeno u Petničkim sveskama i slično.
UN: Koliko se rad u Petnici razlikuje od škole?
– Petnica nema veze sa školom, a moj boravak tamo u školi se gleda kao slobodna aktivnost, mada ima profesora koji su radi da mi pomognu kada imam neko pitanje. Petnica zaista mladim ljudima pruža nešto što u školama ne može da se pruži. Te laboratorije i sve to, to je nešto što treba proživeti. U školi se uče neke stvari koje nisu bitne, koje nam neće trebati, koje me ne zanimaju. Zbog uspeha moram da učim i to. Ne učim zbog roditelja, već prvenstveno zbog sebe, da bih se upisao na fakultet koji želim, i zato jednostavno moram da učim neke stvari koje su u planu i programu škole, a nisu mi ni zanimljive, a ni toliko bitne u mom daljem životu.
UN: Da li si išao na takmičenja iz biologije i šta misliš o njima?
– Išao sam u osnovnoj školi, ali u Gimnaziji nisam, jer nisam takmičarski tip. Više volim da sedim kući da za sebe nešto pročitam, da nešto naučim. Ne da učim nešto što mora da se nauči, da bi se postigao neki rezultat. U Petnici sam video da nije sve u takmičenju. Za takmičenje mora nešto i da se nabuba, nije sve logika, a u Petnici sam video da se bez nekog bubanja može stići i do zaključka i rezultata.
UN: Da li sam smišljaš projekte ili ih ti neko predlaže?
– Uglavnom te projekte sam smišljam, čitam radove na internetu, naučne časopise, jednostavno, to me ispunjava. I tokom raspusta radim na tom projektu, usavršavam ga, dodajem nešto što mislim da može da se poboljša i gledam da to bude na što višem nivou naučnog rada.
UN: Da li ima još neko iz tvoje škole da ide u Petnicu i kako tvoji vršnjaci gledaju na to?
– Iz Užica retko ko ide. Ima nas nekoliko, a ima i jedna devojka koja ide na astronomiju. Ne znam da li je to nezainteresovanost drugih đaka, mada mnogi imaju predrasude o Petnici, iako ne znaju šta je to. Obično kažu da je to za štrebere. Danas, u ovom svetu, privilegija je imati svoje mišljenje. Bilo je onih koji su bili nezadovoljni odlaskom tamo, ali ja sam bio prezadovoljan posle prvog odlaska.
UN: Da li će tvoja istraživanja imati značaja za nauku?
– Nadam se da će imati nekog značaja za nauku. U svakom slučaju, moje istraživanje biće objavljeno, pa ko bude zainteresovan ili ako mu budu trebale neke informacije, rad će biti slobodan za čitanje, pa će možda neko i iskoristiti. Ovo na čemu sam radio, ti mehanizmi su bitni zbog toga da se naprave nove prevencije te bolesti i da se pobošljaju terapijske intervencije.
UN: Šta bi poručio mladim ljudima koji žele da se bave istraživanjima?
– Svim mladim ljudima koji bi voleli da uđu u nauku i koji bi da iskuse nešto lepo, da odu u Petnicu, da probaju, možda sebe pronađu. Ja sam sebe pronašao tamo i to mi je odredilo dalji put i školovanje.
UN: S obzirom da si maturant, koji su tvoji planovi za skoriju budućnost?
– Planiram da upišem molekularnu biologiju i to u Francuskoj, Oni su poznati po tome, dobri su im fakulteti i univerziteti. a videćemo kako ide stanje stvari, ali se nadam da će biti OK. Znam dobro francuski jezik i zato sebe vidim u Francuskoj.
UN: Pored nauke, ti mnogo voliš da igraš, da se družiš?
– Član sam KUD „Era“ već petu godinu. Pre toga igrao sam u KUD „Prvi partizan“. Ove godine sam učestvovao i u organizaciji festivala „Licidersko srce“. Ljudi u „Eri“ su prepoznali moj talenat i želju za igranjem, i, nakon dve godine igranja, poverili su mi da držim probe mlađoj deci i to mi je sada neka profesija. Dosta putujemo i ove godine smo bili u Francuskoj. Ta putovanja su mi isto jedna od pasija. Druženje na folkloru je vrhunsko, kao i u Petnici gde je društvo fenomenalno. Stiču se prijatelji za ceo život. Tu su ljudi koji imaju ista interesovanja i nikada nije dosadno sa njima. Sa društvom sa folklora putujem, a i van proba i koncerata se družimo. I to bih svim mlađim poručio, da se bave folklorom. Folklor je, pored nauke, još jedna moja ljubav.
UN: Kako tvoji roditelji gledaju na sve te tvoje aktivnosti?
– Imam punu podršku od porodice i za Petnicu i za sve dalje što želim da radim. Moji roditelji nisu tip koji će reći studiraj elektro-tehniku tu se ima para, nego su mi dopustili da sam odlučim šta ću studirati. Kada su čuli da sam zainteresovan za Petnicu, a oni nisu ni znali šta je to, samo su čuli za nju, rekli su mi: „Super, probaj, ako ti se svidi nastavi, a ako ne, ništa“. I stvarno su mi velika podrška u svemu.
Zvezdana Gligorijević (Užička nedelja 968)