početak NAJNOVIJE Čiča Gliša

Čiča Gliša

od Slobodan Simić
1,3K pregleda

Nije mi bilo svejedno kada sam posle energičnog zvonjenja pred vratima zatekao dvojicu jakih i mladih momaka, u skupim odelima.

– Gospodin Srbljanović?- obratili su mi se ljubazno.

– Jeste, ja sam Srbljanović.

Momci su me bez daljeg dijaloga uhvatili pod ruku, srtpali u službeni auto i uskoro sam se obreo u jednoj zgradi u centru. Iskreno rečeno, tako su izgledali, nisam smeo ništa da ih pitam.

Malo smo svi zajedno ćutke posedeli u nekakvoj čekaonici i onda su me ugurali kroz jedna vrata.

– Jesi li ti taj Srbljanović?- obratio mi se… lično Predsednik!

Počeo sam nešto da mucam, ali on je očigledno žurio.

– Slušaj me Srbljanoviću, ja ti nemam vremena za gubljenje…Pa ću biti kratak i jasan. Dakle, ja sam planirao da ti budeš poslanik srpske opozicije u novom sazivu Skupštine!

– Ali..Predsedniče..molim vas- jedva sam progovorio od šoka- Pa zašto ja..?

– Zato Srbljanoviću, što neko mora biti opozicija, čoveče! Trenutno u novom skupštinskom sazivu ja imam..da se ne lažemo 100% poslanika! A, nažalost, u toj demokratiji mora da postoji i nekakva..kakva- takva..opozicija.. Pa ćeš ti i tvoji biti ta opozicija!

Adrenalin mi je pomogao da progovorim razgovetnije.

– Gospodine Predsedniče, ovo je očigledno neka velika greška! Ja uopšte nisam član nijedne stranke, ja se ne bavim uopšte politikom, nemam apsolutno nikakve veze sa izborima, i molio bih vas…

– Jesi li ti na svom glasačkom listiću nacrtao „Čiča Glišu“?!- oštro me je presekao Predsednik.

Bio sam šokiran razotkrivanjem te moje glasačke intime.

– Jesi jesi…Sve ja znam..I ne pitaj kako znam..Moram da znam! Ja sam vaš predsednik, i otac i majka! Dakle, zato što si prilikom glasanja na svom glasačkom listiću nacrtao „Čiča Glišu„ i time dao do znanja da si u suštini protiv mene, a meni je opet od svih nevažećih listića baš tvoj bio najsimpatičniji..Jer je ipak moj izborni slogan „ Za našu decu“…A naša deca vole „Čiča Glišu“…Tako da sam tebe odabrao da formiraš opoziciju u skupštini!

– Ali, gospodine Predsedniče, to je bilo moje glasačko pravo..da neću da glasam ni za koga…i da ubacim nevažeći listić…To ne znači da sam ja automatski opozicija..Samo znači da ne podržavam ni jednu ponuđenu političku opciju…-ponovo sam pokušao da dodjem do reči.

– Tako je- neočekivano se sa mnom složio Predsednik. – Sve si u pravu! Ali Srbljanoviću, vas koji ste ctali, križali, šarali i predavali nevažeće listiće ima 4%, čoveče! Vas je bre više nego što je bilo koja opoziciona stranka dobila glasova na izborima! Tako da… ti si dobio zadatak, skupi te tvoje razne crtače listića, dobićete jedno 10 do 12 mesta u skupštini.. I da najzad i ja imam neku realnu opoziciju!

Nisam imao nikakvog izbora, ona dvojica su i dalje čekala pred vratima, i morao sam da pristanem da budem poslanik.

Međutim, kad su mi pokazali kolika će mi biti plata, pa dnevnice, pa putni troškovi, pa cene u skupštinskom restoranu, počeo je da mi se dopada taj posao.

Samo se malo brine da se izenanada odnekle ne pojave i predstavnici onih što uopšte nisu glasali na izborima. Njih ima najviše, 51%, imaju apsolutnu većinu, pa će onda možda oterati mene, a uzeti Predsednika za opoziciju…

Slobodan Simić

https://bubalica.rs/knjige/baksve-o-depresiji-slobodan-simic/

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.