početak GRADSKA JPF bilteni br. 7 i br. 8

JPF bilteni br. 7 i br. 8

od nedelja
930 pregleda

Svedobro – 4,61

Sedme večeri JPF-a Narodno pozorište Užice predstavilo se predstavom „Svedobro“ pisca Stevana Vraneša, u režiji Nemanje Rankovića.
Stevan Vraneš objasnio da je centralna tema komada priča o samoći i dilemama koje svi imamo – otići ili ostati.
– Tema otići ili ostati je velika tema za moju generaciju, ali i za mnoge generacije pre i posle. To ne mislim samo u geografskom smislu – da li otići iz Srbije, već i da li, pored svega što nas šiba u životu, ostati onde gde se tog trenutka nalazimo ili pobeći negde, osamiti se, biti nem ili biti u rialitiju. Oko toga se okupljaju svi likovi. Oni su veoma različiti, čak i najbolje drugarice, a ta ih različitost možda i spaja. Oni su tu da ubodu bolna mesta jedni drugima, ali na kraju i da pomognu – rekao je Vraneš.
Nemanja Ranković, reditelj, kaže da se još uvek ne miri sa realističnom pričom da je život takav, da su svi oko nas usamljeni, na ovaj ili onaj način.
– Bilo mi je potrebno da kroz to poetiziranje stavim akcenat da ipak postoji tamnija priča. Na neki način, to je bio moj lični i sebični beg od čistog realizma. Na kraju ona ponovo ostaje sama, kada krene novi život, novi početak, vraća se na nultu tačku sa koje je krenula – rekao je Nemanja.
Glumica Tanja Jovanović u ulozi Marine, kaže da je ta žena došla do te tačke da prosto nije znala šta dalje i da se verovatno zbog toga prepustila prirodi, promenila ishranu i čitav svet oko sebe.
– Ona pokušava da tu samoću u sebi nekako prevaziđe. Našla je taj svet oko sebe, ušuškala se. Mi kroz predstavu vidimo da se otvaraju ta bolna mesta prošlosti i da je Marina uz sve te stvari koje je pokušala prividno da napravi, nije to što je ona. Mislim da svako u sebi ima Marinu i stvar je da li će probuditi, aktivirati. Ova moja Marina je hrabra, nekako je rešila da se izbori – rekla je Tanja.
Glumac Igor Borojević kaže da se trudio da njegov lik Rajko bude siguran u sebe, prostodušan, dobronameran i da nema moralne probleme, koji svi drugi imaju, da bi opet sve uradio isto.
– Svoj život vidi kao splet okolnosti u kojima se zadesio i kroz koje je išao siguran u sebe i opet bi to ponovio. Činjenica je da se na kraju kaže da on tu priču izmišlja, ja sam je potisnuo, nisam hteo da razmišljam o njoj. Čak iako je tako, nakon što je toliko puta izgovorio tu laž, možda počinje i da veruje u nju. Bilo mi je teško razumljivo da neko ko je otišao u šumu i sam živi ima neku potrebu da laže nekoga. Zato sam to svesno odbacio kao činjenicu – rekao je Igor.
Mladi glumac Branislav Ljubičić za svoj lik Žarka, kaže da Žarko u njima vidi jedinu porodicu koju ima. Voleo bi da su svi na okupu i da je svima dobro. Njemu je dobro tu gde jeste. Reditelj Nemanja je dopunio da je Žarko simbol ljudi koji su jednostavno – zaćutali.
– On može i želi da govori, ali shvata da šta god da kaže nema svrhe. Ubeđen sam da je sasvim normalno progovorio onog trenutka kad je napustio ovu zemlju. Taj odlazak i uspostavljanje nekih novih životnih standarda i mogućnosti je svetlo na kraju tunela – rekao je Nemanja.
Glumica Biljana Zdravković za svoj lik Jovane, kaže da joj nije blizak i da je sreća što je pisac bio često sa njima.
– Moje prvo viđenje je bilo da je Jovana razmažena i da nema realan problem, a nije mi bilo jasno zašto završi na jedno veče sa Rajkom, kada je on sve što je kontra od onoga čemu ona teži. Zapravo, to je jedna veoma nesrećna žena koja živi u braku bez ljubavi i vrlo je svesna toga. Nije mi bilo jasno zašto ostaje u braku, ali je Nemanja insistirao da se promene ne dešavaju na sceni, već da će se u njoj nešto kasnije pokrenuti. Pitala sam se kako neko može da živi bez ljubavi. Da zaista može, ona ne bi toliko patila – rekla je Biljana.

Tijana Karaičić kao Nika kaže da njen lik ima sve uslove u životu da ne uspe, od porodice iz koje potiče, preko okoline u kojoj živi, sve je tako usmerava.
– Verovatno u nedostatku drugih izbora, ona bira rijaliti. Nika je, ipak, vrlo hrabra osoba, koja zna da donosi velike odluke sa lakoćom. Verovatno će da propadne i tamo gde je otišla, ali ima šansu da uspe, jer se za svaku šansu drži grčevito do kraja. Svaka njena odluka je ogromna i svodi se na – ili padam ili idem u zvezde – kazala je Tijana.
Scenograf Marijana Zorzić Petrović prokomentarisala je da ništa nije bilo u svrhu banalne dekoracije, već je imalo za cilj da pomogne liku i nađe uporište u svemu što su glumci radili na sceni.
Prema rečima kritičara Spasoja Ž. Milovanovića, ovo je jedan užasno težak tekst za režiranje i glumu.
– Tekst je sav u emocijama i ne znam oko čega je drama, osim oko sećanja i oko života. Nemanja je izabrao poetski realizam kao rediteljski postupak i ponekad mi se čini da taj poetski dijalog i poetski monolozi najbolje funkcionišu kada se glumci obraćaju sami sebi. Ponekad, u tom prepoetisanju, uđemo u jedan isti ritam koji prati celu predstavu i zapravo donosi emociju i atmosferu sete – rekao je pozorišni kritičar.
Selektor festivala Bojan Munjin rekao je da kada su ove godine rekli da će krenuti u potragu za ljudskom dušom, mislili su sasvim ozbiljno.
– Taj niz smo želeli da zadržimo od početka do kraja i kod pozorišnih predstava se taj niz vidi. U toj potrazi za ljudskom dušom, suprotstavljamo velike, dramatične, tragične teme i predstave sa nečim što nije tako dramatično i revolucionarno. Velike potrage, dramatične, sa političkim porukama i rečima o revoluciji, suprotstavili smo maloj, ljudskoj priči o ljudima kakvi smo svi mi. Mi smo malo nesrećni, malo preplašeni, malo lažemo i sebe i druge, imamo pogrešne odluke… ali smo – na putu. Ovo je predstava o ljudima koji su na putu – rekao je Munjin.

Z. G.


Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.