početak AKTUELNO KAD SU CVETALE REPUŠINE…

KAD SU CVETALE REPUŠINE…

od nedelja
745 pregleda

1.
…obično bi se krkuše, nerast, plovke, gujavci i poležaci već rasporedili po gazu, kojim se dolazi do osrtva repušine; takvo brzo i nepredvidivo vijuganje imalo je dobar učinak na zimom i sivilom izmučene Užičane, da su se izuvali i gazili hladnu vodu u svakom prolazu pored Sunčanog vira i Peskare.
Biti deo tog kretanja, biti deo tog bogatstva značilo je biti i deo biodiverziteta i slaviti ga.
To vam je, prijatelji moji, uz mala godišnja odstupanja, ovo vreme: kraj aprila, verovatnije početak maja.
Ima razlika u broju i vrsti viđenog; naselili smo nove ribe, a niko se više i ne seća da se u Đetnji nekad mogla naći, recimo, zmijuljica/paklara, koja je, u pričama naših starih, redovno brkana s jeguljom. Ili rečna školjka.
Taj biodiverzitet ne znači da naselimo sve što naseljavaju naši drugovi oko sličnih reka, i da jednog dana svi imamo sve i pecamo sve; on znači da je pastrmka iz Đetinje različita od one iz Rzava i one sa sastavaka Tmuše i Tatalije.

2.
… Stamenko Cane bi pre zore krenuo iz Ribaševine ka Jelovoj gori; na nogama je imao stare, skoro raspadnute opanke, u kojima može da gazi po vodi, bez osećaja da propasti skupu obuću; bosom mu se nije gazilo po izmešanim vodama Tmuše i Tatalije i oštrom jelovogorskom kamenju.
Od virčića manjeg od kanata volovske zaprege, do brzaka plićeg i s manje vode od onog što krene Nerandžićevom ulicom ka Mlinu posle letnjeg pljuska… Kroz tunel od moćnih bukvi s jedne i neprobojnih žbunova kupine s druge… Pored čistine od vlažne zemlje, neobrasle, jer sunce ne probija do tla na tom delu… Livade pune gorskog bilja, čiji miris opija i navodi um na lutanje visinama…
I nakupi se malih potočnih pastrmki, šarenki; za zdravlje deci.
Cane je bio uveren, a neko pre njega mu je sigurno pomogao u tom uverenju, da pastrmka iz tih potoka, sem ukusa, ima brojna svojstva, koja ne treba nabrajati, već koristiti.
Kući se vraćao dok je jutarnja svežina još tražila zakopčavanje gunja i nabijanje šajkače, noseći ribe nanizane na rakljicu.
Malo smo se primakli razumevanju biodiverziteta, uz miris gljiva baščara s plotne starog šporeta i koje čašice meke rakije, zaslužene i odobrene.

JOVANOVA VODA JELOVA GORA

3.
…gmizavci bi potpuno poludeli od hormona, naročito zelembaći; umeli su da se sjure pored Predatog Trenutku, praveći neviđenu buku i šušljanje.
Ko ima sreće, mogao je videti ljubavni ples poskoka, sivljih i prostodušnijih na sivom i prostodušnom odronjenom kamenu na portalu drugog tunela kod Velike brane, ili onih kraljevski crvenih, što se mogu videti posle Crvenog tunela; ko ima živce bolje od upredene strune, čizme bez filca na đonovima i zbog toga veoma sklone klizanju, mogao se slatko smejati svom padu u splet vodenjarki, okupljenih zbog produžetka vrste; dosta kasnije, kad se iskoprca.
Neki dan je na Plaži bar sedam ribarica strpljivo čekalo na red da pređe šetalište i dokopa se reke. Pošto je prva bila stvarno velika, preko metar, pretpostavljam da je to ženka koju prate manji mužjaci.
Malo sam glumio saobraćajca, govorio ljudima da se ne plaše i da ih puste da prođu gde su naumile.
Da vidiš, nije bilo paničara, niti onih što bi situaciju rešavali motkom, grabuljama ili kamenjem; i mi se menjamo. Sad, da li je to obično milenijumsko omekšanje ili uviđamo da je dobro imati društvo iz vremena dok se kamen još stezao, a Male svete reke tražile sebi put.
Mlađi čovek s bebom u kolicima poverovao je da opasnosti nema i odgledali su.
Ribarica je potpuno bezopasna, korisna i zaštićena.
Nek’ su žive i zdrave!

4.
…oko bratskog jezera Vinipeg, zbratimljenog s našim Vrutcima modrozelenom algom/cijanobakterijom, onom što nam je pomogla da se izmaknemo od srži tame Vasione i onom što nas uči da to kako smo mi zamislili saradnju s prirodom ne može doveka, dobri ljudi Enkoridža su većali kako da proteraju sve te životinje sa staništa, koja su prekrivali svojim gradom.
Pravili su buku, pucali su, ubijali… A one su se vraćale po još.
Onda su zaključili da suživot nije loš i napravili službe da se brinu o sigurnom razmaku između ljudi i zverinja.
Danas Enkoridžom patroliraju četiri vučja čopora, koja stotina medveda i preko dve hiljade losova; lisice, sitnije i manje zanimljive živuljke broje samo za to zaduženi. U luci se oko ribe s alasima otimaju morski lavovi i foke, kitovi beluge i poneka orka, onako, u prolazu.
Živo.

PROGON GOSTINICA POGLED SA JELOVE GORE

5.
…pored Male svete reke, jedan je pričao da nije svaka potočna pastrmka kvalifikovana da se pusti u njenu hladnu vodu.
Ili, primer je još bolji, rečni rak.
Evropom je protutnjala račja kuga; opskurni krugovi biodiverzitetlija tvrde da je stigla iz USofA, kao one pčelinje bolesti ili krompirova zlatica. Bolest je, uz nečiste vode, skoro istrebila rakove u mnogim vodama.
Recimo, zbog primera, da je opusteo naš kontinent i da rečni rak živi samo u jednom malom potoku, koji teče pored jednog malog galskog sela. Zbog neke sitne genetske razlike, otporan je na uvoznu bolest i on će ponovo sve vode naseliti.
Zbog toga jelovogorska pastrmka leči i zbog toga tamo po Enkoridžima čuvaju osobenost svake doline, svakog potoka.

6.
…klenovi su se grupisali i ređali od većih ka sitnijim, i kretali na šljunkovite razlive da se mreste…
I njih je manje i ne čuju se ovogeneracijske priče o gigantskim primercima na Velikoj brani ili Picinom viru.
Šta je urađeno, urađeno je: Vrutci, poribljavanje i iskidanost reke na delove.
Neke pare za obnovu centrala i brana se pominju; evo, da pomenem i ja da se po Enkoridžima širom sveta smatra da bez ribljih staza na branama vodotokovi lagano umiru.
Znam za najmanje dva slučaja izgradnje brane, koja bi sprečila prolećnu migraciju riba iz Naše vode naviše, u Njihovu nazovi reku, da Oni više ne love našu ribu; riba se u vrlo kratkom roku proredila i u Našoj, i u Njihovoj reci. Jedna brana je otvorena, druga namerno, zbog otvaranja ribljih puteva, srušena u onom nesrećnom ratu, i riblji fond se oporavio.

7.
…i ljudskim posetiocima bivalo je sve toplije i sve prijatnije, i umelo je to inspirativno da deluje…
I danas cvetanje repušine izaziva čudne hormonske poremećaje kod zaljubljenika u Rajske otoke; i danas ona skriva nas, dvonošce i proste živuljke kanjonske.
Nekad je mali broj ljudi išao gore i nasleđivali su od starijih znanja o ponašanju u toj bliskoj divljini, ophođenju prema sitnim i manje sitnim stanovnicima i opasnostima. Krenulo se gore masovno i oštro, bez prethodnih znanja i iskustava; zato se mogu videti i žrtve ljudskog straha među starosedeocima.
Uključujući i poskoka kraljevske boje na asfaltu nadomak crvene zemlje, dva koraka po završetku mosta posle crvenog tunela.
Pričati, pisati, upozoravati… Diviti se u sebi lepoti.

8.
…išli smo sve dalje u Đetinju, sklanjali smo se od gužve, sve zarad naših tajnih poslova i pregovora s vodom i kamenom.
Voleo bih da je, umesto mene, na Plaži neko stručno i u živi svet zaljubljeno biće, neki naš Enkoridžanin, pazilo da i poslednja ribarica pređe, sve usput objašnjavajući okupljenima zašto je zaštićena i zašto je dobro da je tu među nama.
I da prošeta naviše. Pripazi malo.
Voleo bih i da imam šarm od milion dolara, ali tu se već ne pitam.

Dragan R. Filipović (Užička nedelja 959)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.