ZA DOMAĆICE
I kad ne znaju ko je Simone de Beauvoir, današnje žene uveliko žive po njenom uzoru. Čuvene su njene reči da “ni najosećajniji muškarac neće nikada razumeti praktičnu, žensku situaciju.“ Hajde, drage moje, neka se javi svaka ona koja je pripremila sve što je potrebno za mešenje medenjaka u obliku jelkice, irvasa ili poklončića, a koje će uvijene u celofan kačiti na jelku? Da, govorim o ručno mešenima. Previše obaveza, kažete! Nemojte se žaliti, same smo se borile za žensku emancipaciju! A sećate li se onih ukrasa koji se prave od plastičnih čaša za jogurt, pa onih koji su se širili lepezasto sredinom sobe? Kad su ukrasi postali bagatelno jeftini, od kada se više ne prave ručno i od kada se više ne čuvaju u kartonskim kutijama i dugo čiste kada se razbiju, i jelka je počela da gubi svoje čari. Ipak, za sve one koji se pripremaju da kod kuće dočekaju Novu, potrebno je utoliti glad, nahraniti dušu i razgaliti oči. Ako i ostanete u krevetu, mile moje, kažu da je tamo dobro sve ono što je potrebno i u životu, biti maštovit, nestašan, iskren i pre svega obazriv. Ako sve to budete, možda i dođete do njega. Druga je stvar da li se seks u prenatrpanom životu dešava spontano. Šta vam ja to želim, drage moje? Ništa što same sebi ne želite.
Nije mi još vreme za pisanje Novogodišnje kolumne, za čestitke, želje i pozdrave, za sumiranje utisaka, za pričanje bajki. Iako sam mislila da sam bajke prerasla, ispijanje otrova u 21. veku me podsetilo na to da vile, veštice i demoni nikada ne spavaju. No, ja sam htela o jednoj, naizgled nevažnoj vesti koja me je pogodila. U našem komšiluku, dogodilo se da je gradska biblioteka spojena sa ustanovama koje su zadužene za ukupno 29 delatnosti iz oblasti turizma i sporta. Na spisku delatnosti su poslovi od bibliotekarstva preko lizinga sportske opreme do trgovine na malo. Bože, Biljana, šta je za tebe tu strašno? Pa to je zakon tržišta, postoje preraspodele svuda… Spaja li se tu nespojivo? Može li biblioteka da organizuje fudbalski turnir? Ja ne volim da svi sve mogu. Onaj ko može sve, najčešće ne može ništa. Još su se Rimljani trudili da imaju svoje biblioteke i borili se za njih, jedino su deca bogatih imala privilegiju obrazovanja, privatnih učitelja i posete biblioteci. Eto, ja priznajem da biram klasične vrednosti na račun trenutnih, a to je knjiga. Nisam u stanju da išta uradim u njenu zaštitu, sem da izgovorim reč. Katkad je i ona dovoljna, kad je dovoljno ubojita.
Dugujem vam na kraju recept za one medenjake, da ne bude da samo obećavam i pričam: žuti šećer, cimet, štapić od vanile, ne zaboravite, a za ostalo ćete se snaći. Probajte i sa kitnikesom, samo dodajte i karanfilić i orase i bademe, po želji. Šta da radim, rekla sam da volim klasične vrednosti, a volim i vas, Vaša Biljana!
Piše: prof. dr Bilja Grujičić (Užička nedelja 974)