početak GRADSKA „Lorencačo“ digao publiku na noge

„Lorencačo“ digao publiku na noge

od nedelja
981 pregleda

DRUGO VEČE JPF
Druga predstava na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu je bila predstava „Lorencačo“, po tekstu Alfreda de Misea, a u režiji Borisa Liješevića, a izvodi je ansambl Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Publika je ovu predstavu ocenila sa 4,69.
„Lorencačo“ je predstava čija se radnja odvija u Firenci sredinom 16. veka. To je priča o mladiću koga patriotizam i gordost navedu na opsesivnu ideju da postane savremeni Brut, da ubije tiranina svoje zemlje, ali na putu ostvarenja svog cilja izgubi samog sebe u ulozi koju igra, da bi zadobio poverenje vojvode Aleksandra di Medičija.


Reditelj Boris Liješević kaže da se Medičiji, akteri ove drame, mogu prepoznati u svako vreme, pa je tako čitajući delo prepoznao i sadašnje vreme.
– Kupila me je prva scena i ovo je jedan od najuzbudljivijih komada koji sam čitao. Tekst nismo upošte adaptirali, samo smo se pomagali različitim prevodima. Ne radim često klasike, ali sam rekao da ovo moram raditi – rekao je Liješević.
Glumac Marko Janketić u ulozi Lorencača kaže da je njegov lik kasno shvatio da su ljudi kvarljiva roba.
– Ljudi su kvarljiva roba i potkupljivi, a on to shvata kad već bude kasno, kad je uprljao svoju dušu – rekao je Marko Janketić.
Glumac Milan Marić u ulozi tiranina vojvode Aleksandara di Medičija komentarisao je i deo koji se odnosi nakon ubistva njegovog lika, ali opet postavljanje naslednika iz iste loze, iako je narod tražio smenu te vlasti.


– Uvek je pitanje šta posle, kada se smeni vlast? Šta posle je pitanje, odnosno nemanje ideje. To je pitanje nesposobne elite koja samo nariče i kuka – kazao je Marić.
Glumac Branislav Lečić, koji glumi Filipa Strocija, lika konkurenta Medičijevim, kaže da se komad bavi ljudskom navikom i potrebom da se prilagodi apsolutizmu i diktaturi, autoritetu, jer se tu čovek lakše snalazi, a ne zna šta je izgubio.
– Mi smo ljudi koji neće da misle, da se bore, i nama prija diktatura. Nama smeta demokratija, a to je proces koji zahteva prisutnost… Jeste ljudska priroda kvarljiva, ali u čoveku postoje neke druge sile, ko tog čoveka vaspitava? Čim u društvu nestane ambicije za veličanstvenim i časnim, dobićete samo „u se, na se i poda se“ i jedan trivijalni način života, a niko se neće usuditi da promeni sistem. To je jako opasno. To trajanje ubija generacijsku volju ljudi da išta promene. Ovaj komad to bezobrazno saopštava – kaže Lečić koji u predstavi igra Filipa Strocija.


Kada je glumica Sloboda Mićalović umirala na sceni užičkog Narodnog pozorišta iz publike je izašla doktorka da joj ukaže pomoć. Iz publike su se čuli povici:“Pomozite joj! Njoj nije dobro!“
To su bile nerežirane scene, koje su uzbudile publiku. Glumica Sloboda Mićalović je prvo pokazivala znake da joj nije dobro, a onda je pala. Prihvatio je glumac Branislav Lečić, a na scenu došli su i ostali glumci. Uz povike „Otvorite vrata!“, hvatanja za glavu, komešanja na scenu, u momentu se na sceni našla doktorka iz publike dr Mira Gavrić, načelnica neuorologije užičke bolnice. Skočila je sa mesta iz prvih redova i odmah je krenula da ukaže pomoć. I dr Bogdan Damnjanović se uputio ka sceni iz zadnjih redova. Iz publike su i dalje stizali povici „Pomozite joj!“. Dr Damnjanović je stao na pola sale kada je video koleginicu na sceni, a ona je ubrzo shvatila da je to sve deo predstave. Publika je odahnula, a glumcima i doktorki je upućen gromoglasan aplauz.


Na okruglom stolu posle predstave glumac Petar Benčina je dr Miru Gavrić nazvao junakinjom večeri i javno joj se zahvalio.
– Zahvaljujem se večerašnjoj junakinji doktorki, koja je izašla na scenu. Tu smo namerno prekoračili rampu, kako bi svako od gledalaca imao svoj intimni događaj šta je i koliko je potrebno da se izdvoji iz mase, iz komocije, da se pita da li će to on uraditi ili neko drugi. Ova doktorka je izašla i njoj se večeras zahvaljujemo, a sigurno je mnogo vas osetilo da to treba da urade – rekao je glumac Petar Benčina.


Glumica Sloboda Mićalović sa osmehom kaže da se i na drugim ovim predstavama dešavalo da neko iz publike izađe na scenu.
– Nije ovo baš prijatno. Ali, mi smo to pokušali da uradimo verodostojno da zaista publika poveruje. I na prethodnim igranjima ove predstave uglavnom su ljudi izlazili na scenu, najviše doktori. Mi na sceni želimo da čujemo šta se dešava između nas i publike. Do sada je bilo raznih reakcija, pa su se posle predstave izvinjavali i govorili da ih grize savest što nisu nešto preduzeli. Čak je i moj prijatelj doktor rekao da se nije pomerio kada je video da umirem, očekivao je da ću ga pozvati, mahnuti ili dati neki znak da mi stvarno nije dobro – rekla je Sloboda.


Dr Bogdan Damnjanović, koji je takođe jedan od junaka večeri, koji se odazvao svojoj profesiji, a sigurno bi tako postupio u bilo kojoj situaciji, zamolio je glumce da to više ne rade.
– Došao sam do pola sale, ali pošto je doktorka neurolog, a ja radim sa decom, stao sam. Baš ste me uplašili – rekao je dr Damnjanović, dok su okupljeni pozdravili velikim aplauzom hrabrost i profesionalnost doktora koji su reagovali.

Z.G.


Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.