OTVORENA IZLOŽBA OBRADA JOVANOVIĆA
U prepunoj Gradskoj galeriji u utorak veče, 21. marta, otvorena je izložba doajena srpske likovne scene profesora Obrada Jovanovića, koji je na ovaj način obeležio 40 godina stvaralaštva.
– Kada sam magistrirao i pozdravio se s mojim mentorom, dekanom beogradskog Fakulteta likovnih umetnosti Momom Antonovićem, on mi je rekao da u Užicu ne zna nikoga i da sam mu ja zadužen za likovni život i likovnu umetnost u Užicu. Njemu i svima vama ja se ovim trenutkom odužujem i razdužujem. Drugo pitanje je otkud sam ja živ, da li bolujem od raka? Bolujem! A kad sam ležao u bolnici, prvi put, drugi put, sve sam prošao: hemioterapije, zračenja i sve drugo. Ali ja uopšte nisam mislio na tu muku i bolest, već na ovo veče kad ću da se vratim i da stanem pred vas – kazao je Obrad Jovanović okupljenoj publici.
Njegov govor je propraćen dugim aplauzom. U razgovoru za Užičku nedelju Jovanović je rekao da je ostalo još 50 slika i 50 crteža koji na izložbi nisu prikazani. Naglasio je da ne izlaže slike koje je već prodao ili poklonio, iako je imao ponudu, jer, kako kaže, to bi bio jedan oblik špekulacije.
Oni koji se razumeju u umetnost za njega kažu da je najpoštovaniji narodni umetnik.
– Dešavalo se da deo izložbe bude zabranjen, da se protiv mojih slika javno priča i protestuje, a ja najviše volim kada se smeju, jer je najteže izazvati smeh. Meni najviše godi kada obični ljudi, bez ikakve škole dođu i vide slike i da čujem njihovo mišljenje. Oni nisu opterećeni bilo čim. Interesuje me ta neposrednost, to što sam naslikao da li im se sviđa, da li nešto tu nalaze, da li moja slika dolazi do njihove svesti – rekao je naš umetnik.
Njegove slike govore da postoji svet van kompjutera.
– Postoji svet van kompjutera i sve će ovo da protutnji. Mi sada grickamo večnost i u nju smo uleteli nesvesno. Jer, šta je večnost? To je neiscrpan izvor mogućnosti i to će da protutnji. Mnogi će ljudi biti samo ta prašina u večnosti, ali oni tu neće ostvariti sebe, neće ostvariti kontakt, neće biti u toj relaciji, onog iskonskog unutrašnjeg čoveka da razmene sa drugim čovekom, da osete da su to univerzumi. Ja slikam pejsaž, ali ga slikam tako da u njemu pronađem univerzum kosmosa. Na kraju, neke stvari kada slikam ne doživljavam u svetu viđenog, nego u stomaku. Meni se mnoge moje slike ne sviđaju, ali ja ih pravim, ja žvaćem to, rvem se sa njima do neke granice – rekao je Jovanović.
I pored bolesti još uvek slika, i kako kaže, „kada uđem u atelje ja sam zdrav“.
Mladim umetnicima poručuje da veruju u sebe.
– Kada skočite u mutnu vodu, onaj ko pliva taj ispliva, a onaj ko ne pliva gotov je. Ja uopšte nisam znao šta je slikarstvo, niti sada znam šta je slikarstvo. Ja sam uskočio u to i ne mogu da budem da ne slikam. Slikam pa šta bude. Nisam opterećen da to mora da bude to, šta bude biće. To je jedno istraživanje samog sebe – rekao je užički slikar.
Na otvaranju izložbe o Obradu Jovanoviću govorio je pesnik i likovni kritičar Dragan Jovanović Danilov. Predstavio ga je kao divnog prijatelja i učitelja.
– Znate, kad nemate žive učitelje, onda učite iz knjiga. Ja sam imao veliku sreću da imam divne učitelje, trojicu: prvi je bio Obrad Jovanović, drugi Dragoš Kalajić, a treći Milovan Danojlić – kazao je Dragan Jovanović Danilov.
Slikarski opus Obrada Jovanović je veliki. Teško da se može reći u nekoliko rečenica. Katarina Mićunović Dogandžić, kustos Narodnog muzeja Užice, uspela je kroz malo duži govor, ali opet prekatak da bi se opisala umetnost Obrada Jovanovića, kaže bar deo toga.
– Profesor ovim slikama posmatra život brđana ovog kraja kao neprekidni niz rituala koji se smenjuju i u kojima ljudi svesno ili nesvesno učestvuju. Čini se niko nije bolje opisao ove gorštake, njihove pokrete, od rada izdužene ruke, njihove fizionomije, no što je to Obrad – rekla je Mićunović Dogandžić.
Izložba je otvorena do 11. aprila.
Obrad Jovanović je rođen 1949. godine u Mionici kod Kosjerića. Osnovnu školu je završio u Ražani, Učiteljsku u Užicu, diplomirao na Višoj likovnoj školi u Prištini, diplomirao na Akademiji umetnosti, magistrirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, oblast slikarstvo. Ovo mu je 76. izložba, a imao je preko sto grupnih i učestvovao u više od sto likovnih kampova i kolonija u zemlji i inostranstvu. Nosilac je mnogobrojnih priznanja, a između ostalog učestvovao je u više humanitarnih akcija za pomoć deci i hendikepiranim osobama, učestvovao je u timu za formiranje Učiteljskog fakulteta u Užicu, jedan je od organizatora osnivanja Umetničke škole u Užicu 2003. godine i prvi direktor te škole, a bio je u odboru za osnivanje Demokratske stranke u Užicu 1990. godine.
Z. G.