– Juče nam je saopšteno da je 2,4 miliona Amerikanaca u ovoj nedelji ostalo bez posla, što je za poslednjih 9 sedmica ukupno 38.6 miliona nezaposlenih –

Covid-19 – Dan šezdeset četvrti
“Ako dođe do drugog talasa pandemije, kako neki predviđaju, mi nećemo ponovo zatvoriti zemlju. Gasićemo požare, borićemo se protiv žarišta. Konstantna izolacija nije strategija za zdravu naciju i zdravu državu. Naša zemlja nije napravljena da bude u izolaciji, za zdravlje naših građana neophodna je funkcionalna ekonomija” – rekao je predsednik Tramp juče, tokom boravka u jednoj od fabrika proizvođača automobila “Ford” u Ypsilanti u državi Mičigen. I naravno, nije nosio masku (osim u jednom pogonu, u kome je to bilo neophodno, ali bez prisustva novinara, ne želeći da im da zadovoljstvo da ga slikaju pod maskom). “Možda sam bez maske i lepši, ali ja imam pravo na izbor – testiram se svakodnevno, testiran sam i danas, kao i svi sa kojima se susrećem, svi smo na virus negativni, i za nošenje maske nema potrebe. Time ne šaljem kontroverzne poruke građanima.”
Predsednik se susreo sa predstavnicima Forda i General Electric, kompanija koje tokom pandemije, u okviru programa proizvodnje u ratnim uslovima, proizvode ventilatore i zaštitnu opremu, čime značajno doprinose snabdevanju, ali i stvaranju nacionalnih rezervi, kao i upućivanju pomoći Italiji, Španiji, Francuskoj,Nigeriji i drugim zemljama.
Poseta državi Mičigen, koja će biti jedna od ključnih u predstojećim predsedničkim izborima, bila je u senci sukoba sa tamošnjom guvernerkom, zbog rigoroznih mera izolacije koje primenjuje, a sa kojom je u sukobu i zbog ideje o glasanju preko pošte, preteći da će, ukoliko odluku ne promene, ovoj državi uskratiti sredstva pomoći iz saveznog budžeta. Mičigenske vlasti su pre posete od predsednika tražile da pri poseti ovoj državi obavezno nosi masku, jer je to njegova legalna i moralna obaveza.

Juče nam je saopšteno da je 2,4 miliona Amerikanaca u ovoj nedelji ostalo bez posla, što je za poslednjih 9 sedmica ukupno 38.6 miliona nezaposlenih. Mnogi od nas danas su saznali da se u kancelarije, na svoja radna mesta, nećemo vratiti do 7. septembra, dakle nakon praznika Labor Day, koji označava kraj leta, koje nam nezvanično počinje praznikom u ponedeljak. U takvoj atmosferi teško je reći da li čovek da bude optimista, pesimista ili da jednostavno, ako je u stanju, realno sagleda stvari. Izvesno je da bismo morali balansirati optimizam i realizam, koji, nažalost, ne idu uvek u istom smeru, pa nam je jasno da nema preciznog predviđanja o tome kakva će biti ekonomija Amerike u skorijoj budućnosti, kakav će oporavak biti i kada će početi. U prvim danima izolacije, jasno je svima, nećemo potrčati u restorane, barove i hotele, nećemo se otimati za avionske karte, svesni da nam cveće neće cvetati baš odmah iza prvog ćoška. Milioni su ostali bez posla, neki se na stare poslove nikada neće vratiti, neki biznisi će zauvek nestati, oporavak će bez dodatne pomoći savezne vlade biti duži i sporiji. Analitičari kažu da bi se, ako uskoro baš ovde bude pronađena efikasna i bezbedna vakcina, oporavak možda i mogao desiti, ali oni malo realniji tvrde da se vesti o efikasnosti vakcina koje su u procesu testiranja naduvavaju, opet zbog potrebe za neumerenim optimizmom, koji može podići moral nacije, ali svakako ne i ekonomiju.

Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da 55 odsto ispitanih Amerikanaca veruje da su neke države iz izolacije izašle prerano, dok 36 odsto misli da je sada pravi i možda krajni trenutak, a 13 procenata je ubeđeno da će tek vakcinom postojati uslovi za potpuni izlazak iz izolacije. Nije baš sve ni crno, ni belo, ni sivo, ali strah izaziva i sve ono što je u ovoj situaciji čudno, neviđeno, nepredvidivo i promenljivo.
Na putevima je i dalje manje automobila, u mnogim državama zatvoreni su i plaže i parkovi, pa smo često svedoci da divlje životinje, potpuno prilagođene uslovima pandemije, ponovo osvajaju svoje prostore. Ne iznenađuju porodice jelena koje se sunčaju na autoputevima, bizoni koji napadaju posetioce u nacionalnim parkovima, ili recimo 200 koza, koje su se iz nekog razloga probile sa pašnjaka u San Jose, Kalifornija, i mirno ušetale u naselje, ne obraćajući pažnju na fizičko distanciranje.

U danu u kome smo se približili broju od 100.000 mrtvih, predsednik Tramp je naredio da se u naredna 3 dana zastave na saveznim državnim zgradama i nacionalnim spomenicima spuste na pola koplja, u pomen žrtvama pandemije.
Nastavlja se hladni rat sa Kinom, zakonodavci još uvek nemaju adekvatan predlog za novi stimulativni paket, mnogo je nepoznanica o tome da li će se i u koliko ozbiljnoj formi pandemija na jesen vratiti. U takvoj realnosti, usudih se da, kako me Bog dao, pesimistički kažem mojoj drugarici da je ovo očigledno izgubljena godina, i da izgubljeno vreme nikada neće biti pronađeno. A ona, kao nepopravljivi optimista, na to odgovara: “Možda, ali sve buduće su naše! “ I danas, a i sutra, kada će nam biti kako nam bude.
Mila Filipović, Čikago