Uz prigodnu svečanu sednicu i bogat kulturno-umetnički program OŠ „Stari grad“ obeležila je 50 godina postojanja. Direktorka škole Stanimirka Smiljanić Raonić rekla je da uz dosta teškog rada svih zaposlenih i učenika škole, OŠ „Stari grad“ postiže odlične rezultate.
– Na završnim ispitima u poslednje tri godine učenici naše škole su imali najbolje rezultate u okrugu. Ovi rezultati su obavezujući da u narednom periodu radimo još više i još bolje – rekla je direktorka.
Ova škola se nekada zvala „Braća Ječmenica“ i prve godine, kada je otvorena imala je 1.326 učenika. Danas, pod imenom „Stari grad“, škola ima 986 učenika, a najmanje je imala pre pet godina – 976 đaka.
Na svečanoj sednici nagrađeni su učenici koji su na šahovskom takmičenju i na literalnom i likovnom konkursu osvojili prva tri mesta. Fondacija Nadežde Nade i Milana Karaklajića nagradili su najbolje učenike nižih i viših razreda, Petra Radojevića, učenika petog razreda i Borka Vasiljevića, učenika sedmog razreda. Fondacija Braće Pejić od ove godine nagrađuje najboljeg sportistu škole, a jedan od braće, Zoran Pejić, inače član Gradskog veća zadužen za turizam, nagradila je atletičarku Aleksandru Jovanović sa deset dana boravka u dečijem odmaralištu u Bečićima, koje pripada užičkom JP „Zlatibor“.
Ovom jubileju prisustvovali su dekan Učiteljskog fakulteta, predstavnici Školske uprave, članovi gradskog veća Jelena Vasović i Zoran Adžić, kao i mnoge druge zvanice, bivši i sadašnji nastavnici, roditelji i deca. Za njih je pripremljen bogat kulturno-umetnički program u kome je učestvovao školski hor, a učenici su prigodnim stihovima, skečevima, igrom i zvucima violine i flaute, obradovali sve prisutne.
Z. G.
4 više komentara
Bravo za lep gest! Inače, braća Pejić su od ove godine ustanovili u svojoj nekadašnjoj školi legat u čast svojih roditelja koji nagrađuje „Najboljeg sportistu škole-odličnog matematičara“, tako da je prvi uslov odličan sportista, a drugi uslov 5 (pet) iz matematike. Predlog nagrade (10 dana na moru) dala je profesorka Nataša Trnavac-Ćaldović, uz prihvatanje direktorke škole i darodavaca. Aleksandra je dobila originalnu diplomu Legata i vaučer sa već uplaćenim letovanjem. Novčana vrednost nagrade je oko 250 evra, tako da je profitiralo i Dečje odmaralište u našem gradu. Ovo treba istaći, jer čitajući podnaslov neko može pomisliti da je gradski većnik za turizam Zoran Pejić dodelio nagradu u ime porodičnog legata „iz budžeta Grada“, a ne iz sopstvenog džepa! Zluradosti nam nikada nije manjkalo.
A “porodični legat“ se puni iz budžeta grada i od malverzacija i mutnih poslova. Nije baš Profo sve tako pravolinijski kako prikazuješ, ima malo i u krug (da pomenemo malo i sukob interesa, i x funkcija pomenutog u tekstu). Taj “porodični legat“ nije stvoren radom, nego upravo gorepomenutim, pa bi sad malo da ga “propere“ kroz “društvene akcije“.
Baš je tako kao što kaže Profa. Dr Miljko novac stiče baveći se lečenjem ljudi, što je, uz profesiju učitelja, najplemenitiji i najčasniji način zarade (za žaljenje je jedino što je svoju stručnost uposlio u dalekoj Norveškoj). Uvek je bio humanista i patriota, čak lokal-patriota (na predivnom Sv. Stefanu slušala sam ga kako priča o Bioski, čiju je majicu nosio, kao da je Rim, u najmanju ruku), angažovan u mnogim društv. akcijama. Zoran je tu zbog tehničkog dela posla, jer je M., kao što rekoh, u Norveškoj. Uostalom, da parafraziram dr Đinđića: nije važno ko radi, nego šta radi.
Sreća što se javila profesorka Nataša i kao radnik škole dala pravu informaciju iz prve ruke. Za sve nas koji poznajemo Dr Miljka Pejića kao izuzetnog lokal-patriotu još uvek je tajna zašto je otišao iz Srbije. Novac sigurno nije glavni razlog jer iako sasvim skromno žive braća Pejić su se često angažovali da pomognu. Sa nekoliko svojih prijatelja pre desetak godina pokušali da trgnu rodnu Biosku sopstvenim novcem, obnovili su klub u selu koji i danas pomažu. Zoran je u tada posrnuloj Slobodi ostavio više od 10.000 evra. Već se zaboravio Miljkov angažman sa dopisništvom RTS-a u zbrinjavanju devojčice koja je živela sama sa nepokretnim ocenom u straćari između Zlatara i Javora. Bila sam svedok tih događaja. Nikada se nisu otimali za korist, nisu pretrčavali u vladajuću partiju i grabili profitabilne funkcije. Kamo sreće da su takvi vredni i nesebični ljudi bili naši poslanici ili gradonačelnici! Spočitati Pejićima mutne poslove i „prisvajanje budžetskog novca preko brojnih funkcija“ nije neukusno, već ogavno i bolesno. Ej, novac zarađen na ozbiljnom poslu hirurga u Norveškoj Miljko daruje našoj deci da ih podstakne! U stvari, mislim da sam zahvaljujući odgovoru tzv. „Pere“ shvatila zašto sposobni ljudi beže iz ove zemlje. Od zlobe, ogovaranja i spletkarenja! Šta si ti kome dobro učinio, „Pero“, bilo kad? Predlažem ti da ih prijaviš, makar i anonimno kad već znaš za neke njihove „mutne poslove“!