To što svira, to su ruke

- Osjećam se kod kuće na ovoj planeti i žalostan sam što je ona u ovako žalosnom stanju ljudskom krivicom i što će naša vrsta uskoro na njoj nestati zajedno sa hiljadama drugih čudesnih stvorenja koja uništavamo -

EKSKLUZIVNO! Mila Filipović intervju sa Darkom Rundekom, pred gostovanje u Americi
Darko Rundek sa svojim Apocalypso Crew početkom novembra stiže na američki kontinent, da se svojom prepoznatljivom muzikom predstavi publici u Torontu, Njujorku i Čikagu. Mi koji ga volimo još od “Haustora” radujemo se susretu sa muzičarem koji nas je tada usmerio u prave muzičke tokove, ali nas i danas vodi kroz nove, kvalitetne zvuke.

Darko, hvala Vam što ste i Čikago uključili u Vašu turneju „Apocalypso Now“ , proslavljajući 20 godina od izlaska albuma „Apocalypso“. Za mene, kao da je bilo juče. Kakav je to osećaj za Vas?
“Kao da je danas. Zato smo i nazvali ovu turneju Apocalypso NOW. Ovaj osvrt u kreativni period od zadnjih dvadesetak godina za mene ima smisla jedino kao reaktualizacija te muzike i pjesama. Ona se događa u suradnji sa muzičarima kojih su većina nešto mlađi nego sam ja bio snimajući Apokalipso. U suradnji smo prilagodili taj materijal našem današnjem senzibilitetu i energiji. Napravili smo diskretno režiran šou, kojeg uživamo izvoditi i vidjelo ga je do danas oko 120.000 ljudi.”

„Ruke“ su iz moje perspektive za ove naše sadašnje godine ono isto što je bila „Moja prva ljubav“ osamdesetih. Koliko se Vaš pristup muzici promenio i šta je presudno uticalo na novi glas, novi stil, novi ritam, a opet suštinski istog, autentičnog, dragocenog Darka?
“Nakon što je Haustor prestao s radom, mogao sam dati oduška idejama i formama, kojima u okviru tog benda nije bilo mjesta, a nakupljale su se godinama. Novi suradnici su dovodili do novih rješenja i tako se nekako organski stvara novi stil, ritam i glas.”

Ja sam Vas poslednji put uživo gledala na Beer festu u Beogradu 2005. godine, i to pamtim kao jedan od važnijih koncerata u mom životu. Ima Vas na prostorima cele bivše Jugoslavije, što je izuzetnost, kao i Vaša duga karijera. Gde se Vi osećate kao kod kuće?
“Nakon dvadesetak godina života u Parizu i ne malo putovanja po raznim kontinentima, osjećam se kod kuće na ovoj planeti i žalostan sam što je ona u ovako žalosnom stanju ljudskom krivicom i što će naša vrsta uskoro na njoj nestati zajedno sa hiljadama drugih čudesnih stvorenja koja uništavamo.”

Često Kazem „The End is Near“, ime Vaše turneje i asocijacija na Apokalipsu sada su evidentni. Na koji način se Vi borite sa dešavanjima u svetu, lošim vestima, ignorantim ljudima, politikom?
“Pokušavam, koliko mogu, afirmirati ljudske mogućnosti, čije je djelovanje obrnuto onima koje vode prema apokalipsi.”

Kako dozivljavate kontak sa publikom na ovom kontinentu, ili je Vaša komunikacija kroz muziku koju nam poklanjate uvek i svuda ista? Kako birate repertoar, kakav je sled starih, novih, onih uz koje smo odrastali i ovih uz koje starimo?
“Kad sklapamo repertoar, osobito za publiku koja nema priliku korak po korak pratiti nova izdanja i promjene, trudimo se uključiti pjesme koje nam se danas čine najrelevantnije i sa kojima se publika srodila, iz raznih perioda. Amerika je daleko i ne možemo si priuštiti da sa sobom vodimo kompletni šou i tehničku ekipu, ali time oslobađamo prostor da sa publikom podijelimo spontane trenutke, koji svaki koncert čine jedinstvenim.”

Organizator koncerata je “Free Balkan”, radujemo se susretu u Njujorku 2, Torontu 3. i Cikagu 4. novembra, a ulaznice po ceni od 45 dolara mogu se kupiti online
NEW YORK: goo.gl/mKjJx4
TORONTO: goo.gl/RJAABK
CHICAGO: goo.gl/2nXXYC
i na mnogim prodajnim mestima.

Comments

comments

Leave a Reply

Your email address will not be published.