početak GRADSKA Užice pamti heroje Kadinjače

Užice pamti heroje Kadinjače

od nedelja
740 pregleda

OBELEŽENO 76 GODINA OD BITKE NA KADINJAČI
U Spomen-kompleks Kadinjača obeleženo je 76. godina od bitke na Kadinjači, 29. novembra 1941. godine. Vence su položili predstavnici Vojske Srbije, grada Užica, SUBNOR-a Srbije i njihove podružnice, potomci i mnogi drugi.
Vidosav Knežević, zamenik predsednika SUBNOR-a Srbije, rekao je da je „lažna dilema da li je mogao, morao ili trebao goloruki narod da ide na tenkove“.
– Morao je, trebao je i hteo je! Prećutkuju činjenicu da je Vojska Jugoslavije, kao i mnoge veće sile u Evropi, za samo šest dana kapitulirala i u zarobljeništvo odvela 350.000 vojnika i oficira, i oko 200 generala. Taj goloruki narod se sam organizovao u početku u partizanske odrede da bi kraj rata dočekao sa korpusima i armijama. Zajedno sa našom braćom iz Crvene armije oslobodili smo celu Srbiju i tadašnju Jugoslaviju. Ti naši heroji su pomogli da Srbija stane rame uz rame u red pobednika, kao što su njeni preci 1918. godine bili uz pobednike. SUBNOR Srbije se ponosi tim herojima Užica – rekao je Knežević.


Tihomir Petković, gradonačelnik Užica, rekao je da se sa velikim pijetetom odaje pošta pripadnicima Radničkog bataljona, koji su braneći odstupnicu Vrhovnom štabu NOB-a Jugoslavije, partizanskim odredima i bolnici, branili i Užičku republiku, jedinu slobodnu teritoriju u Evropi.
– Železnička, pekarska, krojačka, obućarska i tkačka četa pružili su herojski otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju sa verom da je sloboda vredna svake žrtve. Na Kadinjaču se krenuli radnici, kako je to neko jednom rekao, koji su bili borci van radnog vremena, sa ciljem da brane svoj kućni prag, svoje porodice, svoje dostojanstvo, koje je neraskidivo povezano sa slobodom. U stroju nije bila samo četa radnika Fabrike oružja i municije, koji su sedam dana pre bitke izginuli u trezorima prilikom strašne eksplozije. Sudbina je borcima Radničkog bataljona, među kojima je bilo i onih koji čestito nisu ni detinjstvo proživeli, dodelila ulogu koju su hrabro odigrali, sledeći uverenje da je ispravno žrtvovati se za ideale, slobodu i budućnost mnogih generacija. Sećanje na stradale Radničkog bataljona je naš dug i dug generacija koje dolaze. Najmanje što možemo da učinimo je da odamo poštovanje njihovom činu hrabrosti i odanosti, vrednostima koje nemaju cenu i jačaju našu veru da nijedna žrtva na Kadinjači nije bila uzaludna. Užice pamti heroje Kadinjače i sa ponosom ih seća – rekao je Petković.


I državni sekretar u Ministarstvu za rad, za zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Negovan Stanković odao je počast poginulim na Kadinjači 1941. godine.
– Pitom je zlatiborski kraj, vredni su njegovi domaćini, pošteni čestiti ljudi. Da mogu biti hrabri i odvažni ratnici dokazali su na današnji dan pre 76 godina, kada su svoju privrženost otadžbini pretočili u borbu za slobodu i ušli u istoriju beskompromisnih boraca za njeno ostvaranje. Narodno-oslobodilačku vojsku su činili pretežno mladi ljudi, nepokolebljivi u odluci da se suprostave znatno brojnijem i tehnički opremljenijem neprijatelju. Uspeli su da gotovo goloruki oslobode ove krajeve od daleko nadmoćnijeg neprijatelja i stvore prvu veću oslobođenu teritoriju na tlu okupirane Evrope. Stvorena je Užička republika od strane običnog naroda, koji se digao na ustanak braneći kućni prag, ali i dostojanstvo i čast svoje države. Tokom 67 dana kontinuirane slobode, oslobođena je i Fabrika oružja i municije, koja je 1941. godine bila jedina fabrika u ovom delu Evrope gde se proizvodilo oružje za borbu protiv fašizma. Užička republika je postala i ostala simbol otpora, ali je bitka na Kadinjači ostala vid vojničkog stradanja i požrtvovanja. Andrija Đurović i Dušan Jerković krenuli su stopama svojih slavnih predaka i postupili, za većinu ljudi nerazumno i nelogično, odlučno da se bore do poslednjeg čoveka, znajući da će svi poginuti – rekao je Stanković i posebno istakao da to nisu bili obični ljudi, da to nije bilo kakva borba, već najsmeliji borci i borba koja je bila ključna za opstanak naše države.


– Ovi posebni ljudi, Užičani, Bosanci, Orašani, radnici, artiljerci i drugi, stradali su do poslednjeg braneći Užičku republiku, zarad višeg cilja. Nisu čekali smrt, već su joj snažnim jurišom krenuli u susret. Iskazanom hrabrošću ušli su u red besmrtnih heroja NOB-a. Radnički bataljon je svojom ispoljenom odlučnošću stao rame uz rame sa slavnim spartanskim junacima. Da bi sačuvali život drugih, svesno su žrtvovali svoj. Da bi ostvarili našu budućnost, odrekli su se svoje. Užička republika je pala, ali ne i moral naših ratnika. Oni su nastavili da koračaju putem borbe za konačno oslobođenje, koji su utkali njihovi stradali saborci na Kadinjači. Ta bitka je omogućila da se posle četiri godine izbore za slobodu. Ti hrabri borci Radničkog bataljona odredili su budući put Srbije. Naša država nema drugog puta, osim antifašističkog. Na tom putu nas nije ništa moglo pokolebati, jer se borba protiv fašizma nikada nije dovodila u pitanje. Da bi sprečili da se to ponovi, moramo izvući pouke iz svoje prošlosti, naučiti kako se treba ponašati prema svom bratu, komšiji, prijatelju koji drugačiji misli. Moramo prestati da se delimo i među sobom uništavamo – rekao je Stanković i svoj govor završio: Smrt fašizmu, živela Srbija!

Z. G.

  

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.