početak GRADSKA Volim dobre izazove

Volim dobre izazove

od nedelja
2,1K pregleda

Dušica Đorđević

Ako ste imali prilike da prisustvujete nekoj proslavi rođendana ili venčanju, postoji velika verovatnoća da ste probali tortu koju je napravila Dušica Đorđević. Njen talenat nije više samo užička tajna, jer je ova talentovana dama učestvovala u jednom kulinarskom takmičenju koje se emitovalo na televiziji „Pink“. Nakon takmičenja je otvorila svoju firmu, Mastegio, koja se nalazi u suterenu tržnog centra „Trg“.

Kako je došlo do toga da počnete da se bavite pravljenjem torti?
Ja sam više iz radoznalosti počela da se bavim ovim i da spremam različite torte deci, da bih to počela da radim i za prijatelje. Na taj način je počeo da se širi krug, ljudi su javljali jedni drugima i tako je sve počelo. Nije ovo nešto čime sam ja od početka želela da se bavim, već se sve desilo spontano.

Dušica na takmičenju "Prvi poslastičar Srbije"

Dušica na takmičenju „Prvi poslastičar Srbije“

Kada ste zvanično počeli sa radom?
Radnju sam zvanično otvorila pre dve i po godine. To je bila neka prekretnica za mene kako bih se uozbiljila što se tiče samog rada, a i drugačije naš narod gleda na posao kada je to sve zvanično i registrovano, nego kada je u pitanju neka kućna radinost.

Učestvovali ste u takmičenju „Prvi poslastičar Srbije“. Da li ste se sami prijavili ili je to uradio neko drugi, i kako je bilo učestvovati u ovom takmičenju?
Nije me niko prijavio, već sam to uradila sama. Mene je to zainteresovalo onda kada sam već ušla u posao, jer u suštini meni nije nikada bilo nešto značajno samo pečenje i kuvanje, već su mi važnije bile figurice i dekoracije, sam taj umetnički dojam. Onda sam videla reklamu za emisiju, otišla sam na kasting i prošla. Nešto najlepše sa takmičenja su prijateljstva, koje posle tri godine još uvek traju. Mislim da je to najbitnije, a što se samog takmičenja tiče, bilo je zanimljivo prvih nekoliko puta, ali je i to posle preraslo u rutinu i postalo je druženje više nego takmičenje.

Kako je danas raditi samostalno u Užicu?
Ne mogu reći da nema posla, jer ga ima. Sa druge strane mislim da je naša sredina jako mrtva što se tiče tržišta. Imam prijatelje iz Beograda i Kragujevca koji se bave ovim poslom, i kod njih je dosta drugačije raditi nego kod nas. Jeste u Beogradu teže opstati što se tiče konkurencije, a opet sa druge strane, tu je veći broj ljudi i mislim da mi kaskamo dosta za njima.

Koliko imate zaposlenih?
Trenutno u firmi radimo jedna devojka i ja, zbog čega ja na poslu provodim i po 15-16 sati.

Da li je do sada bilo nekih zahteva koje niste mogli da ispunite, ima li nekih interesantnih anegdota?
Najviše volim kada neko dođe za zahtevom koji do tada nisam radila. To su mi izazovi i mislim da se tu dosta bolje dokazujem, nego u nekim stvarima koje sam radila više puta. Nije do sada bilo ništa što nije moglo da se uradi. Što se anegdota tiče, skoro je neko poručio kao iznenađenje za mladence stiropor tortu koja je na kraju prevrnuta ispred mladenaca. Bilo je tu dosta drugih anegdota, jer smo do sada radili veliki broj torti i uvek se dešava nešto zanimljivo.

Detalj iz emisije

Detalj iz emisije

Za posao kojim se bavite morate da budete i kreativni. Koliko se danas ceni kreativnost i može li se sa njom postići nešto?
Mislim da u Srbiji ne može ništa, bar što se tiče ovog posla. Kreativnost kao kreativnost može da se izrazi, ali ne možete da učinite nešto puno. Par puta mi je dolazilo da stavim ključ u bravu i da idem preko, jer se u drugim zemljama dosta više ceni kreativnost nego kod nas.

Kažete da imate dosta posla. Da li ste uspešni zahvaljujući upravo toj kreativnosti ili upornosti?
Sve to, i ja bih dodala još jednu stvar, a to je cena. Više volim da radim više, a da bude manja zarada, jer ja dobro znam kakva je finansijska situacija kod nas.

Imate li puno konkurencije?
Ima konkurencije, ali ja to volim. Meni je poseban izazov ako neko od ljudi koji se bave ovim poslom naruče tortu od mene. Mislim da kvalitet, umetnički dojam i cena moraju zajedno da se upakuju da bi se moglo ići napred.

Kako je to biti žena preduzetnik i koji su to planovi za budućnost?
Nije lako, priznajem, jer sam ja i mama, supruga, gazda i najveći radnik. Naporno jeste i dođe mi ponekad da zatvorim radnju i odem da šetam po trgu, ali se borim. Imala sam neke veće planove, ali su oni teško ostvarivi ako pogledamo kakva je finansijska situacija u Srbiji. Mislila sam da zatvorim radnju i da krenem sa radom na veliko i na izvoz, ali mislim da to nije najbolje rešenje. Što se tiče lokalnih planova, u planu je veći lokal i neko vidljivije mesto.

Dušica Đorđević

Dušica Đorđević

Imate li neki savet za mlade koji razmišljaju da se otisnu u preduzetničke vode?
Ne znam šta bih savetovala mladima, jer je situacija teška. Jeste lepo kada vam dolaze mušterije i kada imate posla, ali kada dođe prvi u mesecu i kada imate poreze na sve strane, nije lako. Ja sam sve sama pokrenula, i ovo što imam u radnji sam sama kupila radeći kod kuće. Od momenta kada sam registrovala radnju, videla sam da jako slabo možete da se širite i da radite. Ne bih na kraju bila pesimista, i mislim da ljudi trebaju da pokušaju, jer sam i ja tako ušla u posao. Rekla sam da ću probati da vidimo kako će ići, i na sreću za sada sve funkcioniše kako treba.

Da li mislite da će pokretanje posla biti lakše i da će doći bolja vremena?
Teško da će nam biti bolje. Ja sam se nadala pre nekih godinu dana da će se promeniti nešto kada su krenule ove reforme, da će to trajati neki kraći period i da će nam biti bolje, ali danas nisam ubeđena da će to doneti boljitak.

N. Kutlešić

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.