KOZARSTVO
Mnogo je seoskih domaćinstava u užičkim selima na kojima su vrata zatvorena, a imanje zaraslo u šikaru i šumu. Retko ko od mladih se usudi da se vrati na selo, jer ne vide perspektivu. Jedni od retkih koji upravo rade na obnavljanju domaćinstva sa planom da se tu nasele i pokrenu proizvodnju, jesu bračni par Biljana i Darko Milić. Oni nameravaju da se vrate u Biljanin zavičaj u Biosku, u zaseok Mladenovići, da gaje koze i da se bave organskom proizvodnjom kozjih sireva i kajmaka.
Na 720 metara nadmorske visine u ovom zaseoku su ostale samo dve kuće u koje žive dve žene, Biljanina majka Milijana i Milijanina jetrva. A odakle ideja da Darko i Biljana nastave život na selu.
– Majka Milijana je imala jednu kozu, koja je davala dosta mleka. Videli smo koliko daje mleka, pa smo pre tri godine podigli kredit i kupili tri koze, rase alpina. U stvari kupili smo četiri, ali jedna nije preživela. Sada imamo stado od 20 koze i jarića, koje vode poreklo od te tri koze. Najviše smo ih kupili zbog zdravlja, jer su kozje mleko i sir veoma zdravi. Čitao sam dosta literature o kozama i nisam naišao nigde da mogu da obole od zapaljenje pluća, astme ili raka. To je genetski sposobna životinja i hrani se najhranljivijom delovima biljkama. Sada planiramo da se bavimo organskom proizvodnjom kozjih proizvoda – kaže Biljana.
Za ishranu koza se ne brinu, jer imaju veliko imanje, a tu je i imanje njihovih rođaka, koji ne brani ispašu koza.
– Ma niko ne brani. Svi kažu pustite ih neka pasu, ionako je sve zaraslo. Sve dok vam se pogled prostire tuda one mogu da pasu – dodala je Biljana.
Njen suprug Darko je vrlo zainteresovan da se vrati na selo.
– Imamo ideju da proširimo broj koze i pravimo sir, trapist i da idemo ka organskoj proizvodnji. Sada imamo 7 muznih koza, 12 jarića i jednog jarca. Učim o njima preko interneta, knjiga, a dosta nam pomaže i iskustvo babe Milijane. Ona je ranije imala koze – kaže Darko.
Koze iz ovog stada daju od 2 do 4 litra mleka.
– Ove starije daju po 4 litra, a prvojarke daju po 2 litra. Bitna je hrana i ispaša, i ako se ne napase nema mleka. Mora da im se posveti pažnja. Sada o njima najviše brine baka, uglavnom radnim danima, a vikendom dolazimo Biljana i ja sa decom i preuzimamo sav posao. Zanimljivo je da one idu uvek gde ide baka i tu su stalno pored nje. Jedu žir, a ako ima pecka na žiru neće da ga pojedu. Neće ni trulu šljivu da pojedu, a brste smrču. Koza jede 99 vrsta trava, ovca 20 i krava 17 vrsta. Kupine, paprat i kuda prolaze nema nijednog struka, jedu sporišak, kantarion … Onda možete da zamislite kakvo je mleko, sir i kajmak. Baka uglavnom pravi sir u kriškama i kajmak, a mi trapist. Surutka je veoma zdrava, ali nemamo tržište za nju. Nemamo nešto mnogo kupaca, pa zato moramo malo više da radimo na marketingu – kaže Darko.
U planu im je da sruše staru kuću do kamenog podruma, koji je u zemlji, i da naprave adekvatan prostor za pravljenje proizvoda od kozijeg mleka.
– Podrum je odličan, baš onakav kako piše u knjigama, tu nam sada sazreva sir.
Treba dosta mašina i priručnog alata, jer mi tek počinjemo. Kada budemo proširili ja ću sigurno doći ovde, a Bilja će morati da bude u Sevojnu, gde živimo, još neko vreme zbog dece i njihove škole. Ali, i ona će sigurno doći ovde – kazao je Darko koji je po struci majstor keramičar, dok Bilja radi u pekarskoj prodavnici „Sreten Gudurić“ u Sevojnu.
Imaju podršku od Centra za organsku proizvodnju u Užicu, jer imaju sve idealne uslove da se bave tim načinom proizvodnje.
– Ovde 14 godina niko nije bacio grama đubriva. U pregovorima smo da preko subvencija kupimo još nekoliko koza, a naš je plan da stado proširimo za još 15 do 20 koza, kao i da premestimo štalu. Osnovna ideja jeste da proizvedemo zdravu hranu – dodao je Darko.
Bilja je vredna žena i stiže sve da uradi kada vikendom boravi u selu.
– Uglavnom dođemo u petak uveče. Onda odmenjujem majku. Prekuvamo preso, sirim, prodajem, kada treba da se plasti tu dođe cela porodica i svi radimo. Sir sirimo na stari način. Ne mešamo vodu, niti drugo mleko. Pravili smo trapist, a i mocarelu, topljeni sir za pice, za prženje i veoma je ukusan. Sada sam stala sa tim, jer imamo dosta posla oko sena, ali kada završimo te radove, ponovo ću praviti razne sireve – kaže Bilja dok poslužuje kiselo mleko od kozjeg mleka, mladi i stari sir i kajmak.
Spremaju seno za zimu i jedna koza pojede otprilike oko 2,5 kg sena. Sada im sledi i oranje njive za žitarice.
– Trebalo bi da posejemo titrikale na jedan hektar, a požanje se u junu i julu. Nećemo ga đubriti mineralnim đubrivom, već imamo dovoljno đubriva od koza. Tako ćemo zaokružiti celu organsku proizvodnju. Prema mišljenju Poljoprivredne stručne službe u Užicu, za dve godine moći ćemo da dobijemo i sertifikat za organsku proizvodnju. Tritikale je hibrid pšenice i raži, koji je od pšenice nasledio kvalitet, a od raži otpornost. Daje veće prinose nego pšenica, manji su troškovi, ima dublji koren u zemlji. Sa 30 ari može da da 3 tone, to znači sa hektara jedan vagon. Mada, obično ide 200 kg po hektaru – rekao je Darko.
Kada je u pitanju reprodukcija, bar kod koza u ovom domaćinstvu, Darko kaže da koze uglavnom rađaju dva jareta, mada je jedna od njihovih koza okozila i tri jareta.
– Jare se jednom godišnje. Pare se u septembru. Ima određen način kako se priprema koza za parenje. Tada treba pojačati hranu da koza proizvodi ćelije. Kada ima više hrane ona će da ojari dva do tri jareta. Vrlo je značajno da jarac bude iz trojke ili četvorke, odnosno da je njegova majka ojarila troje ili četvoro jaradi, jer muški jarići povlače na majku, a ženski na mužjaka. Pol zavisi od mužjaka, a broj komada od koze – objasnio je Darko.
Pored toga što je koza zdrava životinja, ona je i veoma pametna i čista.
– Ako je jedna nešto jela, druga koza neće da nastavi da jede njeno, nego traži novo. I ako neće da jedu nešto, to sigurno ne valja. Kozama mora da se melje hrana, dovoljno je samo da se slomi žito – dodao je naš domaćin.
Ovaj bračni par ima troje dece. Sin Srđan je najzainteresovaniji za kozarstvo.
– Ceo letnji raspust je proveo sa bakom. Muzao je koze, čuvao, pravi trapist. Dok je bio sa bakom ona je ujutru čuvala koze, a on uveče. Vidim da ga sve interesuje oko koza i voli sve da radi oko toga. Najmlađi sin je svakoj kozi dao ime.
Biljana i Darko kažu da je sada baka Milijana glavni oslonac.
– Imala sam ranije koze, kada su mi moje dve ćerke bile male. Volim koze. Ja se sa njima družim i gledam kako pasu. Ovde u blizini sada nema nigde atovine, to je ona biljka sa crnim bobicama koje neće ništa da jede. Koze prvo pojedu taj plod – priča baka Milijana.
Od 2016. godine u užičkom kraju kozarstvom se bavi 10 gazdinstava, koja imaju 10 i više koza. Milići su na pravom putu da među prvima sa teritoriji grada počnu sa sertifikovanom organskom proizvodnjom.
Ipak, oni su sve to zamislili, ali najveća prepreka za ostvarivanje plana je put, koji je u katastrofalnom stanju. Kada pada kiša nijedno vozilo ne može da dođe do Milića. Nekada je vojska održavala taj put, ali više niko se ne brine.
– U pitanju je oko kilometar puta. Ovaj put vezuje za Šljivovicu. Sada nema vojske i put je potpuno propao. Mi ne tražimo ništa drugo, sem da se put malo zaravna i proširi. Predsednik naše mesne zajednice rad je da nam pomogne. Nadam se da će vlast u gradu imati razumevanja za nas – rekao je Darko.
Zvezdana Gligorijević (Užička nedelja 995)