SRPSKA FUDBALSKA POSLA
U FK „Slobodi“ iz Užica ponovo bura. Fudbaler Nemanja Obrenović je napustio klub iz Užica, pa čak i objavio otvoreno pismo u kome piše o svom boravku u klubu u poslednjih šest meseci, dok su roditelji dece koja treniraju u „Slobodi“ otišli u upravu kluba i uputili više zahteva. Nezadovoljstvo radom kluba iskazali su i roditelji čija deca treniraju u dečijim selekcijama kluba i u školi fudbala (od 2004, 2005, pa sve do 2010. godišta). Njih dvadesetak otišlo je u upravu kluba sa svojim zahtevima.
– Najviše nas je zabolelo što su smenili trenere Đorđa Spasojevića i Jestratija Jovanovića, koji su ih vodili od šeste godine i postizali izuzetne rezultate. Jestratije je praktično stvorio kadete. Čim je napravio tri vezane pobede odmah su ga smenili. Oni su smenjeni bez našeg znanja, iako mi sve plaćamo, i članarine, opremu, putovanja, sudije, pripreme. Đorđe je prošle godine sa našom decom 2004. godište bio prvi u ligi Zapadne Srbije i sada je prvi u ovoj polusezoni. Uprava je rekla da je smenjen zato što nema licencu – rekao je Milan Milić, otac dečaka koji trenira u Slobodi.
Milan Cvijović, takođe roditelj jednog od dečaka, dodao je da deca već dva meseca nemaju treninge, a pre toga trenirali su u naselju Turica, gde je teren žabokrečina, a u sportskoj hali iza semafora i to kada je slobodan termin.
Između ostalog, nezadovoljni roditelji naveli su da su platili i po 140 evra da deca idu na pripreme u „Domaći kutak“ na Zlatiboru.
– U toku noći su to promenili i odveli nam decu u neku kuću. Nisu imali plaćene termine za terene, a trener Đorđe se snalazio kako je znao i umeo – dodao je Cvijović.
Željko Katić, još jedan roditelj, rekao je da su deca iz Škole fudbala ostala bez trenera Željka Karadarevića i Nikole Stefanovića.
– Od kada su oni otišli, naša deca su dala 9 golova, a primila 85. Strašno! A taj Karadarević i Spasojević doveli su mnogo dece u klub. Naša deca su trenirala u OFK Sloboda, da bi sada u polusezoni prešli u FK Sloboda i tako ispali iz lige u kojoj su igrali. Sada igraju u ligi sa nekih pet-šest ekipa – rekao je Katić.
Roditelji su se sastali sa direktorom Slobode Vladom Rosićem, koji im je rekao da su doveli nove trenere sa licencama i da utiču na Gradsku vlast da se sredi teren u Turici, a da ne žele da se u klub vrate Spasojević i Jovanović.
Sada već bivši fudbaler FK „Sloboda“, Nemanja Obrenović, u svom otvorenom pismu javnosti, između ostalog napisao je kako je šikaniran od „glavnog“ u klubu, da je, iako je bio među boljim igračima u klubu, sedeo na klupi, pa čak da je i šef stručnog štaba zbog toga podneo ostavku.
– Mislim da sam dužan da vam prepričam šta se sve dešavalo prethodnih šest meseci i da ljudi treba da znaju stanje u srpskom fudbalu, kao i to kakav je nekada život jednog profesionalnog sportiste, a ja kao neko ko je igrao i živeo i u Italiji, kao i u Sloveniji i naravno Srbiji, smatram da sam dovoljno kompetentan da to procenim i dam svoj sud o svemu. Smešten sam u sjajan apartman, kao što sam i tražio, hrana je bila sasvim dobra, uslovi za trening takođe dobri, stručni štab?! Sve, samo ne stručan… – naveo je Nemanja i pisao kako je oterano šest igrača iz prve postave.
Zatim je naveo da je bio izbačen iz svog stana pošto klub nije platio jednog dinara stanodavcu, a samim tim podelio sudbinu i još nekoliko igrača, koji su izbačeni iz stanova.
– Sa sve koferima noć pred meč, odlazim kući jer prosto nemam gde da spavam, a to očigledno nikoga nije bila briga, ostali momci se vraćaju u jednu čuvenu „žutu kuću“, jedno neuredno mesto, koje nije ni blizu dostojno uslovima za život. Dva dana nakon utakmice i dalje niko ne zna gde da me smeste, pa me dva saigrača, dugogodišnja prijatelja, primaju u stan koji plaćaju po pola sa klubom… Došao sam do toga da dajem deo para iz svog džepa da platim stan u Užicu. Uprkos mojim svakodnevnim molbama tom sujetnom malom čoveku da se oterani igrači vrate, on to nije činio, sve dok mu nisam obećao da neće tražiti dinara za povratak u klub i da nam je svima u interesu fudbal i da pomognemo Slobodi i svojim karijerama. Momci se konačno vraćaju, kormilo preuzima šef Marić, počinjemo da imamo normalne treninge, krećemo bolje da igramo, uskoro vezujemo i prve pobede, stičemo nove bodove… Ali, bivam odstranjen na klupu… naveo je Nemanja.
On je još pisao da je sedam momaka ostalo bez smeštaja i u „žutoj kući“, da su izbačeni na ulicu.
– Momci završavaju u jeftinom gradskom hostelu, spavaju na paletama i sanducima iz drugog svetskog rata, čak su našli i šlemove, poezija… Nema potrebe da vam posle svake avanture naglašavam da niko platu i dalje nije primio, a bliži se kraj prvenstva… Nakon toga se još svašta nešto dešavalo, negde smo pobedili, ali nismo dobili ni jedno obično „čestitam momci“ od strane uprave, ali zato jesmo pljuvanje pri sledećem porazu. Sezona je završena, nijedan, ali tvrdim nijedan igrač, nije dobio nijednu jedinu platu. Skoro ceo tim je, rekao bi vam onaj mali čovek oteran, jer ne valjaju, sad će on da napravi novi, ali ja ću vam reći istinu, skoro svi igrači su uzeli papire i otišli glavom bez obzira. Proveli smo praznike neki kod kuće, bez plata, bez ičega, naravno uz lažna obećanja koja su se slušala cele sezone. Ovi su, naš vezni igrač i njegov mlađi brat, ostali u Užicu, bez hrane, bez para, u stanu za vreme svih praznika, niko nije pozvao dečka ni da vidi da li je živ. Pare mu je poslala njegova žena, koja mu čuva dete, koje nije mogao da vidi, jer nije imao za kartu do kuće, a te pare je utrošio da kuva sebi 20 dana i nije mogao da izađe ni na kafu do grada.
Na kraju je, sumirajući situaciju u klubu, naveo:
– Pripreme su počele 10. januara, bez terena, bez uslova za trening, naravno bez trenera i pogodite bez čega još – tima i para… Treninzi, ako se tako mogu nazvati, održavani su u sali za košarku na parketu, trčanja po parku grada itd … – naveo je između ostalog u pismu Obrenović i opisao kako nisu hteli ni da mu isplate ni polovinu duga, a da bi se druge polovine odrekao.
Zvezdana Gligorijević