početak AKTUELNO „Do evropskog proseka ni za 20, ni za 50 godina“

„Do evropskog proseka ni za 20, ni za 50 godina“

od nedelja
944 pregleda

DIVNA ZEMLJA, DIVNI LJUDI…
Ovo je naslov teksta sa sajta Danasa, od pre par dana. Iskren da budem, prilično me je potresao. Ne zato što mi pobrojane činjenice u tekstu nisu do sada bile poznate, naprotiv, nego što nisam hteo da ih prihvatim. Svesno sam odbijao da razmišljam u tom pravcu. Jednostavno, nije u ljudskoj prirodi prihvatanje i mirenje sa činjenicom da ovde nikada dobro biti neće. Do pre koju godinu govorili smo – biće bolje za 5 godina, 10, 20, neki pesimisti pominjali čak i 50, ali, sada je to već sasvim izvesno, biće bolje – NIKADA. Uprkos novom gradskom bazenu, novom gradskom stadionu sve sa reflektorima, novom kružnom toku, lepo popločanom platou ispred Opštine… Neće ovoj crnoj statistici pomoći čak ni da se ujutru izgradi Beograd na vodi, niti da se do Božića završe svi ti silni Koridori, niti sve druge političke fatamorgane poslednje decenije. Neće nam čak pomoći ni nove crkve u Krčagovu i na Beloj zemlji, tunel kroz Kadinjaču, pa ni ta famozna, grandiozno nazvana FABRIKA vode, koja samo što nije…
Jednostavo, mi smo u tako debelom zaostatku, da više nema nikakve šanse da stignemo one na čelu trke. Ma kakvi one na čelu, oni se i ne računaju, nismo blizu ni onima na začelju, mi smo, jednostavno, potpuno out of the race…
Naravno, nesreća nikada ne ide sama. Ne samo što smo postali evropske i svetske parije, već što 99,9 posto žitelja ove države toga nije svesno ili ih to uopšte i ne zanima. Doduše, u kakvom god jadnom stanju bili, iz ove se kože ne može, živeti se mora. Naravno, u svakom društvu, pa i u ovom najsiromašnijem, kakvo je srpsko, ima i bogatih ljudi, a takvi su, opet u 99,9 posto slučajeva, oni koji su blizu ili rade za državni aparat.
Zato mladima nikada nije bilo lakši izbor, ili da se učlaniš u SNS ili ideš iz zemlje. Postoji i treći put, ali se njim ređe ide… Što se nas starijih tiče, slobodno možemo reći da na nas niko ozbiljan i ne računa, mi kao i da ne postojimo, ko je šta drpio, drpio je, a ko do sada ništa nije drpio, nikada i neće, klempaš od danas do sutra, dok te jednog dana ne otpreme na neko od obližnjih brda i to bi bilo to. Svestan sam da ovo što sam napisao, nije moja originalna ideja, da su oni koji imaju jače izražen nagon za samoodržanjem, pogotovu pokvareniji, odavno sve ukapirali i postupili po onoj narodnoj, ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se, otud ne treba da čudi što se cirka 700.000 ljudi upisalo u SNS, naravno, sve zbog dobrog programa…I nisu u pitanju samo njihovi članovi, ima tu podosta pridruženih, koji su se takođe na razne načine natakarili na budžet, u nadi da će nekako preživeti do narednog meseca. Upravo to i jeste osnovni razlog zašto smo beznadežno zaostali, a kako nikome ne pada na pamet da od takve strategije preživljavanja odustane, nema ovde nikakve šanse da se stvari pokrenu sa mrtve tačke. Zato će naša beda biti samo još veća.
Za kompletiranje ove crne slike pobrinuo se Duško Vujošević, bivši trener KK Partizana u emisiji TV Šabac „Dobar, loš, zao“. Vrlo zanimljiva emisija, sa dobrim gostima, kritički nastrojenim. S obzirom da sam ekonomista, nije mi ni najmanje strano ovo što sam pročitao u Danasu, ali kada je sport u pitanju, o tome znam kao i svi drugi, opšta mesta o korupciji, nameštaljkama i slično, pa ovo što je Vujošević, onako ovlaš, ispričao, a on je, što bi se reklo, potpuno u materiji, to je prevazišlo i moje najcrnje pretpostavke. Prosto sam bio preneražen onim što sam čuo, iako je on to izgovarao kao da se radi o najobičnijim stvarima, skoro monotonim glasom, bez trunke povišenih emocija. Ne bih da vam prepričavam, pogledajte emisiju, njegovo gostovanje ne traje, rekao bih, ni 30 minuta, objašnjavao je, skoro anegdotski, ulogu Vučića i ostalih političara, navijača, inspekcijskih organa, sponzora i slično, u grubim crtama kako taj sistem funkcioniše. A funkcioniše nakazno, krajnje zabrinjavajuće. Naravno, on je imao i prilično opravdanja za opisane postupke, jer je i sam u tom tamnom vilajetu učestvovao godinama, ali čak i tako kratak i površan izveštaj jasno govori da tu popravke nema. Niti spasa. Nema spasa ni sportu, ali ni nama. U taj teški kriminal upregnuti su skoro svi, a preko partija, navijačkih grupa, sitnih i krupnih biznismena i prevaranata, društvenih i „nacionalnih“ radnika, lažnih novinara i na kraju, posredstvom državnih činovnika i budžeta, kako sam to opisao u prvom delu, praktično i celokupna nacija. Ako je, pre ove emisije, negde duboko u meni i postojao tračak nade da se stvari mogu popraviti, posle Vujoševićeve priče, i on se, jadničak, potpuno ugasio. Ta interesna krimininalna armija je tako mnogobrojna, tako interesno povezana, tako moćna, a moć crpi upravo iz ovakvog sistema, da u ovoj zemlji poštenje i normalnost nikada neće imati šansu. Možete me nazvati kompletnim defetistom, ali sam u to potpuno siguran.
I u gradu u kome živimo, očigledno, sve je isto, samo je manja bara, pa manji i krokodili, ali taj nakaradni sistem funkcioniše besprekorno. Vidno je to na svakom koraku, samo što se većina kukavnog tzv. običnog sveta iz sve snage pravi blesava da ne vidi, strogo vodeći računa da se nekome iz vlasti, ne daj bože, slučajno ne zameri, makar bio taj i noćni čuvar ili kontrolor u autobusu. Čak su i veseli malinari počeli da prave tajne protestne skupove. Da, dobro ste čuli, tajne protestne skupove. Hoće ljudi bolju cenu, hoće da im DRŽAVA GARANTUJE, ali to rade da javnost ne zna, jer, seljačka računica je čudo, ako bi krenuli javno, može Gospodar da im zameri, pa onda od garantovane love neće biti ništa. Naravno, zna se kako takvi potezi završavaju. Baš onako kako i zaslužuju.
I da ludnica bude kompletna, dok malinari prave tajne, neki novinari ovih dana organizuju javne protestne skupove. Javne skupove na koje niko doći neće. Naravno, u Užicu se takav protest neće organizovati, pošto u ovom slobodoljubivom gradu i nema novinara, pa čak ni takvih kao što su organizatori protesta. Bune se novinari protiv medijskog mraka, u zemlji u kojoj novine skoro niko i ne kupuje, već ih prelistaju u kafani ili kod brice, a i tada čitaju samo naslove, koje slabo razumeju. Kakva crna sloboda medija, sloboda izražavanja, demokratija i ostale američke izmišljotine, dajte vi nama ljeba! Džabalebaroši novinari! Otkupite vi nama malinu po malo boljoj ceni, da možemo da kupimo neku nemačku krntiju od hiljadu-dve evra, a vi radite šta vam je volja, mi ćemo gledati svoja posla i nećemo se mešati u tu vašu politiku… Još ako bude kakvog posla u Vodovodu za ovog mog malog…
Dakle, kad se sve sabere, od izvora vode dva putića – jedan u beli svet, a drugi u SNS. Kao što rekoh, ima i treći, ali tim putem idu samo budale.
Taj sam.

Toni Stanković (Užička nedelja 973)

P.S. Nego, sad se setih, zna li ko, šta bi sa onim Nešićem, onim što je podneo ostavku? Podnese čovek ostavku, ničim izazvan, a onda nastavi da prima državnu platu kao da ništa nije bilo…
Doduše, zauvar je stotka i jače svaki mesec…
Ko će ga znati, možda mu Gospodar još nije poslao brzojav, a možda ga je i Tihi lepo zamolio da ga ne ostavlja samog dok traje ova vanredna situacija… Barem dok se Fabrika vode ne završi…

Comments

comments

Povezani tekstovi

1 komentar

Nusic 22. januar 2018. - 21:55

Gospodin Toni ,svoju duznost kao gradjanin i novinar, po meni, ispunjava, jer ne posustaje u nameri, da nas upozna, kako i ko u gradu, odlucuje o gradu i nasoj sudbini…..Sta je sa gradanima Uzica, Uzicanima? Sakrili su se u misije rupe, nemaju hrabrosti, da ga podrze komentarom, svojim stavom..
Mozda bi Uzicka svita, derikoza,nesposobnjakovica,raspikuca,megalomana,neznalica,Minhauzena…..promenila
„STIL“ i prestala da se „vadi „na UPUTE iz Beograda (nisu ERE najvazniji ni za njih,ni Srbi- ju) i da prosjaci od drzave. Mozda bi znali, da pojasne Ministarstvu kulture, koliko vazan je Stevan Tesic, za ovu, po ko zna koji put,u istoriji, mladu Srbiju, i daju novac (za kulturu),za prevod, njegove dve knjige (koje poznaje pola zemaljske kugle). Bilo bi i da se prevede poezija i proza, studenta Sorbone, njegove sestre Nadje. Nazalost, malogradjanski um, uzickih begova,htede novac i dobi „Sklavka“, iz „Raguze“???!!! O tempora o mores!
Da ne zaboravim,ne prosjace oni, samo od drzave; Kaspcica most ,treba da obnove Turcii i jos stosta u nasoj kasabi,(kada je gosp.Kovacevic svoju ideju o obnovi K.mosta, izneo, nisu „odresili kesu“ ?! Obdaniste na Pori, Kinezi doterase kraju,tu su Svajcarci da pripomognu,EU itd.itd. Dobri ljudi,koji ne traze ,nista, zauzvrat???
Sta biste jos hteli,dragi moji sugradjani.Jos,uvek oni koji placaju svoje obaveze,placaju za one koji ne placaju (nece valjda Nesic i ostali da popunjavaju gradsku kasu ,to je za puk.
Leta gospodnjeg, 2017,vi ste se kupali, ronili i jos sto sta, u Vrutcima,niko Vam nije branio?
Mozda je trebalo?Niste se pitali ,koliko je to bilo u redu!
Zakljucak:da smo bolji imali bi i bolje odbornike i vecnike! Glasajmo! Ko je za! SVI!

ponovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.