početak KOLUMNE Jeremić ili Janković?!

Jeremić ili Janković?!

od nedelja
861 pregleda

Velimir Ilić i Tihomir Petković, stari koalicioni partneri, na Ponikvama pre desetak godina, kada su po hiljaditi put završavali adaptaciju aerodroma

NEMA VIŠE BUDALA DA GINU ZBOG IDEALA
Prošli put, ako me sećanje dobro drži, napisao sam da su novi predsednički izbori zabava miliona, da su svi kandidati iz istog socijalnog miljea (vladajuće kaste) i da ih treba ignorisati. Međutim, kada sam pročitao kako izgledaju predizborne brojke, promenio sam mišljenje. Naravno i dalje mislim da niko od kandidati za nas van državne raspodele novca ništa dobro uraditi neće i da ih sve jedino zanima jačanje države u odnosu na nas pojedince, ali…. Upućeniji kažu da su predsednički izbori nešto drugačiji od republičkih i da je biračko telo podeljeno na dve polovine i da o pobedi praktično odlučuje čiji glasači će biti manje, a čiji više motivisani da izađu i glasaju. I sad tu stupa na snagu ono ukleto pravilo koje nas prati još od prvih izbora devedesetih – kad već nemamo ZA koga da glasamo, imamo PROTIV koga i to ozbiljno PROTIV. Evo i jednog prostog razloga – svih ovih godina, mogli smo da saznamo šta političari otimaju i trpaju u svoje džepove, jedino kada se među sobom posvađaju, pa krenu, što se popularno kaže, sa tuđim „prljavim vešom“. Jedina šansa za to je ako su na vlasti iz različitih političkih opcija, bez obzira što su ideološki manje-više isti. Uopšte nije važno što predsednik ima mala ovlašćenja. Bitno je da se njegov glas čuje, a sumnjam da bi, čak i ovako poslušnički mediji, imali hrabrosti da ignorišu saopštenja predsednika zemlje. U protivnom, ako pobedi kandidat režima, nastaviće se ovo nesnosno medijsko ispiranje mozga, zbog koga sam, kao u vreme Miloševića, potpuno prestao da gledam informativni program. Nastaviće se, a kako će se završiti, teško je pretpostaviti, a dobro sigurno biti neće. Neko će reći, pa dobro, dokad da glasamo PROTIV? Ceo život glasamo protiv, kada će doći vreme da glasamo ZA? Kad? Nikad! Nažalost, živimo u takvoj državi i u takvim vremenima i, verovatno, mi koji smo u tzv. srednjim godinama, nećemo dočekati da glasamo ZA. Sviđalo se to nekome ili ne, Srbijom vlada samoupravna ideologija, a zaljubljenost u državnu imovinu je tako duboko pustila korene, da su šanse za oporavak male, a vrlo verovatno i nikakve. I nemojte misliti da sam pesimista, da samo kukam, ne, zaista se trudim da maksimalno realno i objektivno sračunam šta nas čeka. Naravno, uvek treba imati u vidu da su mnogima i ova naša „najcrnja vremena“ pravi Eldorado. Pogledajte samo ove nove naprednjačke funkcionere, pogledajte njihove biznismene, kako im je skočio standard poslednjih godina, kako blistaju. Oni ne mogu čudom da se načude o čemu ja i slični pričamo, šta lupetamo, kakva kriza, kada oko njih sve cveta? Zar tako nije bilo i strašnih devedesetih? Većina ljudi jedva da su imala šta da jedu, ali nije mali broj onih koji su postali truli bogataši. Tadašnja vlast – SPS i danas su vlast i danas su na direktorskim funkcijama, i dalje odlučuju o našoj sudbini, dakle, njima je već decenijama u ovoj i ovakvoj zemlji – super. Za njih je, ako ćemo pošteno, Srbija obećana zemlja.

Velimir Ilić i Tihomir Petković grade obilaznicu oko Užica 2006. Iz prikajka ih posmatra Predrag Mijailović Lune

Dakle, ako niste pripadnik ili simpatizer vladajuće klike, onda je izbor samo jedan – obavezno izaći na izbore i glasati za suparničkog kandidata i to, po mogućstvu, za onog koji ima najviše šanse da prođe u drugi krug. Ako izbacimo lažne kandidate, koji su tu samo da zbune glasače, kao i one koji zbog sopstvene taštine po svaku cenu žele da budu drugovi kandidati, ostaju samo dvojica – Saša Janković i Vuk Jeremić, poptuno svejedno koji. Da ponovo naglasim, ne treba od njih ništa očekivati, ali za jačanje ili, kako sada stvari stoje, puko održavanje demokratije u Srbiji, neophodno je da se neko od njih domogne predsedničke funkcije. U ovakvoj situaciji uvek je adekvatna ona Čankova legendarna poskočica, kada se glasalo za Koštunicu – ima ceo dan da sedim na ruci, da dobro utrne, da bih mogao da glasam za njega.
Kada se prvi put pojavila ova izborna računica, odmah su se oglasili oni iz tzv. demokratskog bloka, pa šta vi hoćete, na prošlom glasanju ste bili za bojkot i beli listić, a sada agitujete za glasanje. Da, tačno tako. Prošli put je bojkot ili beli listić bio jedin način da se usijanim glavama Tadićeve bulumente pokaže da loše rade, baš kao što je izlazak na izbore sada jedini način da se zaustavi naprednjačko silovanje zdravog mozga. Tužna je istina da su i Tadićevi i Vučićevi i dalje tvrdo ubeđeni da su neviđeno mudri, šarmantni i neodoljivi, nego smo mi glupi, pa to neshvatamo…
Ima „mudraca“ koji se sa visine, tobož zabrinuto pitaju, pa kakva je korist od toga. Kao što rekoh na početku, nikakva korist, ali, s ozbirom da ionako većina odlučuje, pojedincima jedino preostaje zdrav razum i sopstveni glas, pa ga valja i najcelishodnije potrošiti…
Budimo iskreni, živimo u vremenima kada je sve lažno. Da ne nabrajam, svi već znamo, počev od lažnih obrva, pa do lažnih doktorata. O moralu i da ne govorimo. Živimo u zemlji u kojoj se skoro svi izjašnjavaju kao vernici, a jedino u novac veruju. Nema više budala da ginu zbog ideala.
Živimo u gradu u kome svi šapatom pričaju o političkom nasilju u Nadi Matić, ali nikome ni u ludom snu ne pada na pamet da o tome javno progovori.
Makar i ne bio u pravu.
Makar bio u potpunoj manjini.
Ni slovo.
Niko.
Ovo odavno nije moj grad.
Ako je ikada i bio.
A na izbore ću izaći. Obavezno.

Toni Stanković

Comments

comments

Povezani tekstovi

2 više komentara

Stranacki ateista 21. februar 2017. - 22:56

Vecina Uzicana glasala je godinama ili iz neznanja,a kasnije pod besendinom ili iz mazohizma za VLAST.Bolju ne zasluzuju.

ponovi
Kingdom of SRB 24. februar 2017. - 12:45

Odlučio sam da glasam na izborima! Za Vučića sigurno neću, za Jankovića neću jer su iza njega milogorac Balša i Šule sa vračarskih pašnjaka i sva žutaćka bulumenta (doduše bez najvećih lopuža, koji su listom prešli u SNS)… za Jeremića neću (kome je Pajović u izbornom štabu taj ne zna ništa) i to prvenstveno zbog EULEKS-a, tako da ostaje jedino Boško Obradović, iako je iz Čačka (našeg ljutog rivala), iako je samoljubiv (sve više odiše sujetom), ali njegove reči deluju pošteno i predlaže Ono što i ja mislim – da bude prelazno rešenje do PRVIH SLOBODNIH IZBORA u Srbiji nakon 1938. Znači, predlažem da pobedi Obradović i da nam kroz 6-12 meseci konačno daju mogućnost izbora, istinski!

ponovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.