početak GRADSKA Još se igra

Još se igra

od nedelja
1,1K pregleda

Privatizacija FK “Slobode”
Uverena sam da će u sredu, kada ovaj broj Užičke nedelje bude na trafikama, većina informacija iz razgovora sa Sašom Turovićem, biznismenom iz Čikaga koji je zainteresovan za kupovinu FK “Slobode” biti zastarela, možda će proces privatizacije “Slobode” konačno biti i završen, ili će se nagađanja o tome ko, zašto, kada i sa koliko novca kupuje užički fudbalski tim nastaviti u nedogled. Tekst šaljem u nedelju uveče (2. jul 2017.), posle našeg subotnjeg razgovora u restoranu “Topaz”, čiji je vlasnik Branko Palikuća, takođe jedan od zainteresovanih da se u užički tim ulože zdrava sredstva, klub podigne na noge, računi odblokiraju i započne svetla fudbalska budućnost.
Informacije su preticale jedna drugu prethodnih nedelja, dajući pravo svima nama (računajući i mene koja pišem ove redove) da i dalje mislimo da znamo sve o fudbalu i politici, ali da o politici fudbala ne znamo baš ništa. Događaji su potvrđivali da, ma koliko da su igre prljave, uvek mogu biti još prljavije, i da definitivno traumatično mogu ošteti mozak, naročito onima koji je samo gledaju.
Saša Turović, biznismen koji je u Čikagu od 2002. godine, stigao je na razgovor posle utakmice u kojoj je “Chicago Fire” pobedio ekipu Vankuvera, radostan zbog još jednog uspeha njegovog prijatelja, Veljka Paunovića, sa timom u kome odnedavno igra i Bastijan Švajnštajger. Razočaran zbog otezanja dogovora sa upravom kluba “Sloboda”, a na moje pitanje da li namera da kupi “Slobodu” ima dodira sa ludošću, Turović kaže:
“Ne verujem da je ludost to što želim da pomognem da jedan klub sa dugom istorijom i značajnim potencijalima izađe iz krize i ponovo postane veliki. Za to imam odličnu ekipu saradnika, Zapadna Srbija zaslužuje da ima tim u rangu Zvezde i Partizana i ja sam uveren da to možemo realizovati. Suština je u tome da klub postavimo na zdrave noge, a onda da ga razvijamo iz sopstvenih resursa, da od pionira gradimo buduće omladince i seniore, da to budu deca iz Zapadne Srbije, da u tom klubu odrastaju, u njemu stasaju i postanu veliki.”
Novac kojim bi FK “ Sloboda” bio privatizovan većinski bi došao od Saše Turovića, čiji je glavni posao špediterska firma “ICE”, ali i od drugih investitora, sa kojima je zajedno u Čikagu osnovao Sportsku akademiju “Srbo Stamenković”.
“U osnivački kapital akademije nas pet smo dali po 100.000 dolara, desetak drugih ljudi će uložiti po 20.000, to su značajna sredstva i sasvim dovoljno za start, a ulagači su ljudi iz Zapadne Srbije, koji su ovde u Čikagu. Naravno, ni meni ni njima nije jasno odakle se sada kao iznos duga pominje iznos od 643.000 dolara umesto početnih 520.000 eura i ko može da garantuje da taj dug neće biti i veći i da nas, posle eventualne kupovine kluba, neće potpuno poklopiti. Mada, ništa od toga ne čudi, jer su računi kluba 5 godina u blokadi, dve revizorske firme nisu uspele da evidentiraju precizno jasno stanje, pa se stvari time samo dodatno komplikuju”- dodaje Turović.
Ideju za kupovinu Slobode dobio je u maju, kako to obično biva sasvim slučajno, kasnije je stupio u kontakt sa gradskim vlastima i upravom kluba i, kako je mislio, stupio u ozbiljne pregovore, koji bi se mogli brzo realizovati sklapanjem ugovora. Možda je i sam, iako ozbiljan biznismen, prenebregao činjenicu da je fudbal u Srbiji i dalje u sivoj zoni (sa više od 50 nijansi sive), da su mnoga legalna pitanja nerazrešena, ali i da, sasvim izvesno, ima podmetanja klipova.
Na moje pitanje šta on, zapravo, kupuje – da li kupuje udruženje građana, preduzeće, igrače (stadion i prostorije svakako ne, jer je to vlasništvo Grada), Turović kaže:
“Mi Srbi iz Amerike kupujemo grb kluba star 92 godine, kupujemo talente pionira iz škole fudbala, koji su treći tim pionira u Srbiji, kupujemo tim, sa par eventualnih izmena i, svakako, promenom stručnog štaba i trenera. Mi želimo da od postojećeg restorana napravimo klupski restoran za igrače, sa kvalitetnom nutricionističkom ishranom, želimo da kupimo autobus za tim, da fudbalerima izgradimo objekte za stanovanje (izgradnja je počela, ali je nestalo sredstava). Želimo da u Kremnima, gde su dobri uslovi za trening, napravimo terene, da proširimo gradsko odmaralište u Bečićima i prilagodimo ga sportistima. A sve to radimo baš sada, kada su srpski fudbaleri i fudbalski stručnjaci u Americi veoma popularni, uz pomoć trenera “Chicago Fire” i drugih, koji su evropski fudbal na najbolji način implementirali ovde, u ovu zemlju, koja će biti žedna naših igrača. To su naši dugoročni planovi. Sa gradonačelnikom Užica, Tihomirom Petkovićem, sam u kontaktu, a od pre neki dan više nisam u kontaktu sa upravom Slobode, jer su oni odbili svoj sopstveni predlog ugovora. Pripreme za novu sezonu već treba da počnu, treba organizovati klub na zdravim osnovama, a meni se čini da svakoga dana može da iskoči neka nova priznanica, koja bi postojeći dug povećala, a time i dovela u pitanje sklapanje dogovora. Do mene je stigla informacija kako su ljudi iz upravnog odbora Slobode praktično utanačili posao sa Jarakovićem i Peličićem, iako pomenuti dvojac isključivo zanima ulaganje u prvi tim! A ja sam od prvog dana pregovara naglašavao kako ću podjednako voditi računa i o seniorima i o svim mlađim kategorijama. A o dodatnim ulaganjima u infrastrukturu i da ne govorim. Zbog čega naprasno, Bešević i njegovi saradnici, prihvataju očigledno nepovoljniju ponudu, nije teško odgonetnuti. Svima je jasno kao dan da aktuelno rukovodstvo pošto-poto želi da naplati lična potraživanja i da se skloni sa scene. Na taj način su Jarakoviću i Peličiću omogućili da na mala vrata preuzmu Slobodu, odnosno, prvi tim. Pritom, odgovor na pitanje zašto oni nisu tražili garancije za kompletan dug kao ja, nego su samo išli na varijantu namirenja potraživanja dugova članova UO, znaju samo oni! – dodaje Turović.
Ambiciozan plan Turovića i njegovih prijatelja iz Čikaga predviđa i otvaranje stotinak novih radnih mesta, a on veruje da u Užicu postoje ljudi koji jedva čekaju da dobiju te poslove i započnu da rade nešto dobro.
“Ja znam da u Užicu i okolini ima mnogo vrednih, kvalitetnih ljudi koji se raduju ozdravljenju “Slobode” i da će rado zasukati rukove i zajedno sa nama prionuti na posao. Ali, ako dogovor propadne, ako se to ne desi, mi ćemo rado i svim srcem pomoći košarkaške klubove, ili FK “ Jedinstvo Putevi” ili “Sevojno”. Ja sam već sponzor FK “Borac” iz Čačka, u kome se odmah vidi napredak, nakon ulaganja sredstava, a očigledan je i napredak u TV “Lav”, čiji sam sada vlasnik, koja je postala regionalna televizija, sa studiom u Čikagu, uskoro i na Mećavniku i koja se može gledati u celom svetu u okviru NET TV. To su, nadam se, dovoljne garancije i potvrda ozbiljnosti mog poslovanja. Ako se dogovor postigne, ja vidim Slobodu u Super ligi, kao stabilan i popularan tim, i vidim pionire i kadete, koji će biti vezani za Sportsku akademiju Čikaga, a ne uz menadžere koji će ih kupovati i prodavati budzašto. Sa našim planovima je upoznat i američki ambasador u Beogradu, a uz potpunu transparentnost i finansijsku stabilnost, sigurna sam da Slobodu čeka lepa budućnost. Ako se ne desi, ja neću biti razočaran, ali neću ni odustati od ulaganja u našu zemlju i jačanje regiona zapadne Srbije.”
Sigurna sam da će ova priča o najvažnijoj sporednoj stvari na svetu, o igri sa 22 igrača i hiljadama sudija, i dalje puniti stranice novina, da će driblanje i šutiranje biti nastavljeno, da će se mnogi naći u ofsajdu, i nadobijati crvenih kartona. Ali, pošto nada poslednja umire, ja ipak, čisto lokalpatriotski, verujem da fudbal, makar u užičkoj Slobodi ponovo može biti “više od igre”.

Mila Filipović, Čikago

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.