početak NAJNOVIJE Kineski virus, japanski stršljen i globalno ludilo

Kineski virus, japanski stršljen i globalno ludilo

od Mila Filipović
1,1K pregleda

Kineski zvaničnici su još 6. decembra 2019. godine znali da covid-19 prelazi sa čoveka na čoveka, ali su o tome međunarodnu zajednicu obavestili tek 20. januara ove godine. Bilo je suviše kasno, pandemija se otrgla kontroli i raširila u 184 zemlje –

Covid – 19 u SAD – Dan četrdeset osmi

Ako bi se Covid-19 razvijao po šablonu Španske groznice iz 1918. godine, pandemija bi mogla da potraje i do dve godine, da nam se osvetnički vrati na jesen, u drugom talasu koji bi bio gori od prvog, kaže jedna studija sa Univerziteta Minesota. Zato bi lokalne uprave, državni organi i savezna vlada trebalo da se pripreme i imaju plan za još gori scenario, jer možda nećemo imati odgovarajuću vakcinu niti izgradjen imunitet. “Moramo bii spremni za koncept da pandemija neće biti okončana uskoro i da se može periodično vraćati, u talasima različitog intenziteta.” – kaže se u studiji. Takvim tvrdnjama pridružuju se i zvaničnici iz SZO, ali istraživači ipak veruju da nova genetička tehnologija obećava, da ćemo pouzdanu vakcinu uskoro imati, nakon obimnih masovnih kliničkih testiranja njene efikasnosti i bezbednosti.

Institut za zdravstvenu metriku i evaluaciju Univerziteta Vašington u ovom trenutku predviđa 134.000 smrtnih slučajeva izazvanih koronavirusom, što je skoro duplo više od prethodne prognoze iste institucije. Ako uzmemo u obzir mogućnost greške, broj preminulih mogao bi biti između 95.000 i 243.000 Amerikanaca. Otvaranje pojedinih regija i država povećalo je kretanje stanovništva, time uvećalo broj kontakata i omogućilo lakši prenos zaraze. Ali, kao što znamo, teško je verovati modelima.

Laboratorija u Vuhanu

U isto vreme čujemo i vesti o tome da vakcina protiv Covid-19 možda nikada neće biti pronađena (bilo je takvih slučajeva u istoriji, ni posle decenijskih ispitivanja još uvek nema vakcine na AIDS, recimo), kao ni da nećemo doći do efikasnog i pouzdanog leka.

Hajde da te informacije posmatramo kao suviše pesimistične (iako ih nikada ne treba odbaciti u potpunosti) i da sami sebe stavimo u neku formu umerenog optimizma, jer nekako moramo pogledati budućnosti u oči. Kroz štit ili zaštitne naočare, gušeći se pod maskama, znojavih dlanova u plastičnim rukavicama, ili i dalje zatvoreni u kuće, u strahu od gigantskog, japanskog stršljena ubice. Kažu da je već sleteo u Ameriku, ima ga u državi Vašington, doputovao je najverovatnije preko Kanade, dug je oko 6 cm, napada pčele, ali i ljude. Od njegovog ujeda godišnje umre 50 ljudi u Japanu i Kini, u stanju je da pčelu uništi za 14 sekundi, a teško ga je uhvatiti, jer leti i brzinom do 40km na sat. Njegov ujed postaje opasan za jetru, ubrege i srce, ali, srećom, postoji adekvatna terapija i lečenje je dosta uspešno.

Juče smo čuli i rezultate izveštaja obaveštajnih službi 5 vodećih zemalja sa engleskog govornog područja (USA, UK, Kanada, Australia i Novi Zeland) – “Five Eye Report” kaže da je Kina lagala svet, skrivajući datum početka i mesto odakle je pandemija krenula, svesno skrivajući činjenice u pokušaju da pandemiju iskoristi u svrhe sopstvenog jačanja i dominacije u svetu. Prema izveštaju, kineski zvaničnici su još 6. decembra 2019. godine znali da covid-19 prelazi sa čoveka na čoveka, ali su o tome međunarodnu zajednicu obavestili tek 20. januara ove godine. Bilo je suviše kasno, pandemija se otrgla kontroli i raširila u 184 zemlje. Kinezi ne priznaju ni ovaj izveštaj, kao ni optužbe Amerike, za koje tvrde da su spekulativne, a Amerika uzvraća dokazima da je laboratorija u Vuhanu hitno dezinfikovana, da su uništeni uzorci virusa, zbog čega pozivaju na ozbiljnu međunarodnu isragu.

I dalje su u sukobu građani koji žele da se vrate na posao i u svoj normalan život (ne plaše se ni virusa, ni stršljena), sa zvaničnicima pojedinih država, koji povremeno i pooštravaju mere i zahtevaju poštovanje odredbe “ostani kod kuće”. U 22 države vojska i policija kineskim dronovima snima svoje državljanje, kako bi kontrolisali uredbu o fizičkom distanciranju, ne znajući da podaci i rezultati kontrole odlaze pravo u ruke Kinezima, koji sa njima mogu raditi šta hoće, čak ih prodavati i teroristima. Uzurpirane su osnovne ljudske slobode, ljudi su na ivici nerava i strpljenja, rešenje se ne nazire, svi nekako balansiramo između straha i srdžbe, dok se smrti dešavaju i na drugim poljima – umiru teški bolesnici bez adekvatnih terapija, umiru zavisnici od droge i alkohola, povećan je broj samoubistava, a ljudi nastavljaju da se i međusobno ubijaju, valjda nevoljni da tu stvar prepuste virusu.

Ne možemo znati kako će nam izgledati život u post-pandemijskom periodu, ali juče su nam objasnili kako bi, recimo, moglo izgledati putovanje avionom. Više cene, merenje temperature pre leta, neće biti služenja pića ili hrane na domaćim letovima. Ukoliko avio komapnije budu forsirane da poštuju odredbu o fizičkoj udaljenosti, kapaciteti će biti smanjeni, a karte će se prodavati i po 50% većoj ceni. Neki prevoznici će imati prazna sedišta u sredini, drugi planiraju pregrade od pleksiglasa između sedišta, više nećemo videti ni časopise, jelovnike, a čekanje na aerodromima moglo bi se produžiti i na 4 sata. Odmah sam odustala i od pomisli da uskoro nekuda odletim.

Posle onako žestokog govora čikaške gradonacelnice, Lori Lajtfut, proteklog vikenda, žena je rešila da se u ponedeljak ošiša, iako, kao što znate, frizerski saloni u Čikagu nisu otvoreni. Sliku je objavila njena frizerka, zahvaljujući gradonačelnici za napor koji ulaže u borbu protiv pandemije, na šta su, naravno, poskakali novinari. Lori, pravdajući se, kaže da posebno drži do svoje lične higijene (ma nemojte) i da je morala da uredi frizuru, jer se kao prva žena grada svakodnevno izlaže pogledima javnosti, i tako brzopotezno samoj sebi uskočila u usta, jer je koliko prekjuče tvrdila da farbanje korena kose u ovom trenutku uopšte nije važno, kritikujući neke zahteve za otvaranjem frizerskih salona.

Kao da nas je ovaj dan uhvatio u procepu između virusa i stršljena, svesni smo da će nam sutra biti kako nam bude.

Mila Filipović, Čikago

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.