Masakr

od nedelja
711 pregleda

eksplozija u briselu

U NOVOM BROJU UŽIČKE NEDELJE: EVROPA U PLAMENU
Nekada sam se radovao martu, jer je to mesec u kome sam rođen, ali, poslednjih decenija, gomila se mnogo crnih događaja, zbog kojih ga, čini mi se, uopšte više ne volim…
Ovaj šokantni masakr u Briselu je takvih razmera, da čovek poželi, kad bi bilo moguće, da prvi prolećni mesec potpuno prespava ili zaboravi. Utisak zaprepašćenosti posebno pojačava crno-beli snimak bezbedonosnih kamera u trenutku eksplozije, tako da je ovaj horor, na najbrutalniji način, dospeo u svaki dom na kugli zemaljskoj….
Iako smo se mi u Srbiji poslednje tri decenije nagledali svega i doživeli svakojakih užasa, posle ovako teških zločina, moramo duboko da se zabrinemo. I ne mogu, a da se ne prisetim one igrarije po društvenim mrežama, posle istih zločina u Francuskoj, kada je većina, kao, u znak solidarnosti, svoje komentare bojila francuskom trobojkom. Baš tako, igrariju, da ne koristim neku težu reč. Toliki narod izginuo, a mi farbamo komentare, da svi vide našu lažnu humanost…
Iskreno, nisam, kao svaki prosečan Srbin, ekspert za svetsku politiku. Zaista, nemam apsolutno nikakvu predstavu kakve će posledice na čovečanstvo imati ovakav zločin, ali sam siguran da se ništa dobro neće desiti. Svaki nasilan čin, verski motivisan ili ne, izaziva nasilnu reakciju druge strane i spirala zločina samo može da se ubrza. Daj bože da ne bude tako, ali…
Nameravao sam za ovaj broj Nedelje da nešto napišem o predstojećim izborima, međutim, to mi se sada čini potpuno marginalno, iako sam siguran, da će se, kao i uvek, za par nedelja sve nastaviti starim tokom… A i šta reći o izborima u kojima sve partije, već decenijama, guslaju istu pesmu? Običan narod, tako mi se čini, uopšte ne interesuje ko šta od političara priča, već, barem oni što uredno glasaju, imaju svoje favorite, koje će zaokružiti na izborima i, velike su šanse, da se sve nastavi po starom. Reklo bi se da zbog toga i nema neke posebne euforije, svi samo čekaju da se i to otalja, u skladu sa tim kakav nam je i život postao u ovoj zemlji – sve se radi ofrlje…. Očigledno da tu uspavanku jedino mogu udrzmati grupe građana, koje se, širom zemlje, kandiduju za lokalne parlamente. To nedvosmisleno govori da je sazrelo vreme za nove partije, koje će, i u stvarnosti, a ne samo deklarativno, imati drugačiji program od ovog jednopartijskog sistema sa više partija. Na Zapadu, već stotinama godina, partije reprezentuju različite socijalne grupe, koje se na taj način bore za svoja prava, dok je kod nas sve potpuno drugačije – državne poslove već decenijama obavlja bivša, ali i sadašnja, komunistička elita, tako da sve partije, koliko god načelno bile različite, isključivo zastupaju interes zaposlenih u državnoj službi. Ostali se, jednostavno, ne računaju i njihova jedina obaveza, do skoro, bila je da izađu i glasaju za jednog od ponuđenih državnih službenika. Danas, čak ni to nije potrebno, uposleni kod države predlažu i glasaju jedni za druge, a za ostatak nacije, baš ih briga. I to je potpuno logično, svako se češe gde ga svrbi, prirodno je da se državni službenik prvo brine za svoj posao i platu, pa tek onda za sve ostalo. Druga polovina Srbije i dalje očekuje da se oni sami promene, a to se još nikada u istoriji nije desilo – promene niko nije sproveo dobrovoljno, već isključivo pod pritiskom. Otud, slobodno se može reći, više od polovine stanovništva Srbije živi u lažnoj nadi da će neko drugi da se izbori za njihova prava…. To nikada nije bilo, niti će biti. Većina ozbiljnih sociologa smatra da je našem narodu ostala navika iz socijalizma da ide linijom manjeg otpora i da prepušta drugima, onima „gore“, da odlučuju u njegovo ime, ali, što se pre shvati da su takva vremena davno prošla i da svako mora da se bori za svoja prava, pre ćemo i prekinuti ovu apatiju i ekonomsko beznađe u kome se nalazimo.
Teška vremena i veliki izazovi očekuju i Srbiju i Evropu, i politički i ekonomski, i oni koji su sebi namenili ulogu autsajdera i pasivnog posmatrača, teško se dobrome mogu nadati. Baš kao u onom starom vicu, kada je čovek molio boga da mu podari dobitak na lotou, a bog mu kaže – pa uplati tiket, budalo….

Dušan Đurović

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.