Još samo dva dana na trafikama aktuleni broj Užičke nedelje
Razgovor sa čuvenim rokerskim užičkim legendama – Feniksima!
Ceo razgovor možete pročitati u Nedelji koja je još samo par dana na trafikama!
Ne propustite!
– Svakog vikenda smo imali svirku i bio je to solidan džeparac. Svi su dobro prolazili. I prodavci pića, i prodavci karata, a i mi. Vrlo često se dešavalo da završimo igranku u Gimnaziji, a onda odemo na lepinje kod Šuljage. Mi puni para i jedemo, a mogli smo dobro da pojedemo. A onda sutradan na voz za Beograd, iz Beograda za Trst, jer smo imali viška para. Tu kupimo farmerke, ploče, majice, patike, pa se vratimo i opet čekamo sledeći vikend, pa iznova – seća se Mato.
Ipak, nije moglo da se prođe bez tuča.
– Skoro nijedna svirka u Gimnaziji nije mogla da prođe bez manje ili veće tuče. Malo su na nas neki momci bili ljubomorni, tada smo ih zvali mafijaši, a mi smo bili ili rokeri ili hipici, i tu je stalno bilo neke netrpeljivosti. Naravno, mi nismo nikad započinjali tuču, niti smo bili krivi za ijednu. Ali, braneći to neko društvo, devojke, mi smo hteli-ne hteli morali da učestvujemo. I uvek smo pobeđivali. Ali, to su bile tuče sa pesnicama, poštene – kazao je Mato.
– Kada je u pitanju duga kosa, profesori nam nisu pravili probleme, jer smo bili uredni. Čuvenom profesoru nacrtne geometrije, Cuciću, smetala je naša duga kosa, pa smo vezivali repove. Govorio nam je:“Samo da ja ne vidim tu kosu, vežite rep i biće u redu. Doduše znali smo tu nacrtnu geometriju, tako da nam sa te strane nije mogao ništa – kazao je Boban gitarista, a onda nastavlja priču kako su on i Boban pevač prošli hemiju.