početak AKTUELNO Nećemo u NATO i EU

Nećemo u NATO i EU

od nedelja
535 pregleda

boško obradović

SRPSKI POKRET “DVERI“
Nedavno je u Svečanoj sali Skupštine grada Užica održana tribina Srpskog pokreta „Dveri“ i Demokratske stranke Srbije. Na tribini, između ostalih, govorili su predsednica Demokrastske stranke Srbije Sanda Rašković Ivić, predsednik Srpskog pokreta „Dveri“ Boško Obradović, kao i predsednici njihovih odbora u Užicu Branko Gavrilović i Dragan Babić. Novinar „Užičke nedelje“ iskoristio je priliku da razgovara sa predsednikom Srpskog pokreta „Dveri“ Boškom Obradovićem.
Recite mi nešto o Vašem pokretu?
– Dveri postoje već 17 godina, dok je Srpski pokret „Dveri“, kao politička organizacija osnovan 4. oktobra 2015. godine, kada je upisan u registar političkih stranaka. „Dveri“ su osnovane kao časopis na Svetog Savu 1999. godine, da bi posle par godina postale Udruženje građana „Srpski sabor Dveri”, krovna organizacija patriotskih udruženja u zemlji, regionu i rasejanju, zatim socijalno-porodični pokret, dok se 2011. godine nismo odlučili za ulazak u politiku, formiranjem grupe građana „Dveri – za život Srbije”.
Kao GG izašli smo 2012. godine na sve nivoe izbora od lokalnih do predsedničkih i ostvarili izuzetan rezultat za prvi izlazak na izbore. Da nije bilo sinhronizovane izborne krađe glasova režima Tadić-Dačić, uz prećutno odobravanje Nikolića i Vučića, „Dveri“ bi još tada bile u Skupštini Srbije. Ovako, zvanični rezultat iznosio je 4,73% na republičkim izborima, a od onda imamo odbornike u 10 gradova i opština, od kojih je najjača odbornička grupa u Skupštini grada Čačka, sa 15% osvojenih glasova birača.
– Izlazili smo i na vanredne izbore 2014. godine, ali usled neravnopravnih izbornih i medijskih uslova ostvarili smo rezultat od 3,78% glasova birača. Mi smo, pre svega, porodični ljudi i rodoljubi, koji ne mogu i ne žele da stoje sa strane i gledaju dok Srbija ubrzano propada. Reč „dveri“ je stara slovenska reč i označava vrata unutar crkve koja vode u oltar (najsvetiji deo hrama). Ona za nas simbolički predstavlja očuvanje nacionalnog nasleđa, istorijskog kontinutiteta, kao i sistem vrednosti za koji se zalažemo.
Dveri su pre svega porodično-rodoljubivi pokret obrazovanih ljudi koji su odlučili da ostanu u svojoj zemlji, da ne odu „trbuhom za kruhom“ širom sveta, već svoje znanje i iskustvo usmere na očuvanje državnosti, obnovu kulture identiteta i morala u srpskom društvu, dok su u onom najvažnijem segmentu politički pokret koji zastpupa interese domaće ekonomije, domaćeg privrednika, poljoprivednika i socijalne pravde.
Nakon 15 godina pogubnog puta u EU, svima je jasno da se interesi stranaca, koji su povlašćeni u Srbiji, moraju staviti u drugi plan, a domaća privreda i poljoprivreda u prvi. Pre svega, zalažemo se za obnovu poljoprivredno-industrijskih kombinata i zadruga, podsticaje i subvencije za domaća mala i srednja preduzeća i porodične firme, osnivanje Razvojne banke Srbije i potiskivanje monopola stranih banaka.
Korišćenjem specijalnih ekonomskih veza sa Ruskom Federacijom i pokretanjem domaće proizvodnje, ostvarićemo mogućnost za formiranje razvojnog budžeta, za razliku od sadašnjeg, koji nas guši i koji je restriktivan, zbog ugovora sa MMF-om i Svetskom bankom. Te ugovore ćemo preispitati, kao i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, i time stvoriti uslove za pomoć ugroženim socijalnim grupama: penzionerima, porodicama sa više dece, samohranim porodicama, trudnicama, ratnim vojnim i drugim invalidima, deci sa posebnim potrebama… Brigu o podsticaju rađanja i uopšte o natalitetu preuzeće Ministarstvo za porodicu, koju ćemo po prvi put uvesti u Vladu Srbije, kada se mi budemo pitali i odlučivali u ovoj zemlji.
Zašto ste se odlučili za Patriotski blok?
– „Dveri“, od kako su ušle u politiku, ali i pre toga, zalagale su se za jedinstvo srpskih rodoljuba i rodoljubivih organizacija. To potvrđuje i činjenica da su Dveri od 2003. do 2010. godine bile koordinator Srpske mreže, zajednice preko 80 različitih srpskih organizacija iz zemlje, regiona i rasejanja. Za jedinstvo srpske nacionalne scene zalagali smo se i pre izbora 2012, ali tada, kao i 2014. godine nije bilo sluha među patriotskim organizacijama i strankama. Zbog toga smo svi kažnjeni na izborima 2014, pa sada imamo paradoksalnu situaciju – građane zemlje, u kojoj je 90% njih protiv ulaska Srbije u NATO savez, oko 70% za bliskiju saradnju sa Rusijom i gde raste broj onih koji su protiv ulaska Srbije u EU, praktično u Skupštini Srbije niko ne predstavlja. I vlast i tzv. opozicija su evrofanatične i približavaju Srbiju EU i NATO-u po svaku državnu, nacionalnu, ekonomsku i duhovnu cenu, nasuprot volji većine građana.
Zbog toga smo pokrenuli i evo već godinu dana uspešno sa našim koalicionim partnerima iz DSS-a vodimo Patriotski blok, koji će okupiti sve najznačajnije patriotske organizacije i pojedince, da bismo na sledećim izborima ušli u Parlament i borili se za srpske nacionalne interese, što se inače trenutno dešava u svim zemljama Evrope. Praktično, na sceni u evropskim zemljama je obnova ideje francuskog generala De Gola o Evropi nacija. Mi smo zastupnici i glasnogovornici te i takve Evrope. Mi Srbi smo, u stvari, drevni evropski narod – pravi Evropljani, a ne nekakvi evrounijati, koji su zapravo birokratski uništitelji identiteta i ekonomija evropskih naroda.
Kakva je za sada saradnja sa DSS-om?
– Saradnja je na najvišem mogućem nivou od zajedničkog potpisivanja Božićnog proglasa ove godine. Od kako je na čelu DSS-a predsednica dr Sanda Rašković-Ivić, naše dve političke stranke rade sinhronizovano, uz puno poštovanje dogovora i međusobno uvažavanje. Mislim da smo dobar primer kako rodoljubi mogu da se slože i da je baš zbog toga naš Patriotski blok stožer okupljanja patriotski orijentisanih građana. U toku je usaglašavanje detalja oko koalicionog sporazuma, priprema aktivnosti zajedničkih timova za jedinstvenu kampanju i zajednički izlazak na izbore na svim nivoima, od republičkog do lokalnog, gde god je to moguće. Očekujem da Koalicioni sporazum bude potpisan do Božića.

boško obradović dveri

Da li je tu bilo mesta za još nekoga? Na primer Narodni pokret „Obraz“ i SRS?
– Lider SRS se nedvosmisleno opredelio da na naredne izbore izađe samostalno, ali vidi mogućnost saradnje sa „Dverima“ nakon ulaska u Skupštinu. Mi smatramo da bismo udruženi bili još jači, ali ne vidimo problem da patriote izađu na naredne izbore i u dve kolone. Što se tiče svih ostalih stranaka, pokreta i udruženja, formirali smo tim za proširivanje Patriotskog bloka, upravo da bismo sa svima razgovarali i postigli dogovor, ukoliko pokažu interesovanje za saradnju i podrže Patriotski blok „Dveri“ i DSS-a.
Šta mislite o aktuelnoj vlasti?
– Sadašnja vlast vlada preko izborne prevare birača iz 2012. godine. Sve što su obećali slagali su. Rekli su: pojeftiniće struja, struja je poskupela; rekli su: nećemo izdati narod na Kosovu i Metohiji, nastavili su i produbili politiku stvaranja nezavisnog Kosova potpisivanjem Briselskog sporazuma; rekli su: biće novih radnih mesta i investicija, a dobili smo smanjenje plata i penzija… U pripremi su brojni otkazi u javnom sektoru, povećavaju se nameti kroz akcize i poreze građanstvu. Rekli su: borićemo se protiv korupcije i kriminala, a za četiri godine njihove vlasti nije završen nijedan sudski postupak i sa pravosnažnom presudom nije osuđen, niti izdržava zatvorsku kaznu, niti jedan tajkun ili kriminalac koje je ojadio ovu državu u pljačkaškim privatizacijama u zadnjih 15 godina! Svojevremeno su podnosili krivične prijave protiv Mirka Cvetkovića, zbog prodaje „Telekoma“, a sad ga oni prodaju. Srećom nisu uspeli, između ostalog i zbog velike i sinhronizovane kampanje Patriotskog bloka, intelektualaca, stručnjaka i sindikata „Telekoma“.
Zemlju užurbano približuju NATO-u i pripremaju totalno ekonomsko kolonijalno ropstvo za Srbiju, prodajom preostalih prirodnih i privrednih resursa i strateških preduzeća poput EPS-a… Narod truju rijaliti programima, a sami sprovode politički rijaliti, koji nema veze sa stvarnošću. Cenzura u medijima je veća nego u vreme Slobodana Miloševića i Borisa Tadića zajedno. Ni Nikolić, ni Vučić, ni Dačić se za četiri godine nisu pojavili ni na jednom televizijskom duelu sa predstavnicima opozicije, da malo ukrste stavove. Učestvuju u nameštenim emisijama sa nameštenim pitanjima i novinarima, što je velika bruka za slobodno novinarstvo, naročito na RTS-u. Ugasili su i TANJUG, najbolju i najstariju državnu novinsku agenciju, da bi svojim polupismenim menadžerčićima dali da vladaju svim medijima u Srbiji!
Reč je očito o agentima stranih interesa i lobistima za strane kompanije koji sede u Vladi Aleksandra Vučića. O nestručnosti i bahatosti političkih kadrova na vlasti da ne govorimo! Krajnje je vreme da im svima vidimo leđa i da se na političkoj sceni pojave novi ljudi sa čistim biografijama, koji će ovu napaćenu zemlju voditi putem oporavka, sigurnosti i napretka.
Deo vlasti nekada su bili radikali koji su protiv ulaska u EU. Sada, kao naprednjaci, idu ka EU. Da li su zahvaljujući promeni svoje politike dobili ovoliki broj glasova?
– Ne. Pre svega, SNS je preoteo mandate SRS-a. Oni su 2008. godine sa mandatima radikala seli u skupštinske klupe kao najveća opoziciona grupa, a onda su, bez ispitivanja volje naroda na izborima, četiri godine iz udobne pozicije narodnih poslanika, uz veliku podršku medija sa nacionalnom frekvencijom, pripremali teren za izbore 2012. Srpska napredna stranka je neka vrsta političke mutacije nastale zahvaljujući lošem izbornom zakonu da mandat poslanika ne pripada stranci, već poslaniku. To je i dan-danas veliki problem, jer su neki ljudi u politici kvarljivi i prodaju se zarad ličnih interesa. Tako su i bivši radikali, zarad svojih fotelja i bankovnih računa, pošli za Nikolićem i Vučićem u SNS, bez obzira na zaokret u njihovoj politici. Već sam spomenuo da je SNS kandidovao jednu politiku na izborima 2012, a sprovodi sasvim drugu. Iako su „Dveri“ na to upozoravale, na žalost, narod tad nije prepoznao prevaru. Sad je prilika da budu kažnjeni na narednim izborima, pošto im rejting pada, iako to ne žele javno da saopšte.
Da li je bolja ova vlast ili DS-a?
– Ni jedna, ni druga ne valjaju. Praktično i jedna i druga imaju identičnu politiku ulaska Srbije u EU po svaku cenu. Razlika je samo u tome ko je bolji sluga i ko se više dodvorava stranim gazdama. Zato je jedina istinska opozicija okupljena i okuplja se i dalje oko Patriotskog bloka „Dveri“ i DSS-a.
Šta bi ste prvo uradili kada bi ste preuzeli vlast u državi?
– Moralo bi mnogo toga da se započne paralelno, ali sigurno bi prvo na dnevnom redu bilo ukidanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, vraćanje pitanja Kosmeta u mandat UNMIK-a pod Ujedinjenim nacijama, vratili bismo obavezno služenje vojnog roka, dodatno bismo oporezovali sve strane banke i osnovali domaću Razvojnu banku, osnovali bismo Ministarstvo za porodicu i zbrinuli sve ugrožene kategorije stanovništva. Niko u Srbiji, ovako bogatoj i plodnoj, ne sme da bude bez krova nad glavom, struje, vode.
Niko ko radi 40 sati nedeljno bilo kod privatnika, bilo u javnom sektoru, ne sme da živi na ivici siromaštva!
– Bezbednost građana na svim nivoima je prioritet. Zaštita građana od posledica migrantske krize, bezbednost na ulicama, u školi, u saobraćaju. Jaka policija i vojska u službi građana, a ne stranaca i organizovanog kriminala. Sprečavanje daljih separatističkih i terorističkih tendencija iz regiona i iz zemlje. Po prvi put u novijoj istoriji stimulisali bismo domaću privredu i poljoprivredu, pre svega korišćenjem povoljnog bescarinskog sporazuma sa Ruskom Federacijom i zemljama Evroazijskog ekonomskog saveza koji je zaživeo od 1. januara 2015. Umesto stranaca, domaći preduzetnik i seljak dobiće od države subvencije u novcu, u povoljnim kreditima, smanjenju poreza i organizovanom otkupu i plasmanu kvalitetnih proizvoda i usluga. Na kulturnom i obrazovnom planu, podršku bi dobili projekti koji neguju srpsku tradiciju i pismo, identitet i kulturu sećanja, a srpsko rasejanje bi dobilo u državi partnera za ulaganje u otadžbinu i stvarali bismo uslove za povratak naših pametnih ljudi da svoje znanje, kapital i energiju pruže svojoj zemlji, da ovde osnivaju porodice, a ne da rade za tuđina širom sveta.
Ukoliko ne biste imali dovoljno da formirate vladajuću većinu sa kim dolaze, a sa kim ne u obzir postizborne koalicije?
– U obzir dolaze sve partije koje su protiv daljeg puta Srbije u EU i NATO, koje se bore za KiM u sastavu Srbije, koji su za intenzivnu saradnju sa Rusijom, zemljama BRIKS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) i ODKB-om (Organizacija Ugovora o kolektivnoj bezbednosti – vojni savez nastao na postsovjetskom prostranstvu koji danas kuplja Belorusiju, Rusiju, Jeremniju, Kazahstan, Tadžikistan i Kirgiziju) i koji su spremni da se uhvate u koštac sa nagomilanim problemima nastalim zbog pljačkaških privatizacija u zadnjih 15 godina. Pre svega svi oni koji se do sada nisu ukaljali na političkoj sceni i nemaju afere, ne pljačkaju i ne lažu svoj narod.
Imali ste probleme sa vlastima Ukrajine, jer ste mimo njih posetili Krim. Kakva je situacija sa tim slučajem i da li bi ste sada učinili isto?
– Poseta visoke delegacije Patriotskog bloka „Dveri“ i DSS-a Krimu je jedna od najznačajnih uspešnih aktivnosti naše koalicije. Time smo poslali poruku ruskim prijateljima, ali i celom svetu, da je Krim Rusija, a Kosovo Srbija. Zahvalni smo ruskoj braći na tretmanu i izuzetnoj medijskoj pažnji koja govori da i Rusi traže nove partnere za bilateralne odnose Srbije i Rusije, i da se tu svakako računa na „Dveri“ i DSS. Krivične prijave koje su podnele ukrajinske vlasti protiv osmoro članova naše zajeničke delegacije, uključujući dr Sandu Rašković-Ivić i mene, su za nas čast, a ne pretnja. Mislim da će jednom biti stvar prestiža ko je prvi išao na Krim od kako je vraćen u sastav Rusije. Svet više nije unipolaran pod dominacijom SAD. Tu su sad velike sile: Rusija, Kina, Indija, Brazil… To su naši prijatelji sa kojima treba mnogo više da sarađujemo na svim poljima. To su zemlje koje nas nikad nisu bombardovale, koje nam ne otimaju Kosovo i Metohiju, već ga brane i brane Srbiju i srpski narod, koji je okružen vrlo neprijateljskim režimima zemalja koje su prišle NATO paktu.
Kako bi ste rešili problem sa otcepljenjem Kosova i Metohije?
– Pre svega prekidanjem daljih pregovora sa Šiptarima u Briselu i poništavanjem Briselskog sporazuma. Zahtevali bismo, oslanjajući se na Rusiju, Kinu, Indiju i druge velike zemlje koje nisu priznale jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, da se status KiM vrati pod mandatat Ujedinjenih nacija i UNMIK-a, kako je bilo definisano i kako i dalje jeste definisano Rezolucijom 1244. Na unutrašnjem planu prioritet bi bilo vraćanje građana sa KiM u ustavni poredak Republike Srbije, njihova lična i materijalna bezbednost i ekonomska sigurnost, pravo glasa i izdavanja ličnih i ostalih dokumenata po zakonima Republike Srbije. Naravno, to podrazumeva i zaštitu imovine građana, preduzeća i SPC na Kosmetu. Srbi na KiM ne bi se više osećali odbačeni i napušteni od svoje države. To bi bilo dovoljno za početak.
Da li bi Vam smetalo da Albanac bude predsednik Srbije ukoliko bi Kosovo i Metohija ostali u Srbiji? Jer Albanka rodi 15-oro dece i ako njene ćerke i snaje urade isto to je 225 unučića, a naša žena rodi dvoje dece i to je četiri unučeta. Tako da ne bi bilo nemoguće da za 100 godina šef države bude Albanac.
– To je nekad bilo tako. Od kako su 1999. došli „usrećitelji” sa Zapada, na teritoriji Kosova vlada teror, organizovani kriminal, trgovina narkoticima i ljudima, prostitucija… Moderne Šiptarke više ne rađaju veći broj dece, nego su potlačene i ponižene. Svaki pošteni Albanac sa KiM žali za Srbijom. Ozbiljno su poljuljani temelji šiptarske rodovsko-plemenske zajednice i patrijarhata. Naše je da se mi izborimo protiv „bele kuge“. Po uzoru na Rusiju, doneli bismo uredbe o podršci rađanju kroz novčanu pomoć za svako novorođeno dete, bespovratna sredstva i zemljište na poklon za mlade bračne parove sa više dece, besplatnu izgradnju stanova i kuća nakon dobijanja trećeg deteta, naročito na selu, besplatne komunalije i više majčinskih privilegija za zaposlene majke i žene u gradovima. Svaka žena koja rodi četvoro i više dece automatski bi dobila državnu penziju, jer je ona prvoborac i heroj ovog naroda!
Da li bi ste dali Kosovo i Metohiju za Republiku Srpsku?
– Ko je taj ko ima pravo da predaje bilo koju srpsku zemlju i deo naše teritorije? Republika Srpska je jedina državotvorna pobeda srpskog naroda u poslednjih 25 godina, među mnogim porazima koje smo doživeli. Naša dugoročna politika je politika objedinjavanja Srba u Srpsku Uniju. To je naš san da Srbi ponovo zajedno žive u jednoj državi. Prvi korak je očuvanje KiM u sastavu Srbije, a onda osamostaljenje i prisajedinjenje Republike Srpske Srbiji.
Da li se slažete sa politikom Aleksandra Vučića kada su migranti u pitanju? Da li su ovo uglavnom „ekonomske izbeglice“, jer da su ratne, mogli bi da idu i u Kinu i Rusiju, a ako baš žele u EU tu su i Slovenija, Rumunija, Bugarska i Hrvatska koje su bliže. Ni tamo nema rata.
– „Dveri“ smatraju da je došao poslednji čas za promenu politike Vlade Srbije prema migrantima. Srbija više ne sme biti država koja će dozvoljavati da preko njene teritorije prolaze bilo kakve izbeglice, jer je jedan od onih koji su prošli kroz Srbiju-prvi pariski atentator! Ko nam može garantovati i kako da se to neće ponoviti? Ko garantuje bezbednost građanima Srbije? Srpski pokret „Dveri“ mesecima ukazuje Vladi Srbije i kompletnoj domaćoj javnosti na bezbednosne i druge opasnosti koje donosi migrantska kriza. Na sve naše apele dobijali smo samo praznu retoriku Vlade Srbije o tome da nikakve opasnosti nema i da je sve pod kontrolom. A onda se sve srušilo za jedno veče koje je pokazalo koliko je politika Vlade Srbije prema migrantskoj krizi pogrešna i opasna. Neko svesno rizikuje i dovodi u pitanje bezbednost građana Srbije. Zbog čega? Zbog ucena iz Evropske unije, dodvoravanja briselskim komesarima, pravljenja većim katolikom od pape? Dok evropske zemlje sve više blokiraju svoje granice, podižu zidove, ograde i žice štiteći svoje nacionalne i državne interese – Vlada Republike Srbije i dalje razmatra šta da čini. Dok zemlje iz okruženja, Mađarska, Austrija, Slovenija i Makedonija zatvaraju granične prelaze – Srbija se ne oglašava. Šta je još potrebno da se desi da bi Vlada Srbije shvatila koje bezbednosne i druge rizike nosi nekontrolisan prolaz izbeglica kroz našu državu? Ova seoba naroda nije slučajna. Neko želi da menja strukturu stanovništva u Evropi. Neko želi sukobe i ratove u Evropi. Hoćemo li i dalje biti toliko naivni da ovaj problem gledamo samo kao izbegličku krizu, a ne i kao nebivali pokušaj urušavanja evropskih vrednosti i bezbednosnu pretnju prve vrste?
Vaša poruka građanima Užica?
– I Užicu je potrebna smena političkih generacija i dolazak mladih i nekompromitovanih ljudi na čelo grada. Građani danas žele one koji nisu bili na vlasti, nemaju iza sebe afere, nisu kupili diplome. „Dveri“ su nosioci tih preko potrebnih političkih promena u Srbiji, a biće to i u Užicu. Očekujem dobar rezultat „Dveri“ u Užicu, gde smo i 2012. godine prešli cenzus, ali je sramno ponovno brojanje glasova „Dveri“ izbacilo iz Skupštine grada. Gradska organizacja „Dveri“ u Užicu, na čelu sa pukovnikom Draganom Krsmanovićem, dr Željkom Maksimovićem i Draganom Babićem je dobro radila u proteklom periodu i očekujem da će građani Užica dati poverenje „Dverima“. Naš program podrške porodici, domaćoj privredi i poljoprivredi svakako je ono što je danas najpotrebnije i Užicu i Srbiji u celini.

Boško Obradović je rođen u Vranićima, u blizini Čačka, 23. avgusta 1976. godine. Odrastao u svom mestu. Gimnaziju završava u Čačku, a Filološki fakultet upisuje u Beogradu. Diplomira 2002. godine sa tezom „Miloš Crnjanski i novi nacionalizam“. Diplomsku studiju publikuje 2005. godine i za nju dobija nagradu za najbolju knjigu na srpskom jetziku „Miloš Cernjanski u periodu 2003. – 2005. godine.
Radi punih šest godina kao bibliotekar, a potom dobija mesto šefa odnosa sa javnošću Gradske biblioteke u Čačku. Trenutno je jedan od urednika Izdavačke kuće „Katena Mondi“, koju je osnovao zajedno sa Branimirom Nešićem. Krajem 90-ih godina 20-og veka objavljuje tekstove u ljotićevskom časopisu „Nova iskra“. Oženjen je i otac je troje dece.
Zajedno sa dva studenta Filološkog fakulteta Beogradskog univerziteta osniva 1999. godine časopis „Dveri srpske“. Časopis se pokreće kao bilten studenata srpbistike, a zrtim se razvija u jedan od najpopularniji nacionalnih časopisa. Vremenom, postaje jedan od osnivača Udrženja građana „Spski sabor Dveri“. Godine 2003. pokreće ideje Srpke mreže, Sabor srpske omladine i Svetosavsku školu. Osniva i registruje političku stranku „Srpski sabor Dveri“ 2015. godine.
Na parlamentarnim izborima 2012. godine u Narodnoj Skupštini Republike Srbije, odžanim 6. maja 2012. godine Boško Obradović je četvrti kandidat na Izbornoj listi „Dveri srpske“ i iz nosilac Izborne liste „Dveri za Čačak“. „Dveri srpske“ u Čačku prelaze izborni cenzus i osvajaju 13,24% glasova. Njihovi odbornici preuzimaju mandate 12. jula 2012. godine, a predsednik Odborničkog kluba „Dveri“ je Boško Obradović.

Milan Đokić

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.