početak GRADSKAOsećaj lepog dolazi iznutra

Osećaj lepog dolazi iznutra

od nedelja
1,4K pregleda

SUGRAĐANKE: MIRA KUTLEŠIĆ – DEKUPAŽ
Vredna, uporna, kreativna i nasmejana, Mira Kutlešić se pre više od četiri godine upoznala sa čarima dekupaž tehnike, koja joj je, kako kaže, vrlo brzo “ušla pod kožu”. Ona davno zaboravljenim predmetima daje novi, lepši i romantičniji izgled. U njenim rukama novo dobija stari i rustičan izgled, a staro postaje moderno i upotrebljivo.
Za ovu drevnu tehniku oslikavanja predmeta, ona u šali kaže da je njena “bensedin terapija”. Kao inspiraciju, a i uzor, vrlo često koristi radove majstorica iz Rusije jer su, kako kaže, one zaista usavršile zanat i svaki put je ostave bez daha.


Mira je, iako je završila Pedagošku akademiju za vaspitača, 1995. godine počela da se bavi fotografijom u foto „Zvezda“, a od 2004. godine radi u foto „Flešu“. Jako joj se dopao rad sa fotografijom, jer je sama po sebi fotografija kreativni posao.
– Fotografija sa sobom nosi mnogo toga, a u jednom foto studiju možete dobiti mnogo toga. Naučite i rad od pozivnica, flajera, vizit karti … I sve to je nekako skopčano sa nekom estetskom i umetničkom temom, kako pripremiti nešto. Oduvek sam imala sklonosti prema lepom, onom što prija oku – rekla je Mira.
I ta sklonost kao lepom je duboko negde čučalo u njoj. Kako je poslom vezana za internet i mnogo vremena provodila za računarima, na pinterestu je naišla na divne kutije jedne Ruskinje. Videla je da se rado o dekupažu.


– I kako sam sve dublje i dublje ulazila u tu tematiku, pratila tutorijale, kako se to radi, shvatila sam da mi je to blisko i da bih se upustili u tu avanturu bez ikakvog straha. I onda sam svakodnevno dva do tri meseca, kada sam imala slobodnog vremena, pretraživala po internetu, pratila video klipove, istraživala šta je potrebno od materijala, tehniku kako se radi i shvatila sam da dekupaž nije samo nalepiti salvetu. On sa sobom nosi mnogo tehnika i kada se sve sklopi u jednu celinu dobijate zaista nešto izuzetno. Poželela sam da stvaram nešto svojim rukama. Svi ti predmeti odaju neku priču. U njihovim porama se krije duh vremena i zbog toga za mene imaju posebnu vrednost, bila to stara bakina četka za kosu, kutija za nakit ili ručno ogledalo u retro stilu… Razgledajući starine na internetu, shvatila sam da postoji određena tehnika kojom predmet može da se „postari“, da se bojama udahne priča koja nedostaje. Tako je 2013. godine dekupaž zakoračio u moj život. U želji da se oprobam, nabavila sam sav potreban materijal i napravila nešto za svoju dušu prateći tutorijale na internetu. Tako je nastao prvi rad, čiju fotografiju sam objavila na fejsbuku, ne sanjajući da će izazvati interesovanje mojih prijatelja. To mi je dalo vetar u leđa i motivaciju da nastavim da otkrivam čarobni svet dekupaža u kojem uvek imaš nešto novo da naučiš.- rekla je Mira.


Mira je objasnila da je dekupaž – salveta tehnika, kao tehnika prvi put objašnjen u 20. veku, iako se ova tehnika primenjivala i mnogo ranije.
– Ova drevna tehnika je u Evropu stigla iz Kine čak u 12. veku. Kinezi su je doveli do savršenstva i uz pomoć nje su dekorisali razne drvene predmete, lampione i sl. Ipak, tek u 20. veku su Francuzi odlučili da ovoj tehnici daju i ime. Ovo ime ima značenje koje je dobilo od francuske reči “decouper”, koje u prevodu znači “iseći, isecati”. U Srbiji je dekupaž postao veoma popularan u poslednjih nekoliko godina i njegova ekspanzija je zaista primetna. Skoro na svakom koraku možete kupiti unikatne predmete ukrašene ovom tehnikom i ljudi se sve češće odlučuju na ovakav izbor poklona – objasnila je Mira.
Kod nas, prema rečima naše sagovornice, ljudi se najčešće sa ovom tehnikom sreću na sajmovima ili vašarima. Uglavnom je to ta početnička i jeftina tehnika lepljenje salvete na određeni predmet. Postoji i iskorak dalje, ali treba ulaganja, jer Mira kaže da dekupaž nije jeftin. Ipak, ona je išla dalje, jer voli kada je nešto rustično.
– Ali najviše volim kada taj predmet izazove emocije. Ima predmeta koje ćerke poklanjaju majkama sa posvetom, učenice profesorkama, i to su sve neke utkane priče, pa onda krenu i suze. Radila sam za razne promocije knjige, na primer dosta sam radila za Valentinu Marković Zlatanović. Iako već imam dosta iskustva, i dalje moram da učim i pratim tokove, svakodnevno istražujem, a nešto sama saznam kako da se ukomponuje u priču, pa ponekad mislim da sam još na početku. Ja sam samouka. Svaki put kada radim nešto, nikad ne radim da to nešto odradim i nikad ne počinjem dok ta ideja ne sazri u meni. Moram da imam viziju u glavi, da poznajem osobu za koju radim ili da mi neko prenese o toj osobi za koju se radi predmet šta voli, da li je nežna, romantična ili je jačeg karaktera i temperamenta, i prema tome stvaram. Drugo je kada radim za galerije i cvećare – kaže Mira.
Na pitanje da li je dekupaž tehnika ili umetnost, naša sagovornica kaže da je dekupaž pre svega zanat.


– Smatram da svako ko želi, može da se bavi ukrašavanjem predmeta ovom tehnikom. Krajnji izgled predmeta koji na kraju dobijemo zavisi upravo od onoga što nosimo u sebi. Svaka tehnika u dekupažu se može naučiti, ali kako ćemo je mi preneti na neki predmet i kako će sve to na kraju izgledati mislim da zavisi od mnogo toga u nama, da bi neki predmet imao umetničku notu, i kao takav sam po sebi bio unikat. Opet, dekupaž kao takav, svakako je vrsta umetnosti, koji te vrati u neko drugo vreme i pruži šansu da ispričate priču iz prošlosti, koju nikada zapravo nisi doživeo, već stvorio u svojoj glavi. Onda bojama, četkicama, motivima udahnem život, svim tim predmetima sa puno ljubavi, strpljenja i vremena, koji nastavljaju da žive kao takvi u nekim novim domovima oplemenjujući živote nekih drugih ljudi. Dekupaž je za mene mnogo više od zanata. Kada imate mogućnost da u nešto istinski utkate sebe i date mu svoj lični pečat, unoseći u to celo svoje biće, povratna reakcija ljudi bude vam najveća nagrada. Emocija je ono što je najvrednije u svemu tome, a to je moj vetar u leđa – rekla je Mira.


Objasnila je da se dekupaž može raditi na bilo kom predmetu od stakla, plastike, drveta. Ona najviše radi na medijapanu i drvetu, a to su obično predmeti poput četke, komodica i kutija za nakit, zidnih satova, ogledala, starog nameštaja, a čak je jednom devojačkom sanduku starom skoro jedan vek udahnula novi život.
– Sve se radim akrilnim bojama i lakovima, sve se zaštite, lakiram po sedam puta, i tako predmet postane otporan na oštećenje i može da traje dugi niz godina. Ljudi donose neke predmete da im radim, pa neko to vidi, pa dođe i tako znaju za mene. Moj stil je već postao prepoznatljiv. Ja volim barok i renesansu, dodajem ornamente i po tome me prepoznaju. Za dekupaž se koristi štampa na salveti, štampa na riža papiru i soft dekupaž papiru. Sve zavisi za šta vam je to potrebno. Ne može svaki papir na bilo koji predmet. I mogu se raditi velike površine. Ali, ja njih moram prvo osmisliti, kako bi to izgledalo, da to ukomponujem i kompjuterski prvo pripremim, pa tek onda realizujem. Dosta žena mi se obraća da im pripremim i kreiram neku deokoraciju. Nisam sebična u deljenju saveta. Pitali su me mnogi da držim radionice, ali nemam vremena za to. Inače, dekupaž nikada ne može biti isti, čak ako je isti motiv. Obično mi naručioci prepuštaju da radim po svom nahođenju, samo uz neku smernicu. Kod mene nema serijske proizvodnje. Tražili su mi za knjižaru da radim serijsku proizvodnju, ali ja to ne mogu. To nije mašinska proizvodnja, to je ručni rad. Za jednu kutiju mi nekad treba 7 dana da je uradim, a ponekad samo da je osmislim potrebno mi je dva sedmice i to mi je neki optimalan rok. Kući imam gomilu odštampanih salveta i papira, pa ih često prelistavam da nađem ono što mi treba. To prelistavanje može da traje i preko dva sata i da opet ne nađem ništa. Zato sednem za računar i sajtovima tražim nove ideje. Dosta koristim i radove umetnika. Ima dosta i dorađivanja i doslikavanja motiva, da bi to delovalo da nije lepljeno, ali sve to skupa daje jednu fantastičnu celinu. Da stvaram krećem posle 23 sata i uključim neku relaksirajuću muziku. Desilo mi se mnogo puta da svane, da ne primetim, da je prošlo vreme i da uopšte nisam umorna. To je nešto što me hrani – rekla je Mira.


Kao što je kazala, kod nje ideja ponekad tinja danima, pa i nedeljama, dok ne sazri, pa je onda ruka spontano i sa lakoćom sprovodi u realnost.
– Biti kreativan i produktivan u prebrzoj sadašnjosti u kojoj živimo, a koja se kreće dovoljno brzo da nikog ne čeka i da smo prinuđeni da nekako uhvatimo pravi trenutak za sve, težak je zadatak. Ali to ne znači da ne vredi pokušati. Verujte u sebe i stvarajte, negujući ono najlepše u sebi stvorićete čaroliju. Čaroliju koja je stvarna i koja živi. Samim tim učinićete da se osećate dobro, da na svet gledate drugačije, jer, dekupaž je mnogo toga, i zanat, i vrsta umetnosti, i kreativna terapija, i relaksacija modernog doba. Kaže se često da dekupaž nije nimalo jeftin sport, ali uzimajući u obzir sve to, bilo da poklanjate, prodajete ili radite samo za svoje potrebe, nije suvišno napomenuti da sve to činite sa relativno malo novca u odnosu na rezultat koji dobijete. Blago onom ko radi ono što voli, jer onda ne mora nikada da radi – zaključila je naša sagovornica.
Od nje pomoć u savetima, pomoć u štampi ili šablona, tražilo je do sada tridesetak Užičanki, tako da je ovaj zanat u Užicu ekspanziji. Mnogi predmeti se mogu naći na FB stranica „Zvončica“ Užice.

Zvezdana Gligorijević

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.