DR MAJA GULAN
Dr Maja Gulan, subspecijalista hirurg onkolog, bavi se rakom dojke. Za 30 godina rada na prevenciji i lečenju od ove opake bolesti, uradila je hiljade operacija, a svojom istrajnošću doprla i razvila svest kod mnogih žena i sprečila najgore ishode.
Dr Maja Gulan rođena je u Užicu, gde je završila osnovnu školu. U srednjoj školi se opredelila za medicinu i već tada je znala šta želi i hoće – hirurgiju. Nakon završene srednje škole, upisala je Medicinski fakultet u Beogradu i završila ga u roku. Tada je imala jedno dete, a drugo je rodila dva meseca posle završetka fakulteta. Po završetku fakulteta počela je da stažira u užičkoj bolnici. Od 1988. godine dr Gulan je počela da radi na Hirurškom odeljenju. Nedavno je napunila 30 godina radnog staža u toj ustanovi. Nakon godinu dana od završetka fakulteta, dobila je specijalizaciju iz opšte hirurgije i postala je jedan od najmlađih specijalista sa 29 godina. Tri godine kasnije odlučila je da se bavi hirurgijom dojke i usavršavala se u tom pravcu. Uglavnom se usavršavala na Instititu za onkologiju i radiologiju u Beogradu, a 1998. godine svoje usavršavanje je nastavila u „Medical coledge of Winconsin“ u Americi. Tu je provela dva meseca kod profesora dr Alonza Volkera. Tokom 2008. godine upisala je specijalizaciju iz onkologije i 2010. godine je položila subspecijalistički ispit, a naredne godine i odbranila subspecijalistički rad. Išla je na još jedno usavrašvanje u Kaliforniju na tri nedelje, u okviru projekta za unapređenje zdravlja žena, koje je sprovelo Ministarstvo zdravlja Srbije zajedno sa američkom ambasadom. Bila je jedna od deset žena koje su učestvovale u tom projektu. Učesnica je na brojnim različitim sastancima u zemlji i svetu vezanim za rak dojke. Zajedno sa psihologom Slavicom Simić 2000. godine osnovala je Savetovalište za žene lečene od raka dojke „Jefimija“, a prošle godine u decembru jedan je od osnivača Srpskog foruma za rak dojke “Evropa Donna Srbija“.
Udata je, ima dva sina i jednog unuka od 4 godine, sa kojim uživa u ulozi bake.
UN: Čime se bavi “Evropa Donna Srbija“ i recite nam nešto više o tom udruženju?
– Na Onkološkom insitutu u Milanu, 1993. godine, profesor Umberto Veronose osnovao je Evropsku uniju „Evropa Donna“, s primarnim ciljem da se mobiliše podrška evropskim ženama za bolju edukaciju o raku dojke, za odgovarajući sistematski pregled (skrining), optimalno lečenje i brigu, kao i povećavanje fondova za istraživanje raka dojke. Evropa Donna ima grupe i podružnice u zemljama širom Evrope, radi na podizanju svesti žena Evrope o raku dojke, promoviše edukaciju, rano otkrivanje, medicinsku i psihosocijalnu rehabilitaciju, kao i palijativno zbrinjavanje. U Srbiji ovo udruženje je osnovano 2016. godine i osnovale smo ga Stanislava Otašević, Jasmina Lukić, Slavica Simić, Vesna Bondžić i ja. Suština „Evropa Donna“ je da animira javnost da govori o problemu raka dojke, da podstakne pacijente da govore o problemima na koje nailaze u procesu dijagnostike i lečenja, kao i da iskažu svoje potrebe. Zadatak nas stručnjaka, koji su takođe članovi udruženja, je da sagleda probleme iz svog ugla i da sugerira na rešavanje istih kod ministarstva. Cilj nam je i da podstičemo uvođenje novih procedura, ali i lobiranje za uvođenje novih zakona, koji su sačinjeni prema potrebama pacijenata.
UN: „Jefimija“ postoji dugo godina i mnogo toga je uradila na obrazovanju naših žena u vezi raka dojke. Kakvi su rezultati rada „Jefimije“?
– „Jefimija“ postoji 17 godina. Imala je veliki uticaj na region, radilo se dosta na edukaciji i podršci ženama obolelim od raka dojke. Zahvaljujući radu savetovališta, „Društva Srbije za borbu protiv raka – podružnica Užice“, koji takođe od 2004. godine radi na edukaciji stanovništva o malignim bolestima i, naravno, Opšte bolnice i Zdravstvenog centra Užice, žene našeg regiona imaju svest o važnosti preventivnih pregleda. Kao rezultat toga imamo smanjenje smrtnosti u Zlatiborskom okrugu. U „Jefimiji“ imamo program koji je fokusiran na rad sa ženama kojima je dijagnostikovan rak dojke. Taj program počinje na Odeljenju hirurgije Opšte bolnice u Užicu, gde postoje radionice samopomoći, koje sprovode žene sa iskustvom raka dojke, a koje su prošle edukaciju za samopomoć. To se radi od 2006. godine uz dozvolu menadžmenta Opšte bolnice i Zdravstvenog centra Užice. Nakon toga, žene u savetovalištvu imaju zdravstvene i psihološke radionice, kao i individualnu psihoterapiju prema potrebi. Sve aktivnosti savetovališta su besplatne za korisnice. Cilj ovih radionica je da osnaži ženu, da poveća njeno samopouzdanje i samopoštovanje, i da poboljša kvalitet njenog života.
– Osim ovih aktivnosti, koje su nam primarni cilj, „Jefimija“ je puno uticala i na lokalnu zajednicu i na Opštu bolicu i Zdravstveni centar. Moram da naglasim da smo od samog početka rada imali njihovu punu podršku za naš rad.
– „Jefimija“ već 16 godina, svakog maja, organizuje akciju „Cvet, koji život znači“, za prikupljanje sredstava u fond „Biljana Ristanović Bilja“. Bilja je bila naša članica. Umrla je 2001. godine zbog raka dojke. U jednoj od akcija, 2008. godine, skupili smo oko hiljadu evra, koje smo donirali bolnici, da bi se pokrenuo rad na određivanju steroidnih raceptora u Službi patoanatomije Opšte bolnice Užice. To je analiza koja je važna za određivanje terapije raka dojke. Jedini smo regionalni centar (nivo sekundarne zdravstvene zaštite), koji radi hormonske receptore za rak dojke, koje inače rade samo klinike. Ovogodišnja, šesnaesta po redu, akcija biće održana u subotu 27. maja.
– Savetovalište „Jefimija“ je imalo puno predavanja i akcija kako u Zlatiborskom okrugu, tako i u Srbiji. U jednom momentu imali smo mrežu savetovališta čak u 13 gradova. Kod nas su to bili Užice, Arilje, Požega, Bajina Bašta i Prijepolje. Ta savetovališta su radila i neko vreme posle prestanka tog projekta. Zbog mog angažovanja u „Jefimiji“ izabrana sam za člana Republičke stručne komisije za podršku pacijentima.
UN: Gde se operišu žene obolele od raka dojke?
– Žene kod kojih je postavljena sumnja na rak dojke najčešće se upućuju prvo hirurgu, a onda ih mi, posle onkološke obrade, upućujemo na onkologiju, radi dobijanja konzilijarne odluke o daljem lečenju. Nakon toga žene bivaju upućene na Hirurško odeljenje Opšte bolnice u Užicu gde postoji Odsek za hirurgiju dojke, gde se operišu.
– Odsek za hirurgiju dojke postoji od 1998. godine i ja sam od tada šef tog odseka. Na odseku sada rade tri lekara, dr Edin Mutevelić, dr Dragan Damjanović i ja. Pre tridesetak godina nije bilo toliko raka dojke. Nije se toliko ni pričalo o tome, ali i realno je broj novoobolelih od raka dojke bio manji. Sada se sve više priča o raku dojke, jer je on, ne samo prvi uzrok smrti od malignih bolesti žena u Srbiji, već i u svetu. Zbog toga se intezivno radi na edukaciji o raku dojke i prevenciji, odnosno značaju preventivnih pregleda i skrining mamografije, u cilju ranog otkrivanja raka dojke, čime se mogućnost lečenja u nekim slučajevima i izlečenja povećava.
– Unapredili smo neke stvari. U Opštoj bolnici, kada je osnovan Odsek za hirurgiju dojke, nije bilo mamografa. Sada ih ima dva i to jedan digitalni. U 2004. godini smo počeli da radimo rekonstruktivnu hirurgiju dojke i u to vreme bili jedan od četiri centra u Srbiji koji se bavio primarnim rekonstrukcijama dojke. Zbog kadrovskih problema sada ne radimo te vrste operacija, ali nadamo se da ćemo ih prevazići.
UN: Kakve se sada rade operacije na dojci?
– Sada se sve češće rade poštedne operacije na dojci. Poštedna operacija podrazumeva uklanjanje tumora iz dojke, pri čemu se preostalo tkivo dojke štedi, uz odstranjivanje podpazušnog masnog tkiva sa limfnim čvorovima. Nakon poštedne operacije je obavezno ozračivanje preostalog tkiva dojke. Ipak ima slučajeva kada mora da se uradi i radikalna mastektomija, odnosno da se potpuno odstrani dojka sa pripadajućim aksilarnim limfnim žlezdama. Odluka o vrsti operacije se donosi na osnovu stadijuma bolesti, tako da je jako važno otkriti bolest što ranije.
UN: Koliko je prošle godine bilo žena sa problemom raka dojke?
– U užičkoj bolnici prošle godine je bilo 120 novooktrivenih karcinoma dojke. To su podaci iz registara Opšte bolnice Užice i nisu zvanični podaci. Kada je počeo skrining za rak dojke 2008. i 2009. godine otkriveno je oko 190 novoobolelih od raka dojke. Tada je više od 50 posto žena dolazilo u prvom i drugom stadijumu bolesti. U poslednje vreme ponovo se povećava broj novootkrivenih u trećem ili četvrtom stadijumu bolesti, što nije dobro. Zbog toga apelujem na sugrađanke da se odazivaju pozivima za skrining mamografiju. Pacijentkinjama mora da bude jasno zašto treba da dođu na skrinig – da bi rano otkrili promenu u dojci, čak i kada ona nije pipljiva, već se samo vidi na snimku. Tada je mogućnost izlečenja skoro 100 posto. Ali, kada pacijentkinja dođe na takav pregled, treba da bude informisana i da zna da, ako je potrebno da odradi još neku dopunsku dijagnostiku posle skrining mamografije, to ne znači da automatski ima rak.
UN: U kojoj starosnoj dobi žene se pozivaju na skrining?
– Rak dojke se najčešće javlja posle pedesete godine. Sa starošću rizik za rak se povećava. Međutim, na žalost, ta granica se sve više pomera, tako da sve češće obolevaju i mlađe žene. Skrining koji organizuje država zove se organizovani skrining za rak dojke i podrazumeva da se pozivaju sve žene od 50 do 69 godina starosti, bez obzira da li imaju ikakve tegobe ili ne. Ženama od 40 do 50 godina starosti preporučuju se mamografski pregledi na dve godine, uz obavezan klinički i ultrazvučni pregled jednom godišnje.
– Veoma bitan je i samopregled dojki. Svaka devojka od dvadesete godine trebalo bi da pregleda svoje dojke sama, od 20 do 30 godine da ima pregled lekara jednom godišnje. U tom uzrastu se ne radi rutinski ultrazvuk dojki. Od 30 do 40 godine svaka žena bi trebala bi da ima klinički pregled, ultrazvuk i po potrebi mamografiju, ukoliko je indikuje lekar koji se bavi rakom dojke.
Preporuke oko vrste pregleda i lečenja raka dojke postoje na sajtu Ministarstva zdravlja.
UN: Koliko Užičanke vode računa o sebi ?
– Naše sugrađanke su naučene da vode računa o sebi i uglavnom dolaze na preventivne preglede i pre nego što primete problem.
UN: Kolika je smrtnost žena obolelih od raka u Srbiji?
– Prema podacima Instituta za javno zdravlje „Milan Jovanović Batut“ u Srbiji ima oko 4.600 novoobolelih od raka dojke godišnje. Oko 1.700 pacijenata umre od raka dojke u Srbiji godišnje. U Zlatiborskom okrugu je u odnosu na Centralnu Srbiju od 2000. do 2012. godine (poslednji zvanični podaci), manja smrtnost od raka dojke, što je znak ranog otkrivanja.
– Suština je otkriti bolest što ranije, jer ćemo time, adekvatnim lečenjem, smanjiti smrtnost od raka dojke. Zdravim stilovima života, urednom i pravilnom ishranom, bavljenjem sportom, smanjivanjem stresa, moći ćemo da malo utičemo i na prevenciju, to jest na smanjivanje broja novoobolelih.
Zvezdana Gligorijević