početak AKTUELNO PUT JE CILJ

PUT JE CILJ

od nedelja
893 pregleda

Piše: Zdravko Tošić
Očigledno je da ne postoji ništa tako bezgranično, kao što je ljudska sposobnost za samouništenje. Srbija je najbolji primer za to. Njena budućnost ne radi ništa drugo no suludo odgaja sopstvene nove zablude. Naš grad i fudbal u njemu su potvrda i primer bez premca.
Nije li danas sasvim razumno, čak i uz neke sumnjive argumente, čvrsto zaključiti da je upravljanje fudbalom, pa i užičkim, osmišljeno u skladu sa željama i moći a ne u skladu sa potrebama, razumom i znanjem? Nije li takođe razumno zaključiti da je sve učinjeno da se znanje, istina i fudbalska suverenost pretvore u inferiornost? (Muslin to najbolje zna). Nije li sudbinu užičkog fudbala odredila, sa jedne strane, želja za moći i gospodarenjem, a sa druge, spremnost za pokoravanjem toj moći?
U poslednjih nekoliko godina pokušao sam svojim pitanjima i dilemama da pokažem na koji način su ideje o fudbalu, moralu, istini diskreditovane samim činjenjem, ali i nečinjenjem. Da pokažem i upozorim da ne postoji dobra volja za dobro, već se sve svelo na uzdizanje moći jednog čoveka. A moć jednog čoveka je moć zla.
Nedostatak dovoljnog broja intelektualaca omogućili su ovaj i fudbalski i društveni sunovrat. Inertnost srpske inteligencije omogućuje prodor reakcionarnih i tupavih stavova svuda, pa i u fudbalu. Nadri fudbalska gospoda imaju danas brdo dokaza koliko je opasna njihova moć i gospodarenje, koliko razara i najzdraviju ćeliju društva. Mi smo danas i dalje zbunjeni koliko ima ljudi koji ne poštuju sopstvenu ljudskost, i nemaju dostojanstvo, postajući saučesnici u određenom nečasnom delovanju. No, jasno nam je da su i oni samo žrtva i da se na njih teško može računati u sutrašnjoj sveopštoj pobuni i izgradnji bilo čega smislenog.
Uvredljivo deluje uveravanje da ne bi bilo, ni fudbala, ni života, bez te nakazne moći i idiotskog dodvoravanja. Teško je odoleti iskušenju i ne ukazati na simptome slabosti razuma ovog društva u vidu izostanka transparentnosti, odgovornosti i preispitivanja svega pređašnjeg. Izostanak odgovornosti stvara užasne monstrume i uspavljuje razum. Jasno je da model, “ko daje pare, taj se pita” ne postoji. Postoji, “ko pozajmljuje pare, taj se pita, nizašta ne odgovara i traži da se pare vrate”. Drugi, “jedan grad – jedan klub” nije položi test vremena, jer je u suprotnosti sa potrebama zajednice. Treći, “jedan klub-jedan čovek” obesmišljava klub i sve oko njega. Četvrto, “jedan čovek-jedna misao”, znači ugašeno svetlo. Ambis.
Teško je ostati miran danas kad se nastavlja putem koji ne vodi nigde. Cilj fudbalskog kluba Sloboda mora biti njen put. Jasno omeđen potrebama i mogućnostima. Put koji bi sakupljao energiju mnogih, jer mnogima i pripada, a ne put omeđen željom i interesom jednog. Put znanja i života, a ne jalovosti i tišine. Put stvaranja mnogih, a ne stvaranja iluzije jednog. Put ljubavi za sve i za jednog.
Da li je danas moguće uvažavati sve ovo što se dešava u užičkom fudbalu? Nametnuta forma bistvovanja na kraju ima znak pitanja koji dovodi u sumnju i samo bistvovanje. Fudbalska supstanca je nerazumno potrošena voljom onih koji fudbal ne razumeju i ne vole. Nisu bili sposobni za korektan sukob koji unapređuje stvari i održava nas na pravom putu. Ostali su zarobljeni u svojoj bahatosti, isključivosti i egoizmu i strmoglavili nas u ambis. Veliki fudbalski “kreatori” se polako povlače ili traže nove žrtve? Bez kajanja, ostavljajući pustoš za sobom. Život klubova zamire. Računi polako pristižu za naplatu. Socijalizacijom dugova, plaćaćemo ih svi. Dugo i uredno.
U nedostatku klubova, pedagoga, vaspitača i trenera, decu nam već sa jedanaest godina otima droga. Potom ih preuzima delikvencija i kriminal. Vaspitavaju ih “farma”, “veliki brat”, “zadruga”, “sever” i “jug”. Idoli su im neobrazovani fudbaleri, kriminalci, starlete i pevaljke sa “pinka”. Kad je važnije pokazati tetovažu, nego pročitati knjigu, onda ne treba da čudi što završavaju kao roblje kriminalca koji se kriju iza naziva – “menadžer”. Ljudi iz klubova ih, bez imalo griže savesti, još decu, prepuštaju na milost i nemilost, samo da ne bi dali ono što su im obećali. I za njih su oni samo roba. Igračke kojima se može obećati sve, a ne mora ispuniti ništa. Igračke koje završavaju na smetlištu, jer se uvek pojavljuju nove. Kako u zemlji Srbiji, tako i u herojskoj “Užičkoj republici”. Nečasna trgovina i prljav novac su zakon koji vlada. Posledice jezive. 98,3% fudbalera koji završe karijeru u srpskom fudbalu postaju socijalni slučajevi. Skoro svi klubovi im penzijsko osiguranje i staž uplaćuju na minimalac. Neverovatno, nečasno i surovo.
Sloboda je misao i predstavu o fudbalu i njenom postojanju usvojila nametnutu spolja. Nedavno. Od špekulanata i skorojevića. Ona se danas, kao integrisana, ugrađuje u sveobuhvatni aparat fudbalskog saveza Srbije kojim rukovode špekulanti i skorojevići višeg ranga, i tako propada. I propašće čak i pre nego što je sustigne njena fudbalska i ekonomska presuda. Ili će se možda, vratiti sebi i naći spas.
Svaki razuman čovek svom delovanju daje smisao. Ne postoji bolji trenutak od ovog, da užički fudbal i Sloboda u njemu već jednom podvuku crtu, podnesu račune i konačno odrede put i smisao putovanja. Ne postoji bolji trenutak, da zajednica i lokalna samouprava koje izdvajaju deo sredstava, preuzmu odgovornost i za delovanje, ali i za trošenje. Ne postoji bolji trenutak, da se organizujemo, odreknemo nadri-trenera, napunimo igrališta decom i stavimo ih u ruke pedagozima i vaspitačima koji će od njih napraviti ljude svesne i sposobne za život. Ne postoji bolji trenutak, da se uspostavi saradnja sa roditeljima, da se edukuju i prestanu da leče svoje bolesne ambicije na štetu svoje dece. Lešinari ih nepogrešivo detektuju. Ne postoji bolji trenutak od ovog, da se postave pitanja na koja su se odgovori morali već odavno znati. Ne postoji. Vreme je neobnovljiv resurs. Juče je prošlo, a danas je već kasno. Potrebna je samo dobra volja i istrajnost, jer nam sledi trka dugog trajanja. Pokazujući nespremnost za dijalog i odgovore, bežimo od istine i pokazujemo svoju nezrelost.
Istorija čovečanstva, istina i pravda sazdani su od podviga i junaštva izuzetnih ljudi koji su svojim herojskim delima pobedili tamu, nepravdu i zlo. Mi ne moramo uraditi ono što ne možemo, uradimo ono što možemo. I, granice će se već pomeriti. Uvek ima puta, samo treba želje da ga nađemo. Ne znajući šta nosi dan, a šta noć, ostaje nam da se pomolimo za fudbal, Slobodu i sve nas onom Andrićevom: “Bože, daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjem, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja”.

(Užička nedelja 981)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.