UNIŠTI PA ZAŠTITI
Oni koji Zlatibor ne poznaju umeju da ga se apriori gnušaju. U navodnoj potrazi za divljinom ugnezde se u toplini centra i između dva kapućina primete da je taj centar konglomerat neusaglašenih težnji, od grandiozno futurističkih do neumereno etnografskih.
Oni koji Zlatibor tek upoznaju, znaju da ga je nemoguće obići za života. Sve skrivene kutke, od pitomih zaravni do gudura koje kriju opasne pećine, jame, kanjone i preraste.
I jedni i drugi tvrde da poznaju Crni Rzav. Samo što Crni Rzav krije u svom toku čitav božanski dijapazon. Kreće kao pitomi rajski potez, vidljiv čak i sa magistralnog puta, poznat kao Vodice. Dalje se pretvara u čistilište, gde Obudovica iz turističkog centra Zlatibora izliva koncentrisani otrov koji truje narednih par kilometara tok Rzava nesnosnim smradom i talogom koji ne podržava život, da bi nakon toga, već nevidljiv turistima, u Semegnjevu i Ribnici ušao u sopstveni pakao. U područje posebne namene – gradilište mini hidrocentrala. Koje je trajalo, traje, i trajaće.
Rajske Vodice su omiljeno prvomajsko izletište.
Ušće Obudovice je opravdano za izbegavanje dok se ne izgradi kolektor otpadnih voda. Purgatorijum kao purgatorijum – tu su i mirisi i vizuelni ugođaji drastični. Biciklisti tu ubrzaju i proleću ne dišući dok ne ulete u narednu vazdušnu banju.
A pakao? Nije uvek bio to što je sada. Do nedavno omiljena destinacija avanturistima. Planinari su ga gazili uzduž i popreko. Dok nije počela gradnja. Od tada, sasvim tiho i bez pompe, više tamo ne prolaze. Ribari doduše umeju da se izjadaju u jutarnjem vozu ka Prijepolju, kako je područje reke Ribnice i Crnog Rzava sasvim uništeno i nepristupačno, te svoje avanture traže u nizvodnom, još uvek netaknutom, delu kanjona.
Zlatiborske gudure niko ne brani. Zlatiborske gudure niko ni ne pominje. Daleko od očiju – daleko od srca. Razumljiva je ta potreba današnjeg čoveka da u prirodi nađe spokoj. Ako primeti uznemirujući faktor, neće mu se vraćati. Primetiće da je nekad bilo bolje. I tražiće novo mesto za zen.
Sadašnji gospodari zlatiborskih gudura, prejektant kompanija Elektrovat, nominovani su za AUREA nagradu za investiciju godine. „Mala hidroelektrana Beli kamen izgrađena je i funkcioniše u punom projektovanom kapacitetu po svim ekološkim standardima razvijenih zemalja (obavezni protok, zaštita flore i faune, minimalni loš uticaj na prirodno okruženje), a njenom izgradnjom urađeni su i infrastrukturni preduslovi za izgradnju drugih malih hidroelektrana (oko 9), koje su planskim aktima predviđene za gradnju na rekama Crni Rzav, Ribnica i Jablanica.”
MHE lokacija na području Opštine Čajetina – iz Prostornog plana…
Što znači – bolje od toga ne može. Da vidimo u čemu se sastoji taj boljitak. Izgrađena je MHE Beli Kamen, snage 1,68 MW, koja je degradirala tok Crnog Rzava od sastavaka sa Semegnjevskom rekom i Ribnicu u dužini od nekoliko kilometara. PVC cevi velikog prečnika Ø1,8m ukopane su u desnoj obali korita na znatnoj visini da bi se ispoštovao nivo stogodišnjih voda. Ali taj nasip je sasvim predimenzionisan. Onemogućen je pristup vodi na tom potezu, kako divljim životinjama tako i običnom čoveku. Na obali je uništena kompletna vegetacija, ostao je samo suvi erozivni kamen. Ispod vodozahvata je već formirano barsko područje, što nije odlika planinskih tokova. Tamo gde se Rzav taman kovarnuo od trovanja Obudovicom, dočekuje ga biološki minimum a još malo nizvodno teška mašinerija koja alhemijski pretvara vodu u blato. U toku je gradnja sukcesivne MHE Komalj, koja će koristiti vodozahvate MHE Beli Kamen, na Crnom Rzavu i Ribnici, a inovativnost projekta se ogleda u tome da se voda ne vraća u korito već prosleđuje cevovodima do naredne mašinske zgrade, te tako nizvodno nizom buduće MHE Peta i MHE Bjelušina drži 90% rečnog toka van reke i prirodnog okruženja.
Grafički prikaz sukcesivnih MHE na Crnom Rzavu i Ribnici…
„Kakav je to mozak u kome se rađa misao o privlačenju maksimuma turista pomoću biološkog minimuma? Može li iko da mi odgovori?“ dr Voislav Vasić, (iz publikacije “Bitka za Sutjesku”).
Šta je tome kumovalo? Kao prvo: reklamokratija. Regionalna Razvojna Agencija (RRA) je tokom nekoliko godina promovisala proizvodnju zelene energije kao održiv razvoj Čajetine. Nakon mnogobrojnih seminara i projekata, od kojih i dan danas na sajtu postoji njihova mapa MHE Zlatiborskog okruga, nije neočekivano da su lokalne vlasti usvojile nove tehnologije. Zašto i ne bi? Prodavac nikad ne pominje mane svog proizvoda.
Kao pogodnosti pominju se: izgradnja infrastrukture koja će omogućiti bržu reakciju u slučaju šumskih požara. „Dodatni značaj projekta je u rekonstrukciji i izradi novih 40 kilometara šumskih i seoskih puteva, čime je značajno olakšana zaštita lokaliteta od požara koji su česti u Zlatiborskom kraju i omogućen normalan pristup velikom broju parcela, pašnjaka i šuma koji do tada nije bio moguć.” U realnosti, ta infrastruktura je vidljiva iz satelitskog snimka kao ogoljeno područje. To su putevi gde je predviđeno da se mimoilaze ozbiljne građevinske mašine. Pešak koji se tuda kreće ima osećaj da je sasvim odsečen od prirodnog okruženja. Pominjano je i snabdevanje lokalnog stanovništva Ribnice i Semegnjeva strujom kao benefit. Pričala sam sa ženom čija je kuća prva do mašinske zgrade MHE Beli Kamen. Njoj je železnica još davno prekinula strujni vod a sin joj je skoro instalirao solarne panele na krovu stare kuće koji podmiruju najosnovnije potrebe. Neće se ona ovajditi od hidro energije. Može samo slušati konstantni zuj rada turbina i građevinskih mašina.
Mašinska zgrada MHE Komalj ispod brda Komalj…
A onda se, kao sila koja se pojavljuje niotkuda i ne rešava ništa, pojavila famozna Uredba o proglašenju Parka prirode Zlatibor. Na snazi od oktobra 2017. Gde je izričito zabranjeno pregrađivanje vodotoka Ribnice, kao i izgradnja energetskih postrojenja u I i II zoni zaštite. Barem se tako čini na prvo čitanje. Prva i druga zona zaštite se nalaze tačno duž korita Crnog Rzava. Obeležena tankom žutom linijom smrti. Ribnica je već osakaćena. Crni Rzav se i dalje prekraja.
Zone zaštite Parka prirode Zlatibor…
Zlatiborci se bune protiv Uredbe. Plaše se da nikad neće biti izgrađena gondola, konstrukcija koja je još uvek u planovima, željama i snovima, ni na nebu ni na zemlji. A ono najvrednije što već imaju, Zlatiborci su zdušno predali davno. Ako po prostornom planu Crni Rzav, Ribnica, Jablanica i Semegnjevska reka jednog dana potpuno nestanu u cevima i Elektrovat i investitorska firma „Zlatiborske elektrane“ dobiju još jednu nagradu, možda samo izbaciti „borci“ iz Zlatiborci.
Zlato ostaje. Nekima. Na uštrb života.
…
Iz UREDBE o proglašenju Parka prirode „Zlatibor”
„Službeni glasnik RS“, broj 91 od 10. oktobra 2017.
„Na području Parka prirode „Zlatibor”, nije dozvoljeno obavljati radove i aktivnosti, za koje se u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode, utvrdi da mogu oštetiti populacije, zajednice i staništa biljnih i životinjskih vrsta iz člana 2. ove uredbe, narušiti prirodne procese i ekološku celovitost područja ili značajno nepovoljno uticati na estetska i kulturno-istorijska obeležja područja i životnu sredinu.
I ZONA:
Režim zaštite I stepena zabranjuje se:
1) korišćenje prirodnih resursa i izgradnja objekata;
Režim zaštite II stepena zabranjuje se:
8) izmena morfologije terena, odnosno izvođenje radova koji bi mogli da unište ili naruše geomorfološke i hidrološke karakteristike područja;
9) prevođenje voda i izmena hidrodinamičkih karakteristika i režima potoka i reka, kao i svi drugi radovi i intervencije koje mogu uticati na izmenu hidrološkog režima podzemnih i površinskih voda;
10) izgradnja hidrotehničkih objekata (brana–akumulacija), pregrađivanje i regulacija vodotoka, kao i izgradnja hidroelektrana na vodotocima ili njihovim delovima koji su klisurastog ili kanjonskog tipa ili im akumulacije zalaze u klisuraste i kanjonske delove vodotoka;
11) promena namene vodnog zemljišta;
III zona:
Radovi i aktivnosti ograničavaju se na:
2) izgradnju energetskih objekata i mini hidroelektrana snage maksimalno do 30 MW, izuzimajući vodotoke sa izrazito klisurastim i kanjonskim dolinama (Dobroselička reka, Ribnica, Jablanica);
Tijana Jevtić