početak DRUŠTVO Sveštenik – četnik

Sveštenik – četnik

od nedelja
917 pregleda

NEDELJA ISTORIJSKOG ARHIVA
Istorijski arhiv Užice, u okviru obeležavanja „Nedelje arhiva“, od 24. do 28. aprila, organizovao je za učenike osnovnih i srednjih škola prezentaciju rada ustanove. Učenici su se upoznali sa radom Arhiva, arhivskom građom koja se čuva u depoima, službama, najznačajnijim fondovima, zbirkama i izdavaštvom.
U galeriji arhiva je u nedelju, 23. aprila, otvorena izložba posvećena mitropolitu Josifu Cvijoviću, duhovniku i ratniku, autora Radovana Pilipovića i Miloša Matijevića, kojima je pomogalo više saradnika. U sredu, 26. aprila, organizovano je predavanje dr Nedeljka Radosavljevića „Suživot pravoslavnog i muslimanskog stanovništva u Užicu (1788-1862)“.
– Izložba „Mitropolit Josif Cvijović – duhovnik i ratnik (1878-1957.) predstavlja sedmu u nizu izložbi Arhiva Srpske pravoslavne crkve počevši od 2013. godine, treću koja se postavlja u Medija centru „Odbrana“ Vojske Srbije, a prvu koja je po svome karakteru strogo biografska, tj. da obrađuje jednu istorijsku ličnost sa značajnim ulogom u crkvenoj upravi. Na izložbi se prezentuju dokumenti koji pripadaju različitim fondovima Arhiva Srpske pravoslavne crkve, kao što su Sveti Arhijerejski Sinod, Patrijaršijski upravni odbor, Komisija Svetog Arhijerejskog Sinoda za prikupljanje podataka o stradanju srpskog naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj i drugim okupiranim oblastima (1941-1945.), a koji su u nekim segmentima arhivistički sređeni ili se sređuju – napisao je mr Radovan Pilipović, direktor Arhiva SPC, u katalogu koji je izdat za ovu izložbu.
U tom katalogu episkop šumadijski Sava Vuković je napisao biografiju mitropolita Josifa Cvijovića. Tu se navodi da je Josif Cvijović rođen u selu Drežnik, Užički srez, 28. avgusta 1878. godine, od oca Krste i majke Jelisavete. Osnovnu školu je završio u Požegi, a gimnaziju u Užicu. Posle šestog razreda gimnazije upisao se u Beogradsku bogosloviju i po završetku rukopoložen je u čin đakona 15. septembra 1903. godine, a u čin prezvitera 1. oktobra iste godine. Kao parohijski sveštenik službovao je u parohijama makoviškoj i dragojevačkoj, a kada je ostao udovac, upisao se u Kijevsku duhovnu akademiju. Tu je stekao stepen magistra bogoslovije. Iako mu je ponuđena dvogodišnja specijalizacija u Kijevu, on se vratio u svoju zemlju i biva postavljen za nastavnika Beogradske bogoslovije i upravnika monaške škole u manastiru Rakovica. Zamonašio se 1913. godine u tom manastiru.
U ratovima za oslobođenje učestvovao je u četničkom odredu vojvode Vuka. Posle okupacije Srbije bio je u diplomatskoj misiji u Bizerti i Rusiji, a 1917. godine postavljen je za rektora Srpske pravoslavne bogoslovije u Engleskoj. Po završetku Prvog svetskog rata vratio se na dužnost u Beograd i ubrzo je postavljen za rektora Prizrenske bogoslovije. Na ovom položaju ga je zatekao, 1920. godine, izbor za episkopa bitoljskog. Kao episkop bitoljski proveo je godinu dana u svojstvu misionara u Prikarpatskoj Rusiji, gde je uspešno vraćao unijate u pravoslavlje i pripremio teren za prvog episkopa mukačevsko-preševskog.


Prvog januara 1932. godine episkop Josif je izabran za mitropolita skopskog. Oko sebe je okupio veliki broj naučnih radnika i pokrenuo „Hrišćansko delo“, jedan od najboljih crkvenih časopisa između dva svetska rata.
Svome rodnom Drežniku mitropolit Josif, zadužbinar i priložnik mnogih crkava, manastira i sirotinje, podigao je školu i crkvu.
Njega su iz Skoplja u Beograd prognali Bugari 1941. godine. Patrijarh srpski Gavrilo bio je zatočen i prilikom Josifove posete zamolio ga je da pomogne vikarnim episkopima moravičkom Arseniju i budmljanskom Valerijanu u zbrinjavanju izbeglih sveštenika. Međutim, Josif se stavio na čelo SPC. U to vreme je u Svetom Arhijerejskom Sinodu bio član zamenik. Preuzeo je brigu o Srpskoj crkvi, učinio sve što je bilo moguće da se dozvoli rad Sinoda i preduzeo korake da se olakša život patrijarha Gavrila. Josif je preuzeo predsedavajućeg u Sinodu, jer najstariji član episkop bački Irinej (Ćirić), nije mogao da dolazi na sednice, jer je živeo u mađarskom okupacionom području. Da bi se uspostavio bar kakav crkveni život, on je naredio da kancelarije postave u susednoj zgradi konaku kneginje Ljubice, gde se pre rata nalazio crkveni muzej. To mesto je začas postalo sedište duhovnih i političkih zbivanja, tu su dolazili svi oni koji su tražili utehe i pomoći. Odatle je zbrinuto sve izbeglo stanovništvo. Uz najveći rizik slat je novac na Kosovo, u Makedoniju, u BiH, Dalmaciju i druge krajeve. Tu su stizale prve vesti o ustaškim zločinima i stradanjima na svim stranama. Tu je odlučeno da se uputi protestni memorandum nemačkom komandantu i da se isti proturi u inostranstvo do jugoslovenske vlade u izbeglištvu i naših saveznika. To je bila prva vest koja je prodrla u spoljni svet o nečuvenim patnjama srpskog naroda.

Srpska crkva je posle Drugog svetskog rata dovedena do prosjačkog štapa, jer je po prvi put u istoriji ostala bez svoje imovine. Ali, snalažljivi mitropolit Josif u reprezentativnoj zgradi Patrijaršije otvara 1946. godine Zavod za izradu sveća, koji je ostvarivao prihode na koje se Crkva u posleratnom periodu oslanjala.
Posle drugog svetskog rata nije mu bio dozvoljen povratak u njegovu eparhiju. Po nalogu Komunističke partije stvoren je u Skoplju Inicijativni odbor za organizovanje „Makedonske pravoslavne crkve“, što nije bio izraz shvatanja i želja tamnošnjeg naroda. Josif je pokušao da se nastani u Vranju, delu Skopske eparhije, koji je otet od SPC, ali nije uspeo i iz Vranja je proteran kamenicama od strane srpskih komunista.
U drugoj polovini 1950. godine mitropolit Josif je u Beogradu uhapšen i bez suđenja držan u zatvoru, a kasnije je pritvoren u manastiru Žiči. Posle puštanja na slobodu skoro osamnaest meseci administrirao je Žičkom eparhijom. Pošto je oboleo nastanio se u manastiru Vavedenju u Beogradu, gde se upokojio 3. jula 1957. godine. Sahranjen je u manastirskoj porti kraj izgnanog i namučenog mitropolita zagrebačkog Dositeja.

Z. G.

  

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.