početak AKTUELNO Tenzija, stres i poneki penzioner

Tenzija, stres i poneki penzioner

od nedelja
611 pregleda

Nemoj da lupaš, čoveče, pa oni su najveći problem, glasačka mašinerija zatrovana televizijom i dnevnom štampom, zaludni brojevi u redovima bolnica, banki, glasnici loših vesti uplašeni za svoje jadne i mizerne penzije. Ostao sam šokiran količinom izgovorene mržnje iz tih dečačkih usta.
Zapitah se da li je jedini, koliko vas krivi njih za izbor ove pošasti što nam se desila? Iskreno! Ja mogu da zamislim slučaj kad bi se mladi osvestili, probudili na vreme, izašli na glasanje i promenili vlast.
Onako iz hira, besa i čiste dosade, jer njih izgleda drugačije nećemo videti na glasačkim mestima, bar ne u većem broju. Taman kao što onomad probaše sa cirkuzantom iz Mladenovca.
Ili možda nešto poput…
Ustaneš lepo ujutro, umiješ, opereš zube, prekrstiš i popiješ kaficu, jer stigao ti sms da je plata legla na račun, obučeš i odeš na stanicu, gde sačekaš gradski prevoz, koji začudo funkcioniše po redu vožnje i stigneš u bolnicu na zakazan pregled na vreme. Osoblje ljubazno i zadovoljno, nema gužve, redova, čekanja, obaviš i pregled, a onda ponovo na isti onaj prevoz do katastra, gde samo podigneš već ispisanu i overenu kopiju plana, koju si besplatno mejlom poručio dan ranije, svratiš do kafane, u kojoj se poštuje zakonska zabrana pušenja, na kaficu i razgovor sa prijateljima koji su doputovali iz inostranstva….
A tek novine, televizija, radio, pesma…ne, ne, ne smem ni da zamislim. Plašim se ozbiljno ovakve najave;
„Dobro veče poštovani gledaoci, gledate drugi dnevnik, a ovo su vesti dana: u Briselu samit NATO-Rusija, Kina gradi gasovodnu mrežu, požari besne jugom Evrope, rublja u padu, rekordna cena nafte!“
Šta? A gde je Vučić, Kosovo i Haradinaj, otvara li ko puteve, fabrike, dešava li se bilo šta? Gde nestade tenzija tako preko potrebna kao uvod za bensedinsku terapiju?
Mladost tvrdi da nema tog trika prijatelji da bi se takva vlast u Srbiji tri dana održala. Ni trika, ni mađioničara, jer ipak, penzioneri su krivi za sve, njima sve ovo sigurno ne bi prijalo, oni uživaju u haosu, neredu, čekanjima!
A onda jedno jutro sretnem na šetalištu pored reke dve divne gospođe, penzionereke, porazgovaram se malo sa njima, jer se poznajemo iz taksija i neviđeni gušt mi je da čujem svaku reč koju izgovore. Upijem dnevnu, ne, mesečnu, dozu optimizma iz razgovora sa osobama koje čvrsto gaze osmu deceniju života I zapitam se, ko je ovde više lud?
Nema tenzije, penzija se ne pominje, one sigurno ne glasaju za ovu pošast, a o životu razmišljaju smislenije i mudrije od mnogih mladih koji se ubiše dokazujući da su penzioneri krivi za sve!
Zabluda koja će tek doći na naplatu, jer mladi koji bi mogli da promene nešto ne znaju ni šta će sa sobom, a zamislite tek da im prepustimo državu da vode.
Ipak je dobro dok se još uvek penzioneri pitaju za…
Ili ne?

Vladimir Gredeljević (Užička nedelja 992)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.