početak GRADSKA Tri žene knjigovođe sa vizijom

Tri žene knjigovođe sa vizijom

od nedelja
1,5K pregleda

MARINA ĐEDOVIĆ – AGENCIJA „VIZIJA“
Zatrpane u gomili papira, tri žene čine knjigovodstvenu agenciju „Vizija“, u čijim su glavama računi, prihodi, rashodi, porezi, krediti…, koje treba sračunati, obračunati, sravniti …, ljubazno savetuju i osobe su od poverenja privredniku, preduzetniku i zanatliji. Na čelu „Vizije“ je Marina Đedović, koja već duži niz godina besprekorno organizuje posao i knjigovodstvene usluge pruža mnogim klijentima.
Po definiciji, knjigovodstvo je poslovna funkcija, čiji je zadatak da beleži poslovne promene u poslovanju, koje se odražavaju na imovinu, obaveze, kapital, prihode i troškove privrednog subjekta. Zvuči komplikovano, ali to nije smetalo Marino da krene stopama svoje majke i tetke, sa kojima radi u agenciji.
– Mama i tetka su odavno u tom poslu, a ja sam odrastala sa tim. Znala sam šta one rade. Popodne su vodile knjige i van svog radnog vremena firme u kojoj su bile stalno zaposlene. Onda je sasvim logično bilo da i ja vodim knjige. Diplomirala sam ekonomiju i prvo sam radila u banci. Tako sam saznala šta znači raditi za drugog – kaže Marina.
Njena tetka Slavica imala je agenciju, a od 7. jula 2011. godine Marina je preuzela i dala ime „Vizija“.
– Upravo sam to ime dala, jer sam imala viziju da će ovaj posao ovako izgledati, da će moja agencija ovako poslovati. Najviše sam naučila kroz praksu od njih, moje majke i tetke. Danas imamo klijente koji se bave različitim vrstama delatnosti. Ono što sam naučila u školi je jedno, dok je u praksi nešto sasvim drugo. Pošla sam od najprostijeg dela posla, odnosno naučila kako se knjiži, a zatim se to znanje nadograđivalo, da sve bude efikasnije.


U gradu ima dosta knjigovođa, a Marina kaže da je to dobro i normalno, jer konkurencija na tržištu utiče na formiranje cena. Razlika je u tome što ima dosta knjigovođa koji rade od kuće i imaju mnogo manjih troškova od jedne agencije, kao što je, primera radi, „Vizija“.
– Ovo je, u stvari zanat, i bukvalno ne dozvoljava da propadne kao neke delatnosti. Često neko prepusti drugom svoj posao i neće, odnosno ne želi više da se bavi ovim poslom.
Najčešće su im klijenti preduzetnici koji se bave trgovinom, zatim zanatske radnje, građevinari, ali i druge delatnosti. Njih tri su rasporedile posao. Marina kaže da ko je stariji malo je rasterećeniji, dok njena majka iza gomile papira kaže: „Pa, ne bih baš primetila“.
I dok razgovaramo zvone telefoni.
– Zovu klijenti svakodnevno, uglavnom da se konsultuju – šta može, šta ne može. Mi se trudimo da budemo fleksibilne i da izgradimo poverenje između nas i klijenata. Poverenje mora da postoji. Uglavnom, kod svakog novog klijenta, uzajamno se dokazujemo, ja kod njih, oni kod mene, i uopšte se ta saradnja iskristališe za par meseci. Sasvim je normalno, kada se uigramo, da oni zovu nas, ali i mi njih, da ih podsetimo na neke obaveze ili da ih obavestimo o nekim promenama u poslovanju. Obične su to promene propisa.
A u poslednje vreme često se menjaju propisi, minimum jednom godišnje. Zbog toga Marina svoje znanje mora stalno da nadograđuje.
– Mi stalno učimo. Dosta ulažemo u opremu i stručne časopise, idemo na seminare. Uglavnom se opredelimo za jedan od stručnih časopisa, mi uzimamo „Paragraf“. Od njih dobijamo stručnu literaturu i obaveštenja kada su seminari. Svo to novo znanje koje steknemo pojednostavljujemo klijentima, da bi znali kako te promene propisa utiče na njih, koje su njihove obaveze i drugo.


Sa osmehom Marina poručuje svojim klijentima da ne može ništa da se sakrije, jer one sve vide u papirima i da su one u obavezi da sve namerne ili nenamerne greške isprave.
Njihov radni dan traje dugo, ponekad od jutra do mraka, a svoj privatni život prilagodile su poslu.
– Na godišnji odmor ne možemo da odemo kada hoćemo, jer smo vezane za rokove i dok se to ne završi, ne idemo. U svakom slučaju, moramo da obavestimo klijenta kada ćemo da odsustvujemo, mada i oni nas obaveštavaju kada idu i menjamo ih kada nisu tu. Tako da sve odmore i praznike prilagođavamo obavezama. Naročito mnogo posla ima kada se rade završni računi. Zato ne volimo Novu godinu, a i februar i mart, jer tada imamo prelazak iz jedne godine u drugu, otvaranje nove poslovne godine i zatvaranje stare. Malo živnemo od 15. marta, ali tada već dolazi nešto drugo – kaže Marina.
– Neko ima pogrešnu sliku da samo sedimo i pišemo. Ali nije tako, na nama je velika odgovornost i svima smo mi krivi, a naš posao je malo cenjen. Čitala sam neka istraživanja kako je kod nas knjigovodstvo među najplaćenijim poslovima. Sigurno tvrdim da nije tako. Možda u nekim većim gradovima, a mi ovde moramo da se prilagodimo našem kraju.
I bez obzira na sve, na napor u radu i da sve bude po propisima, svakodnevno računanje i milioni brojeva pred očima, Marina kaže da je njoj njen posao zanimljiv.
– Stalno se nešto dešava, radimo u različitim delatnostima i profesijama, susrećemo se sa različitim ljudima i ličnosti. Svako je priča za sebe. Dugo sam u ovom poslu i naučila sam da odmah kada neko dođe prepoznam da li je ozbiljan klijent ili je došao samo po neku informaciju i da ga više neću videti. I uglavnom nam novi klijenti dolaze po preporuci, što je naša najbolja reklama – zaključila je Marina.

Zvezdana Gligorijević (Užička nedelja 1002)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.