početak AKTUELNO Činodejstvovanje na velikomučenika Kuma podrumskog

Činodejstvovanje na velikomučenika Kuma podrumskog

od Milan Todorović Čarli
2,7K pregleda

Nije lepo i nije hrišćanski ubiti, prebiti, uplašiti, pretiti, ukrasti, slagati, doktorat prepisati, kuću drugome paliti, žene maltretirati, švercovati, podmićivati i koverte uzimati, obmanjivati i lažno se predstavljati radi sticanja koristi, ali to su nestašluci koji se u Srbiji uglavnom opraštaju i na njih se gleda blagonakono i sa osmehom kao da su ih učinila nemirna deca. Ne dobija se čak ni po turu, ako ti iz džepa sija plastična partijska kartica.
Najveći greh u današnjoj Srbiji je skidanje svete mušeme sa oslikanim odlikovanim glavama, koje po naprednoj mitologiji označavaju svetlo na kraju tunela iznad koga i ponosno visi. Uklanjanje sakralnog propagandnog transparenta izaziva momentalno vozdizanije institucija iz letargije i promptnu reakciju praćenu mobilizacijom svih državotvornih tabloidnih činilaca i uzbunjivača. Greh takvog kapaciteta je naterao i lokalnu užičku televiziju da reemituje okrugli sto sa zgranutim jednoverujućim učesnicima, koji razapinju skidača i teraju ga na dugogodišnju robiju. Pomenuti velokogrešnik je istaknuti član spleta izdajnika, lopova i navećih sotona u Srba, poznatim najviše po tome jer su opozicija sadašnjem režimu i kao i sve svetske opozicije imaju nečasnu nameru dolaska na vlast, što je po ovdašnjem političkom kanonu strogo zabranjeno. Da bi se zločin veći jedino od paljenja knjige dostojno predstavio lobotomiranoj gomili potrebno je nešto sasvim novo, jer priče o navodnoj izdaji i nedokazanom lopovluku više ne piju vodu. Daj udar na jednu od srpskih ikona, na nešto što nije dugme i kome gori kesa. Po hitnom postupku se iz nekog službenog ustajalog rasola vadi kum, koji na svim nacionalnim televizijama pripoveda o golgoti i višesatnom mučenju kome je bio izložen od strane pomenutog zločinca. Nekome bi bilo sumnjivo zašto je 16 meseci tihovao i u sebi bol skrivao, a na obznanu torture odlučio se baš dan posle skidanja oznake boljitka. Ali kad se kao izuzetno loš glumac pozove na Poligrafa i kad čak i vrhovnik izjavi da mu sve veruje na reč, svaka odbrana pada u vodu. Presuda glasi –kriv je. Jabome. Optuženom nije dato pravo da se brani i narodu ispriča svoju verziju priče, jer mu je već presuđeno. Pozivaju ga da napusti politiku. I to oni koji se ne odriču ni piromana, ni seksualnog napasnika, nijednog plagijatora i likvidatora, ratnog zločinca kao mezimca. Slave ih i privode im žrtve da im tapšu pred sudovima. Unapred presuđeni nije preterano simpatičan, mnoge iritira, a oni koje se trude da budu politički korektni, upadaju u postavljenu zamku i plasiraju izlizane teze da su svi isti, zaboravljajući epohalne svinjarije druge strane. Ja nisam politički korektan i nikada mi ne mogu biti svi isti, jer jednu stranu u poređenju predstavljaju „oni“ koji su neuporedivi sa bilo čim časnim. Zato valja pomenuti da Marko, ma kakav, ne prima sedam plata, nije učestvovao u tragediji „helikopter“, nije odgovoran za smrt ljudi u Obrenovcu, nije rušio u Savamali, nema tatu koji prodaje oružje, ni tetku sa dvesta soma eura, nije vozio na naplatnoj rampi, nije devastirao Beograd, ne napastvuje zaposlene žene u opštini, ne pali kuću novinaru, ne plagira doktorat…ali ako je kriv, treba da odgovara, baš kao i počinioci navedenih nestašluka.
Fabrika je napravila monstruoznu konstrukciju. Postoji li garancija de se neće po nečijoj želji napraviti i lekarski izveštaj, forenzičko veštačenje, iskazi očevidaca koji ne postoje? Kum, koji je priznao da je uzimao mito i time prekršio zakon, dobija status uzbunjivača, jer ta priča odgovara ovdašnjoj vlasti. Kad ne odgovara, onda uzbunjivač koji ukazuje na kriminal postaje izdajnik. Sve jasno.
„Institucije će dati završnu reč, pustimo ih da rade svoj posao“. Baš kao što su ga odradili i prilikom štangliranja lidera opozicije i kragniranja radoznalih novinara, rušenja i gušenja.
Za to vreme neopaženo prolaze nestašluci omiljenog omalenog državnog desničara, koji po jugu Srbije preti iseljenjem nepodobnih Srba. Groteksna figura izmišljena kao suplement posustalom lažnom vojvodi, samo mnogo manji i gluplji. Svakom autokrati je potreban neko ko je gori od njega, da bi sa njim plašio javnost i strance floskulom da ako on ode, eto doći će ovakvi, a to niko jel’te neće? Za prebijanje nedužnih obično se dobija strašna uslovna kazna koja prepadne buduće nasilnike. Kad god ministar policije izađe u javnost sa tezom da je kriminal skoro iskorenjen, jedan kontroverzni biznismen ili navijač bude ubijen. Obično se desi da nastradaju oni koji bi trebalo da su na izdržavanju dogogodišnjih kazni, ali su volšebno abolirani i slobodno šetaju. Kreiranje paralelne stvarnosti sve sa vranjanskim kulisima, okačenim na oronule fasade, za svoj krajnji cilj ima ućutkivanje naroda koji bi trebao da veruje svemu samo ne svojim očima. Dok god se stvari ne nazovu pravim imenom, dok god kontroverzni biznismen ne bude lopov, kriminalac, ucenjivač, reketaš i otimač, dok vođa navijača ne bude predstavljen kao diler droge i vođa bande, a starleta i klaberka kao prostitutka, nećemo dići glavu iz gliba u kome se davimo.
Penzioneri dobiše po pet soma. Bajku im malo naruši najavljeno poskupljenje struje, ali ljubav prema njemu ništa ne može da načne. Ionako nam je struja najjeftinija u Evropi, a mi najsiromašniji, pa mu dođe na isto. Ovde kablove motaju za 250 eura, a baba koja na kutiju sa tim istim kablovima udara pečat negde u Njemačke, zaradi 1250 pa i nije u redu da plaćamo jednake račune. Nisu ni svi penzioneri isti. Neki se ne mire sa svojim statusom, žele i dalje da doprinose društvu i dokažu da i starost može da bude lepa. Evo, ima jedan simpatični brkica, dekica i tatica, koji kad upadne u depru napuni ranac evrima i krene u šetnju po gradu, da kupi neki hotelčić, a voli još sto jada.
Od privrednih uspeha izdvajamo zatvaranje još tri linije sa niškog aerodroma, jer smetaju monopolisti pod zaštitom države. Valjevski „Krušik“ i cela namenska industrija izvoze stotine milione dolara robe i uvek su u minusu. Direktori kompanija žive u svojim dedinjskim palatama. Čuvena „Goša“, čija je vrednost procenjena na 5,6 miliona eura, otišla je za milion. Kupac je „Želvoz“, a u njihovo ime se pojavio novi vlasnik „Novosti“. Magovi iz Vlade, takozvani „finansisti“, iz budžeta izdvajaju 116 miliona za crkvu od kojih će se štampati doplatna poštanska marka, od čije prodaje će se zaraditi 76 miliona. Svesno se ulazi u gubitak od četrdesetak bednih miliončića. Gde ima, tu se i prosipa. Nema lekova za multiplu sklerozu, skeneri po bolnicama su uglavnom u kvaru, deca se i dalje leče SMS-om. Ko nas je kleo, nije dangubio.
Para ima i za ruske odbrambene sisteme dometa 400 km, kojima ćemo plašiti komšiluk i hranili patriotizam. Na vojnu vežbu je prvi put u istoriji van ruskih granica dopremljen i famozni S-400, vlažni san svakog srbskog Putinoljuba, koji čvrsto veruje da je baterija ostala ovde i da je nisu vratili majci, jer što bi ga Rus dovozio ako će da ga odveze, eeeh? Saznajemo i da je u pitanju bio samo izložbeni eksponat, tako da je sva prilika da će jedini S-400 na srpskom tlu biti ona maketa koju su uručili prvooduševljenom. Sreća da nemamo pare, spucali bi ih na tu kantu i popili „ničim izazvane nepravedne sankcije“, koje bi bile dodatni motiv za povratak mladih sa Zapada.. Brzo se zaboravlja obećanje, dato pre bombardovanja, o ruskoj floti u Jadranskom moru, a ovih dana aktuelni „Iljušin“ se šalje po starom, a na lice mesta sleće po novom kalendaru, gašeći već ugašen požar. Evropa nas je pristavila na dinstanje na tihoj vatrici i pažljivo doliva vodu da ne zagorimo, tek toliko da se na baci tiganj. Svi kao razočarani i zatečeni, ali se retko ko pita zašto je to tako i gde je tu naša krivica. Baš kao što se nijedan dušebrižnik ne zapita, a šta će to Vučić dan posle izbora, ne samo zagovornici bojkota? Sada je u fazi svađanja sa evropskim službenicima, ne dirajte ga. Brani ga i voli njegov „običan narod“. U neravnopravnu borbu sa ostatkom sveta ulazimo hrabro, snimajući film o Jasenovcu.
Zveckamo ruskim vojnim otpadom i instaliramo najprljavije kineske tehnologije sa kojima se truju Bor i Smederevo, a u najplodniju vojvođansku ravnicu posadismo fabriku guma? I, kao, hoćemo u Evropu? Mladima se nudi „srpski san“, jer se od vrtića vaspitavaju kako da se ne uklope u civilizovan svet. Odrastaju na legendama o Arkanu i Legiji učeći „Sputnjikovu“ verziju istorije i rusku demokratiju. Cilj vlasti jeste da svako ko nešto zna ode odavde, a ostatak da dave pričom o Kosovu i izazivaju lažne krize, koje im pomažu da ostanu na vlasti i zapošljavaju podobne i poslušne koji teraju ostale da ih glasaju. Svim lažnim patriotama, radikalima, desničarima, staljinistima i putinofilima, Kosovo nikada nije bilo i nije nikakav prioritet, niti iskrena briga, samo zaklon iza ruskog interesa da Srbija ne bude deo Zapada, EU i NATO.
Ubrzano se radi na promeni stvarnosti. Velika većina stanovništva nema pojma šta se u državi dešava. Za uspešnu manipulaciju narodom potrebno je samo dobro ga uplašiti i što duže održavati to stanje. Sa televizija i tabloida danonoćno idu bajke o vojnoj moći i privrednom čudu. Crno se predstavlja kao belo, laž kao istina, podobnost kao vrlina, slobodno mišljenje je greh, plagijat menja doktorat, uzbunjivač je izdajnik, batinaš je rodoljub, žrtva kriva što je živa, kamene kocke se lepe silikonom, a most parkira na livadu. Vlastodršci masovno dobijaju najveća državna i crkvena odlikovanja kao velikomučenici. U Skupštini je odbijen predlog po kome bolesni od karcinoma za vreme lečenja ne mogu dobiti otkaz. Srbija je definitivno poražena kada je preko 700 hiljada samoživih i gramzivih, tzv. „pristojna Srbija“, odlučilo da svoje srce i dušu zavetuju jednom čoveku. Oni nemaju ništa protiv. Sve im valja, sa svime se slažu. Zbog dece. Neka ih, valjda mirno spavaju. Ćuti, dobro je.
Glumeći ruskog odanog sužnja i kinesku konkubinu, došli smo do toga da je Srbiju za godinu dana napustilo 52.049 ljudi. 4337 mesečno, 145 dnevno, 6 na sat. Ako je za čitanje ovog teksta potrebno desetak minuta, za to vreme će se bar jedna majka pozdraviti sa svojim detetom mašući mu i ne znajući kada će ga sledeći put pipnuti. Skajp se ne računa. Hvala ti kralju. Živela Srbija.

Milan Todorović Čarli (Užička nedelja 1024)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.