Piše prof.Bilja Grujičić
Nećeš valjda o kulturi? Pa ko će to da čita? Ali ti si mlađa, slađa, kaže meni moj Urednik, pa pokušaj. Staviću ti lepu sliku, kaže. Obećala sam mu da neću reći da svake večeri gledam „Kulturni dnevnik“, jer mi odgovara vreme emitovanja; neću pominjati ni “Vidik“ drugog kanala RTS-a, neću pominjati ovogodišnju „Noć muzeja“, jer kao da je nije ni bilo! Ali kako da pišem, a da ništa ne kažem? Kaže, budi političarka!
Naime, šta je primetno? Odsustvo svake društvene i privatne brige za kulturu i umetnost, a samim tim i za obrazovanje. U svim vremenima i najveći umetnici bavili su se svojim umetnostima pod minimalno profesionalnim uslovima, setite se samo Simovićeve drame. Setite se mecenaštva još u doba humanizma i renesanse. Međutim, ukoliko kultura ne uđe u fabričke hale i nekadašnje domove kulture, teško ćemo svet dovući do nje, tako da će ona sve više postati privilegija. Centralizovanost izlagačkih galerija, kulturnih prostora i pozorišnih predstava postaje ono što treba da nas brine.
Dosta je, Biljana, šta ti hoćeš, hleba i igara? Hoćeš li ti, možda, mesto u prvom redu? Ma, ne, sa kulturom se uživa nasamo, ako znate! Ako ne znate, vežbajte, dodirneš sklupturu, omirišeš knjigu, osetiš baladu. Pa nije sve za objavljivanje! Ali jedna gospođa iz kompanije“Fejsbuk“, naglasivši da živimo u četvrtoj industrijskoj revoluciji, sa previše podataka svuda oko nas, kaže da pažnja sadašnje publike traje tri sekunde. Sadržaj i kreativnost jesu bitni, ali samo na tri sekunde. Dakle, što vidite, videli ste.
Međutim, ja sam uvek za ono Pirsingovo stanovište: “Katkad je mnogo bolje putovati, nego stići.“ Jer umetnost je zaista večno otkrivanje i večno putovanje.
Nisam ovoga puta bila aktuelna, nisam hvalila ruralnu kulturu, komplet lepinju i vunene čarape. Ne zato što ih ne smatram dobrima, neću ja ni hleba preko pogače, ali to su već osvedočene vrednosti. Htela sam da kažem da je važno da znate i neki broj latinskih citata, da prepoznate Klimtove slike, da pročitate ponešto, odete na neko književno veče, pa makar i zbog kanapea, koji obično slede na kraju. Neka sva čula uživaju! Iako znam da još nije izabran premijer, a da kvote na kladionicama rastu, znam i za drugi krug na lokalnim izborima u Hrvatskoj, videla sam i ceo hrvatski državni vrh na misi Alojzu Stepincu, koga predlažu za sveca. Bilo mi je to ponižavajuće, a ne želim da zvučim nacionalistički, iako smatram da fašizam treba svuda isto osuditi. Dosta je više Biljana, nisi ti političarka! Dovoljno je da budeš kulturna!
Voli vas Vaša Biljana!
907
Prethodni tekst