početak AKTUELNO Nasilje nasušno iz našeg sokaka

Nasilje nasušno iz našeg sokaka

od Milan Todorović Čarli
607 pregleda

Tekst počinjem za sada najstrašnijom pretnjomu u vidu „poslednje opomene“ koja je upućena jednoj od lokalnih aktivistkinja pokreta „1od5miliona“ i članici Demokratske stranke. Anonimne siledžije skrivene iza nekih virtuelnih „Čuvara zakona“ prete ženi da će joj postati noćna mora, jer je, po njihovom shvatanju stvari, ona na pogrešnoj strani? Nasilje i pretnje političkim protivnicima tako su se po prvi put u novijoj istoriji, kako to oni vole da kažu, uselile i naš komšiluk. Uputile su ih naše kolege, komšije, poznanici, možda njihova deca ili neko koga srećemo svaki dan, a ne znamo… Moguće i neki od onih koji kriju lice rukama i gledaju u zemlju kad ih spaziš pored autobusa izlepljenog fotografijama. Zašto to rade, ako veruju da su u pravu, da je ispravno to što čine? Čega se stide?
Posle svega šta nam se svakodnevno servira na tanjiru prepunom mržnje i nasilja posluženom od strane vladajuće partije, za očekivati je bilo da se tako nešto dogodi i u ovom parčetu raja i boljitka, našem Užicu.
Budućnost Srbije predstavlja stranka čiji gradonačelnici siluju, prete svedocima, pale kuće novinara i prete čupanjem grkljana. Stranka koja diže spomenike ubicama i narko dilerima i koja se ne odriče nijednog osuđenog ratnog zločinca. Stranka koja pod svoje skute prihvata kriminalce svih boja, oblika i nacionalnosti i koja ih štiti, bez obzira na aktivirane poternice. Prihvatljiv model ponašanja čelnika polako ali sigurno se preliva i na ucenjeno članstvo, koje iznova ima motiv da se dokazuje svojim nadređenima imitirajući najgore među njima. Pomama sluđenih i poniženih, koji su naterani da ispunjavaju kvote za bezrazložne vođine ego tripove u vidu masovnih mitinga, kulminira izvlačenjem svega najgoreg iz njih. Postaju nasilni i osioni da bi se dodvorili vođi. Preuzimaju zakon u svoje ruke, misleći da tako postaju veće patriote.
Ova vlast indirektno, pod plaštom nezainteresovanosti i neobaveštenosti, podržava svaki oblik nasilja i odmazde nad običnim građanima, a posebno nad onima koji joj se ne dive do imbecilnosti. Sve je dozvoljeno kad udarite na opoziciju ili novinare koji imaju hrabrosti da napišu istinu. Možete da ih stavite u „kragnu“ i tako vučete po gradu, možete da ih razapinjete do mile volje po državnim televizijama i tabloidima koji im crtaju metu na čelo, možete o njima da pripovedate najfantastičnije laži i konstrukcije bez ikakvih posledica. Mogu u parlamentu da drže osuđenog ratnog zločinca i njegovu prvu saradnicu koja je na crvenoj poternici Interpola, i svakodnevno ga puštate da preti svima kojima se činjenica da se radi o zločincu jednostavno ne dopada. To je individua koja već trideset godina na najmonstruozniji način truje, laže, kleveće i huška na sukobe i razdor. Promoter ratova, etničkog čišćenja, klanja i proterivanja. Kud je njegova noga kročila, Srba tamo više bilo nije, otišli na traktorima. Državni službenik, večno isfrustriran zbog nasilja svake vrste koje je nad njemu činjeno dok je kao politički zatvorenik okajavao grehe u Komunističkom zatvoru. Idejni vođa i politički otac svih sadašnjih vladara ove nesrećne zemlje koji i dalje jaše na talasu terora i zlobe, izobličen od zla, plašeći pristojan svet koji ga se gadi. Sve mu je dozvoljeno, jer sada za dobre pare brani svoj najbolji proizvod. U toj istoj skupštini koja svuda predstavlja bastion demokratije, a ovde izvor netrepeljivosti, može da sedi i osoba koja je popasla državne rezerve žita. Supruga mu za taj kriminal nosi nanogicu, a bivšu ženu je podvodio komšijama i snimao. Njega aktiviraju po potrebi, za uvrede i klevete u ime pristojne poslaničke grupe.
Mogu i da uz sve crkvene počasti sahrane jednu pobegulju koja je uz sva počinjena zla bila i nalogodavac ubistava za vreme vladavine njenog muža, isto ratnog zločinca, poznatog pod nadimkom „Balkanski kasapin“. Ne znam samo po kom kanonu se drži opelo bez krsta nekrštenom pokojniku? Može i to. O njoj je nekada pevao onaj koji sada poje diktatoru i uči nas ko je na pravoj strani, ko je patriota, a ko ne. Mnoge je iznenadio. Mene ne. Ubedili su ga u rodoljublje sa 50 do 70 hiljada odvratnih evropskih novčanica, isto naših. Državnih. Novca svih građana Srbije. Pamtim ga još dok je pevao sa Bajom Malim Knindžom i divio se dvojici ratnih zločinaca, Karadžiću i Mladiću, tradicionalni protivnik Evrope i civilizovanog sveta, sada nastanjen na mrskom mu Zapadu.


Prvi među njima ima urođenu potrebu da konstantno menja nekih 100 za nekog jednog. Sada su to građani koje besomučno vuče sa mitinga na miting, želeći da, ne znam kome, pokaže čiji je veći i zašto.
Ne zna ni on. Jednostavno je takav. Loš, zao, osvetoljubiv, bezobrazan, nekulturan i nevaspitan. Pravi etalon, prema kome se i odano mu članstvo sve više ponaša. Nadam se da će razni savezi žena iz našeg grada osuditi pretnje ženi i majci kojoj je sigurnost ugrožena, samo zato što misli svojom glavom. Na to svakako ima puno pravo, pa makar bila i u krivu. Mada ne očekujem previše od članica stranke koja ohrabruje lažna padanja u nesvest i horsko graktanje na političke protivnike. Poslednji podvig savet njihovih žena učinio je u Majanpeku, kada su tamošnjem uglednom lekaru zajedničkom akcijom otele telefon i zaključale se u auto, no zaboravile da isključe kameru, pa postale sprdnja na internetu.
Po društvenim mrežama se raširio i spisak učesnika mitinga koji su posle „bota“dobili i novo zanimanje „vikar“.
Vikar je, inače, niži sveštenik ili kapelan, a u naprednjačkoj terminologiji to je onaj koji po stranačkim mitinzima viče „Aco Srbine“, „Ua fašisti“ i „Tako je“ i za to dobija novac. Naš. Novac poreskih obveznika, kojim se plaćaju i raskalašni skupovi podrške, prevoz, dnevnice i sendviči. Istaknuti cenovnici kažu da se za nošenje stranačke zastave plaća 1700, a za državnu samo 1500 dinara, pa se ne treba čuditi zašto je najavljeno da će se neke naredne mere odmazde doneti u stranci, a ne u parlamentu.
Poslednji skup takve vrste valjda je namirio ego ovdašnjeg cara, koji je razočarano rekao da nikada više neće govoriti pred većim brojem ljudi. No, navikli smo na mnoge nenormalnosti u njegovoj režiji, pa ako mu se baš odistinski dopalo, organizovaće on to opet. Šta mu teško? U ne samo noviju, veći u stariju istoriju ušao je kao neko ko je prvi put organizovao štrajk glađu vlasti protiv opozicije, koji zapravo nikad nije ni počeo, ali su ga svi oduševljeno prihvatili. Rugajući se brojnosti opozicionog skupa poredeći cifre sa brojem stanovnika Vanuatua, zaboravio je da se u iste takve ostrvske zemljice kune kada povuku priznanje Kosova, u zamenu za par tenkova i sanduk municije.
Ima stranku od skoro 700.000 članova, okupira celu državu po potrebi, uceni prevoznike i zaposlene po javnom sektoru, blokira sve i dovede deseti deo ljudstva u ograđen prostor. Dođu iz Bosne, Crne Gore i sa Kosova, dovedeni albanskim autobusima koji se plaćaju iz budžeta Srbije i tako pomažu albansku privredu. Tabloidi dupliraju cifru i svi zadovoljni.
Narod se pita otkud pare za sve to, a prvi fikus Srbije mudro zbori: „Kampanja „Budućnost Srbije“ se finansira u skladu sa ustavnim ovlašćenjima Vlade i predsednika države.“Nisam znao da u ustavna ovlašćenja i njihovo finansiranje spadaju i zavisnici od lekova za nos, Lukas i Mandić?
Svi koji su se izređali na bini u pauzama pojanja podobnih muzičara nagnusnije su napali i popljuvali svoje političke protivnike, baš kako to i priliči predstavnicima normalne i pristojne Srbije. Nije izostao ni gost iz Bosne, kome ovdašnji faraon daje po 30 miliona eura svako malo, i po potrebi ga izvlači iz džepa da povraća po građanima Srbije. Kad god Mile zapeva o prisajedinjenju šljivika i livada, preduzeće „Galens“ izgradi još pola Novog Sada, a firma ‘’Integral“ dobije neki posao na rekonstrukciji i izgradnji autoputeva. Uspeli su da dresiraju i oficira sa Košara, koji lobira za stranku. U isto vreme, preživeli iz tog pakla umiru od bolesti i gladi, bez ikakve pomoći iste te vlasti.
Miting je, kao i onaj prošli u organizaciji opozicije, prošao bez incidenata. Ipak, jedan čovek se izgleda uplašio, pa na njega nije poveo i svoju suprugu da podrži muža? Pamtimo njegove pedagoške izjave o ograničenom kretanju i škrtost za izdavanje dozvola za izlazak u grad u specijalnim prilikama, pa ništa ne treba da nas čudi.
Jedno je tačno. Nijedan vladar u novijoj istoriji Srbije nije skupio više autobusa u Beogradu, da bi, sa neograničenom vlašću koju poseduje, napravio protest protiv opozicije.
Tačno je da oni uz opštu mobilizaciju svih državnih i paradržavnih resursa mogu više, ali mi možemo da izdržimo duže. I izdržaćemo, jer je subotnji miting pokazao samo ogoljeni strah od gubitka vlasti. Vojvoda Živojin Mišić reče da je jedan koji hoće, uvek jači od dvojice koji moraju. I zato.
Onaj koji živi za aplauz, a snaga mu leži u autobusu, okružen je halapljivim klimoglavcima sklonim preletanju. Još je alaviji na vlast od Miloševića i nije mu lako. Jasno mu je da će san o ujedinitelju i reformatoru, kakvim bi voleo da bude predstavljen u udžbenicima istorije, ostati nedosanjan i da će ga ipak pominjati po nečem drugom. Najpre kao nekoga ko ne jede, ne pije, ne spava i ne urinira, ali ipak funkcioniše. Japanci su izmislili takvu igračku, plastičnog kućnog ljubimca i nazvali ga Tamagoči. To isto ne radi ništa od navedenog, samo ti pravi društvo.
Sledeći sastanak na koji je rekao da neće ići dok se ne ukinu takse, je sa predsednikom Francuske, koji ga je pre neki dan upozorio na baljezgarije koje objavljuje njegov omiljeni tabloid i njegov omiljeni novinar. Onaj dobar i pristojan čovek.
Pored takvih nemamo nikakvu šansu da krenemo napred, a sve se više čini da je nikada nismo ni imali.

Milan Todorović Čarli (Užička nedelja 1010)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.