početak AKTUELNO Neki novi klinci…

Neki novi klinci…

od nedelja
694 pregleda

Da li se još tko sjeća ovog mladunca?

SAMO TI LAJ, ZNAŠ KADA ĆEMO TI DATI TVOJE PARE

Što je čovek stariji, svet mu postaje sve dosadniji, jer se, uz manje varijacije, iz generacije u generaciju, sve ponavlja. Tako i sa pisanjem za novine. Užička nedelja je počela da izlazi pre blizu 20 godina i čini mi se da danas prepišemo od reči do reči tekstove iz tog vremena niko ne bi primetio.
Kada smo počeli da izlazimo, ovog meseca, 1994. godine, na vlasti je bio SPS, kao što je i danas, i tadašnji funkcioneri, već posle prvih brojeva, nisu bili zadovoljni kako se prema njima ophodimo, pa su krenuli đonom. Kako to vi mislite da pišete o nama? Ni dinara nećete dobiti! Slali su nam razne inspekcije svakih sedam dana, sve u ime demokratije i slobode štampe, ali smo mi nastavili po svome. Tadašnja vlast, baš kao i ova današnja, prema tuđem, poreskom, novcu odnosi se kao da je to njihova babovina. Posle par godina svi oni slete sa vlasti, ali niko od njih iz toga ništa ne nauči… Posle SPS-a, na vlast je, krajem 1996. došla opozicija, na čelu sa SPO-om, i već posle par meseci, novoizabrani direktor najznačajnijeg gradskog javnog preduzeća, čije ime neću da pominjem, jer nije zaslužio, odmah je ponovio tu mantru: „Kako misliš da ti damo pare, ako tako pišeš?“ Tad sam već imao dovoljno godina, pa sam te razno-razne direktore prestao da shvatam ozbiljno. Kratko sam mu odgovorio: „Nisu nam ni ovi pre vas davali pare, pa smo izlazili… I izlazićemo…“
Posle 2000. došla je nova demokratska vlast i sa njom novi, još bahatiji direktor tog „našeg“ najznačajnijeg javnog preduzeća i, naravno, ponovio tu istu rečenicu. Tada sam već imao dovoljno godina da mu odbrusim da se puši i da me ceo njegov mandat izbegava u velikom luku.
2006. je došao Tihi i njegovi, ja sam u međuvremenu prilično omatorio, pa su mi ti novi direktori već tada postali smešno predvidivi i odbijao sam da se sa njima upoznam, pa tu rečenicu nisu imali prilike da mi izgovore u lice, ali je odnos prema Užičkoj nedelji u milimetar ostao isti. Onda su 2008. došle nove mlade demokratske snage, koje su, iako je većina naroda mislila da gori ne mogu doći, ubrzo pokazale da su ovi pre njih male mace i amateri u trošenju poreskog novca i izmišljanju fatamorgana. To su bili ovi što sam ih prethodne četiri godine zvao Družina Pere Kvržice…
I tako dođosmo do današnjih dana. Sad su neki novi dječarci na vlasti, od pojedinih novopečenih funkcionera i naše stare, iznošene, cipele su imaju više gradskog staža, ali im to uopšte ne smeta, da, puni elana, već prete kako nam neće dati nijednog poreskog dinara, jer se ne odnosimo prema njima spram njihove, već umišljene, veličine. Kad sam čuo njihovu poruku, premro sam od straha. Ovoga puta nije u pitanju naše najznačajnije javno preduzeće, već jedno malo, malecko, potpuno beznačajno, a još uvek, javno preduzeće. Šta čovek takvima da kaže? Da su pametni bili bi što tiši dok su na vlasti, da što manje nerviraju prilično besne građane, ali, džaba je takve savetovati, njihova najbliža okolina ih uzdiže, pa će ubrzo, kao i svi pre njih, početi sami sebi da se dive koliko su pametni i neodoljivi. Pomislio bi čovek da od Družine Pere Kvržice ne mogu doći gori, ali, u Srbiji iznenađenjima nikad kraja…
A da je u Srbiji sve kao lane, vidi se i po aktuelnoj raspravi oko Zdravstvenog centra. Uskopištile se drugovi i drugarice demokrate, pa sročile oštro saopštenje, koje, naravno, nećemo objaviti, stali na grudobran otadžbine i rešile ne daju da ode Zdravstveni centar, ni po cenu naših života i našeg poreskog novca. Ultimativno zahtevaju sednicu, ne može Srbin bez odlučne sednice, gde će da demonstriraju svoju brigu za nas nezaštićene građane… Ako zatreba, svojim telima će braniti preseljenje bolnice… U prvi mah se uplaših, hoće banda da nam preseli bolnicu u drugi grad, ajoj ljudi, kako ćemo bez bolnice, taman sam došao na red za rendgen, falilo mi je samo još tri godine do zakazanog pregleda… Srećom, umiri me prijatelj, ma to je samo transformacija zdravstva, biće bolnica i dalje u Užicu… I tad shvatih u čemu je kvaka. To je, u milimetar, ista priča kao pre nekoliko godina kada nam se „odselila“ Elektrodistribucija iz Užica. Tada su na grudobranu otadžbine bili Koštuničini i Veljovi i ta cela patriotska ekipa, naravno, uz neizbežni SPS, pa su napadali iz sve snage vladajuće drugove demokrate da ne vode računa o gradu, a drugovi demokrate se zaklinjale da im je interes Užica najvažnija stvar na svetu, tako im poslaničkog mandata… I tada je bila održana, a kakva bi drugačija, historijska sednica, ronile se teške suze, glumatalo i lupalo u junačke lokalpatriotske grudi… Najkomičnije je bilo kada je tadašnja opozicija histerisala što iz grada hoće da nam utekne i nekakva vuča vozova… Hoće planeta Zemlja da stane, ako se vuča vozova iz Užica preseli u Požegu… Cirkus…
I eto, par godina kasnije, sve je isto, samo su uloge zamenjene. Sad su Veljovi, Koštuničini i ostala patriotska ekipa na vlasti, a drugovi demokrate se lupaju u junačke grudi, sve brinući se za interes građana Užica, tako im poslaničkog mandata… Na sednici će, naravno, postići konsenzus, demonstrirati jedinstvo, a efekat će, kao i do sada, biti – NULA. I ko onda da ih ozbiljno shvata? Što se mene tiče, naravno da neću gledati, pametnije i zanimljivije je posmatrati one patke ispod mosta nego tu sednicu, ali će se ona, svakako, održati, pa će pasti i po koja dnevnica, malo reprezentacije, valja se, ne seli se bolnica svaki dan…
Isto tako, Družina Pere Kvržice je svojevremeno istrajno gradila nekakve socijalne stanove za raseljavanje, pa danas to isto rade i ovi novi. Obrazloženja su ista, čak su i lokacije iste, trošiće se i iste, tuđe, pare, jedino što smo mi, sirotinja raja, danas drastično siromašniji nego pre četiri godine, a nema nikakve dileme, bićemo još siromašniji i kada ovim aktuelnim vidimo leđa.
A da su ovi sadašnji u, kako se to popularno kaže, Gradskoj kući, u milimetar isti kao njihovi prethodnici, dokaz je i podgrejana stara priča o tome da Sevojno postane opština. Pre deset godina time je dosađivala sevojnička demonkratska ekipa, a danas time smaraju ovi sadašnji usrećitelji. Argumenti su isti, fatamorgane iste, isto zaklinjanje u brigu za građane (tako im poslaničkog mandata)… Naravno, nikoga nema da se takvim bezumnim potezima suprotstavi, jer nemamo višepartijski sistem, a suština je prosta – gde je opština, tu je i opštinska administracija, a ko će se tu zaposliti, to svi znamo. Pravo pitanje za građane Sevojna bi bilo – da li ste spremni da plaćate, pored ove gomile dokonih u gradskoj administraciji, i nekoliko dodatnih kadrova u Sevojnu, a ti novi sigurno neće biti vaša deca? Kada bi se tako postavilo pitanje, osim familije tih što trebalo da se zaposle i nekoliko zaludelih partijskih vojnika, niko živi za to ne bi glasao…
Kada iznervirate drugove političare, pa i ove lokalce, koji tek neuspešno glume političare, onda oni besno kažu, jes’, sve ti znaš, a šta bi ti uradio. Evo, da im udovoljim znatiželju, samo jednu stvar koju bih odmah uradio – umesto da zapošljavam nove službenike u Sevojnu, preciznije rečeno stranačku familiju, koju sirotinja raja više plaćati ne može, ja bih broj zaposlenih u gradskom veću smanjio sa pet na jedan, kao što je nekada bilo, a umesto tri sekretara, vratio bih na komada jedan. Kako oni plate sa doprinosima imaju preko 160.000, tu bi se odmah uštedelo milion dinara mesečno. Naravno, ukinuo bih razne savetnike, članove nekakvih zamišljenih i umišljenih kabineta, pa bih otpustio sve iz nekakvih agencija za razvoj ekonomije, komisija ili kako se već to proeuropski zove (što je više tih agencija, to nam je ekonomija propalija), brat bratu, barem jedno dvadesetak ljudi bi odmah popilo otkaz, a što bi bilo još jedno tri miliona mesečno uštede. Dakle, samo malo provetravanja bi donelo građanima godišnju uštedu od 50 miliona dinara. Za jedan mandat ravno 200 miliona. Toliko nas poreske obveznike košta samo njih tridesetak koji su se uselili u opštinu poslednjih nekoliko godina. Suvišno je reći da su nam ti kadrovi toliko neophodni, da niko ne bi ni primetio da ih nema… A šta bih uradio sa tim parama? Veći deo bih vratio građanima, jer bih ukinuo sve pljačkaške opštinske takse koje su uvedene poslednjih desetak godina, a sa drugim delom novca napravio bih, primera radi, fontanu u Malom parku, kao što je bila nekada, ili bih veću izgradio na trgu, jedini smo grad u Evropi koji nema fontanu, kao da se plašimo vode…
Da ne širim priču na druge gradske organe, samo racionalnim raspolaganjem para građana, moglo bi čudo da se napravi. Naravno, tako nešto bi mogli da urade samo ljudi koji su bili neko i nešto pre ulaska u politiku i kojima ne treba državni posao, što bi bila potpuna suprotnost od lokalnih političara poslednjih desetak godina, za koje smo prvi put čuli kada ih je Partija postavila na rukovodeća mesta, i to sve, narafski, o našem trošku. Da li je, primera radi, Drug Jovo bio mlad i perspektivan u mladosti ili je takav postao kada je došao na vlast? Ili, primera radi, kada je postao perspektivan Drug iz Niskogradnje? Da li kada je postavljen za direktora u Niskogradnji ili kada ga je „preveo“, naravno, bez konkursa, Partijski Drug u Deponiju, sigurno ne da klasira đubre, nego na neki zaludan posao u kancelariji. I sad ti perspektivni iz Deponije, zovnu moju malu sirotinjsku firmu i traže da im platim deponovanje smeća. Ne znam tačno da li je neko naše smeće završilo na Deponiji, moguće i da jeste, ali, evo, da im javno poručim, dok ne otpustite te primljene bez konkursa ni dinara vam neću platiti, a vi, izvolite, pa tužite. Dao bog, ne bi bili prvi koji su nas tužili, a i sud je neverovatno ažuran kada je u pitanju Užička nedelja…
A što se mog standardnog izveštaja o zaduživanju tiče, mrzi me više i da pišem koliko su ovi novi usrećitelji štampali obveznica, za koliko su nas novih milijardi eura zadužili, možete i sami da odete na sajt državnog trezora i vidite da se u aprilu tempo zaduživanja strahovito ubrzao… Ovih dana treba da se objave i novi podaci o prihodu od pdv-a u martu i sigurno je da će takođe biti katastrofalni. Evidentno je da ova vlast ne radi apsolutno ništa, a da se praksa podržavljenja u Srbiji svega živog nastavlja i da je glavni zagovornik državnog socijalizma glavom i bradom Mlađan Dinkić. Ono što znam, razgovarajući sa kolegama, a što se u medijima, koje sve od reda političari plaćaju našim novcem, ne može čuti, posao je u većini grana potpuno stao i bukvalno preti kolaps. Mnogi su se zadužili da plate zaostale poreze državi i su svi saglasni da se ovako ne može nastaviti više od par meseci. Šta posle toga, niko ne zna. Otud, većinu politika apsolutno ne zanima. Sve više ljudi postaje svesno da neko ovu agoniju mora preseći, ali da se takav junak još nije pojavio, a da li će, veliki je znak pitanja.
Što se mene lično tiče, Kartaginu svakako treba razoriti, a ako već niko drugi neće, evo, ja se dobrovoljno javljam. Od sedenja i čekanja da padne plafon vajde nema. Gledamo razne protuve koje prolaze preko tv ekrana poslednje dve decenije i svake godine je sve gore i gore. Ako ste zainteresovani da nešto menjate, pridružite se. Oni su jaki tačno onoliko koliko smo mi slabi.

Dušan Đurović (17. april 2013. Užička nedelja 853)

Comments

comments

Povezani tekstovi

Napišite komentar

* Koristeći ovaj obrazac slažete se da podatke čuvamo i koristimo na našem sajtu.